U fokusu

Goran Sekulović

Pi, pi…

Jan 20, 2024 3 Komentara

(15 riječi)

Ovih dana ‘’zavređuje’’ pažnju ispad (prava, ali blaga riječ) jednog od poslanika PES-a, koji je uputio, sportsko-bokserskim riječnikom, nedopustivo nizak udarac ‘’protivniku’’ u političkoj arena, a zapravo svom neprijatelju kako ga nažalost doživljava po svemu onome o čemu govori njegova izjava. A poslanik PES-a reče ne trepnuvši da Oskar Huter, poslanik iz redova DPS-a, ne može da osjeća borbu za slobodu predaka Crnogoraca kao što to osjeća on, ili Slaven Radunović ili Boris Mugoša. Svima nam je jasno što je ‘’pisac’’ htio da kaže i  nesumnjivo da je poslao onu poruku javnosti koju je i imao namjeru da pošalje ovom izjavom, jednom od onih najnižih, najsramotnijih, najuvredljivjih i najnedostojnih vrsta koje se mogu odnositi na čovjeka kao ljudsko biće. I dakako – i najopasnijih!

Ali, i nije zapravo čudo što se jedna ovakva izjava čuje iz redova klerofašističke vladajuće većine. Jer, kud će kruška no pod krušku – antihrišćansku, svetosavsku, antisemitsku, naci-fašističku ideologiju Srpske crkve Nikolaja Velimirovića! Poklonik bilo koje mračne ideologije ne može se iz nje izvući sve dok ne donese jasnu, čvrstu, hrabru i čestitu odluku da je napusti jednom za svagda. Vječno za vječnost! Prof. Novak Kilibarda je najbolji primjer. Ali dok je i bio zastupnik i sljedbenik velikosrpske ideologije, nikada nije ni mogao ni htio ni morao da slijedi ‘’primjer’’ poslanika PES-a ili neki takav sličan ‘’uzor’’. Nije jer je bio slobodno biće. Biće izbora. Spominju se danas s pravom i on i Radoslav Rotković, njegov nekadašnji politički i ideološki  ‘’protivnik’’ i njihovi uistinu viteški, kulturni i civilizovani dijalozi u Skupštini devedesetih godina.

A baš to osnovno svojstvo čovjeka, da je slobodno biće, biće izbora, poslanik PES-a i svi njemu slični, žele da ponište. Jednom za svagda. Da čovjeka ne određuje on sam i njegovo djelo, njegov slobodan izbor, već isključivo njegovi biološki, rasni, etnički i vjerski korijeni, mutni bekstejdževi predaka iz daleke prošlosti, tako pogodni za naci-fašističke prepravke, manipulaciju i mistifikaciju, funkcionalizaciju i prepariranja raznih vrsta. Da ‘’vrijednost’’ čovjeka bude mjerena po imenu i prezimenu, ali ne onom markmiljanovskom konkretnom imenu i prezimenu svakog čovjeka koje on sam zavređuje upisujući se u ‘’one slavne’’ ili pak ‘’one sramotne’’, kako to sam Marko Miljanov piše, već onom unaprijed pripremljenom i ideološki zgotovljenom zlom naumu koji ‘’asptraktno’’ poništava i u krajnjem i fizički uništava stotine hiljada i milione imena i prezimena samo zato što se ne uklapaju u ‘’svetu’’, ‘’organsku’’ i ‘’prirodnu’’ sliku svijeta i čovjeka.

Da nije tako kako govori poslanik PES-a i kako se čini izgleda većini iz njegove klerofašističke vladajuće većine, daćemo jedan primjer iz istorije koji im mora biti blizak. Naime, ideologiju četničkog pokreta Draže Mihajlovića kao vojnog produžetka ideologije monarhističko-karađorđevićsko-unitarne Jugoslavije, podržavalo je i nekoliko kako se to tada govorilo građanskih političara iz redova Hrvata i Slovenaca. I to predstavnici i današnji zastupnici (neo)četničkog pokreta rado spominju i navode. Eto im najboljeg primjera da politiku ne određuju isključivo čisti geni ovog ili onog etnikuma i ove ili one vjere.

Primjer interbrigadista pristiglih iz čitavog svijeta u Španiju tokom tamošnjeg građanskog rata u želji da pomognu održanju i opstanku demokratskog i republikanskog oblika vladavine u toj zemlji, poseban je primjer koji ubjedljivo govori o dimenzijama sljepoće i mraka koji izbijaju iz izjave poslanika PES-a. Uostalom, primjer samog Drugog svjetskog rata, koalicije naci-fašizma na jednoj strani oličenoj u pripadništvu Trojnom paktu i koalicije savezničkih antifašističkih i slobodoljubivih demokratskih snaga na drugoj strani, najbolje govori da ni napredne ni nazadne politike ne čine pripadnici ove ili one iste ili pak srodne etnije i konfesije, već oni koji to postaju na osnovu sopstvenih procjena (ne)ljudskosti i slobodnih izbora kome će se carstvu – dobra il zla – prikloniti.

Na kraju, ili možda na samom početku, treba svakako reći da izjava poslanika PES-a upućuje na teoriju tzv. ‘’organskog društva’’ kao njenu osnovu i utemeljenje, ali i scenarij za budući ‘’razvoj’’ i ‘’preporuku’’ za preuređenje društgva, tj. Crne Gore. Naime, iz istorije je poznato – a fašizam Musolinijevog tipa u Italiji je tipičan primjer – da nosioci i zastupnici ‘’organskog društva’’ žele da izgrade čvrstu i dominantnu, što čistiju, jednokrvnu i jednodimenzionalnu državu u etničkom i vjerskom smislu. U tom pogledu dobrodošli su im predstavnici svih ideoloških tabora, od krajnje desnih do krajnje lijevih, samo ako su istog etničkog i vjerskog porijekla, rasnog i kulturološkog, istorijski ‘’potvrđenog’’,  svjetonazora.

U nedavnom dobu to je na Zapadnom Balkanu bio slučaj sa Srbijom kada su i Miloševićev SPS, i njegove supruge JUL i Šešeljeva Radikalna stranka, bez obzira na dijametralno ideološke ‘’razlike’’, bili na jednoj istoj strani, strani ‘’patriotske’’ i ‘’istorijske’’ Srbije, u biti nazadne, retrogradne, arhaične, konzervativne, ksenofobične i kleronacionalističke, koja se kao takva izgrađivala punom parom još od sječe srpskih liberala na čelu sa Markom Nikezićem i Latinkom Perović.

Slične stidljive namjere, želje ispod tiha, mogu se detektovati i u izjavi poslanika PES-a kao praktično glasnogovornika klerofašista u dijelu đe u istu grupaciju onih koji mogu da osjete slavne bitke svojih predaka – za razliku po njemu u odnosu na Oskara Hutera – smješta, nalazi i vidi i poslanika iz redova Socijaldemokrata. To je sasvim dovoljno da se u njegovoj izjavi uoči ne nipošto samo jedna potpuno neznavena, štetna i necivilizacijska poruka, već i vrlo i krajnje opasna zla programska namjera koja bi sa već vidno uznapredovanim klerofašističkim tzv. ‘’srpskim svetom’’ u Crnoj Gori mogla da izazove još i brojne druge negativne posljedice i destruktivne scenarije. Poslaniku PES-a nije samo neprijatelj Oskar Huter koji se iskazuje kao nepokolebljivi borac za nacionalne i državne interese moderne i evropske Crne Gore, već i svi slobodnomisleći ljudi u našoj zemlji, ali i sve kolektivne u odnosu na ‘’srpski svet’’ različite identitetske populacije bilo one drugačijeg etničkog ili pak vjerskog porijekla, dakle, različite u odnosu na onu iz čijih rovova i torova on bljuje zlokobnu vatru mržnje i moguće i nažalost i realne osvete.

Davno sam zapisao da je od etičke do etničke ‘’čistoće’’ samo jedan mali korak. Kada se društvo isprazni od etike onda će vrlo brzo uslijediti i etničko čišćenje, dakako, ‘’manje vrijednih’’ i manjinskih populacija, naroda i vjera, odnosno ‘’nula’’ ljudi kako rekoše velikosrpske vođe u našoj zemlji – tako nazvaše sve Crnogorce koji postoje van ‘’srpskog kulturnog kruga’’. Za bojati se vrlo realno i osnovano da im u prilog idu i svi oni iz sadašnje opozicije – o jednom takvom slučaju i primjeru sam govorio u prošloj kolumni ‘’Pii…’’ kada sam iznio primjer gradonačelnika Bara i kandidata za budućeg potpredsjednika DPS-a koji je prisustvovao božićnoj liturgiji Mitropolita Srpske crkve Joanikija (o tom činu gradonačelnika Bara DPS se još nije kritički oglasio, naprotiv, u cirkusu koji organizuju po Crnoj Gori jedini kandidat za čelnika te partije nastupa sinhronizovano zajedno sa svim kandidatima za potpredsjednike, iz čega proizilazi da ga partija podržava) – koji nemuštim jezikom nemoći i prihvatanja, pa čak i od svoje strane dodatnog aktviranja, zla čine da se ‘’organsko društvo’’  nažalost sve više uobličava u Crnoj Gori.

Ako se što prije jedinstveno svemu tome i sličnome ne počnu odupirati sve one snage kojima je u krajnjem – ne zavaravajmo se, jer je to baš tako! – (pre)dodređena uloga žrtve na panju (a to znači i DPS i Socijaldemokrate, i liberali, i SDP, i politički i nacionalni i vjerski predstavnici Crnogoraca, Bošnjaka, Muslimana, Hrvata, Albanaca, ali i nezavisnoj državi Crnoj Gori i njenoj građanskoj i demokratskoj strukturi odanih i lojalnih nacionalnih i građanskih Srba), Crnoj Gori se izuzetno loše, da ne kažemo i katastrofalno i tragično piše u budućnosti. Jer, ćutanje je odobravanje, a dželat ‘’razumije’’ samo jedan govor – govor otpora i borbe, koji je istorijski, nacionalno, državotvorno i građanski, civilizacijski i kulturološki i stvorio, sačuvao, održao i predao savremenosti i sadašnjim generacijama Crnu Goru, taj naš biser u svjetskoj riznici etnikuma i etike, kako su je doživljavali najumniji ljudi ove Planete! U suprotnom, ako taj govor izostane, ostaće usamljen u novijem vremenu uistinu divovski i viteški primjer ljudskosti i čovječnosti vladike Mihaila, poglavara CPC-a, kada se poklonio žrtvama Srebrenice. Njime se crnogorski Mitropolit upisao u ‘’slavne’’, a izjavom poslanik PES-a – koji sigurno nije u svom stavu usamljen, jer pii… i pi, pi… radnji ima na sve strane! – u, viđeli smo, ‘’sramotne’’.

Dakle, imamo primjer koji valja slijediti ako ćemo da ostanemo ljudi. Ali, da ne bi više nikada postfestum ispoljavali ljudskost, da bi izbjegli mogućnost ponavljanja takvih i sličnih zločina, nije samo dovoljno ograditi se i smjestiti izjavu poslanika PES-a tamo đe i pripada. I protiv nje i protiv svih sličnih izjava, stavova i postupaka, potreban je jedinstven demokratski front otpora i borbe. Vječno za vječnost!