Politika

Zašto Krapović Brani Srbiju?

Jan 13, 2024 1 Komentara

(15 riječi)

Dobro jutro! Kaže sinoć ministar odbrane da Srbija nije Rusija, i da nema malignog uticaja iz Srbije. Njegova partija je bila blago kritična prema Vučiću, što se u međuvremenu desilo, pa su promijenili ploču?

Ne zaboravite da se priključite našoj Viber zajednici u kojoj dijelimo informacije u realnom vremenu i direktno odgovaramo na vaša pitanja.

Zašto Krapović brani Srbiju?

Za ministra odbrane imate čovjeka koji je 2018. slavio 100 godina aneksije Crne Gore, njen ulazak u sastav Kraljevine Srbije, tj. okupaciju. Čovjeka, čiji je otac isto bio ministar odbrane, ali jedne druge države čija se vojska spremala da 1999. pomoću Sedmog bataljona izazove krvoproliće u našoj zemlji. Kada za ministra odrane imate takvog čovjeka, onda vas ovakve njegove izjave ministra ne mogu iznenaditi. Ova jučerašnja izjava, to jest dodvoravanje Srbiji, i prenaduvavanje sukoba oko “Jadrana” jasan je dokaz smjera Krapovićeve politike. Da nam se Srbija slučajno ne naljuti, a sa saveznicima iz NATO-a podgrijavanje konflikata.

Krapović je kao gradonačelnik Budve 2018. godine sponzorisao priredbu na kojoj se slavilo “100 godina ujedinjenja”, i gostovao je na događaju sa koga su nam mržnju prema Crnogorcima sičijali ljudi poput Rakovića i Antića.

Krapović je, čini se, izdao Rusiju, čiji je veliki fan bio, iako je kao student radio malo u Americi. Toliki je fan Rusije da mu se i danas firma u kojoj je vlasnik zove “Хорошо”. I pomogao šakom i kapom da se projekat na Smokvici realizuje. Ali Krapović se mijenja i prilagođava, odrekao se svoje srpske nacionalnosti, samo u Srbiju ne dira. I ne treba da dira, ako Srbija ne dira njega, to jest zemlju u kojoj je on ministar odbrane.

Ali da provjerimo samo da ne bude da izmišljamo – dakle, ministar kaže da Srbija ne širi maligni uticaj u Crnoj Gori. Što su onda bitke za Nikšić, Podgoricu, Herceg Novi i šta li već ne? Što je, ako nije maligni uticaj, svakodnevna propaganda sa srpskih paradržavnih tabloida i medija o tome da Crna Gora ne treba da postoji kao nezavisna država, i da Crnogorci ne postoje kao nacija? Što je, ako ne maligni uticaj, finansiranje ekstremističkih organizacija u Crnoj Gori od strane Srbije?

Ako srpski uticaj treba odvojiti od ruskog, kako komentariše Krapović izjavu britanskog ministra vanjskog da je Srbja ruski proksi? Kako komentariše pisanja i stavove sadašnjeg rektora Unvierziteta, koji je govorio da to ni slučajno ne treba odvajati? Kako komentariše sinergiju srpsko-ruskog uticaja u Crnoj Gori preko crkava dvije države? Vidi li on u što mu se pretvorila medijska slika u zemlji?

Crna Gora ne raspolaže velikim naoružanjem i njeno prisustvo u misijama NATO-a je važno, ali simbolično. Kako smo kao zemlja teritorijalno mali, i kako nemamo velike resurse za kinetičko ratovanje, naše strateško usmjerenje treba da bude na nekonvencionalne tj. hibridne prijetnje. Da ulažemo u nauku i istraživače. Da razvijamo intelektualne kapacitete ljudi, kako bi kolektivnoj bezbjendosti dali doprinos upravo u ovim sferama odbrane koje se tiču kognitivnog ratovanja, asimetričnih i hribridnih prijetnji – koje imaju za cilj destabilizaciju društava i sistema, kao i promjenu stavova ljudi i uticaja na njihovo političko ponašanje.

Ali ne, Krapović kaže da je sve u redu. Da Srbija i Rusija nemaju loš uticaj na Crnu Goru. U stvari Rusija ima, ali njemu nije jasno kako ga ona ostvaruje. A ostvaruje ga upravo preko Srbije i SPC.

Crnogorska društvena kohezija je meta rusko-srpskog malignog uticaja, i to se svakodnevno osjeća. Mi svjedočimo velikoj radikalizaciji mladih unutar Srpske pravoslavne crkve koja se sprovodi preko njenih institucija. Država ne radi ništa povodom toga, nego još i finansira vjersku školu instituciji koja se bavi ovim stvarima. Mi u centru glavnog grada imamo zgradu sa plaketom na kojoj otvoreno piše da ju je finansirao Aleksandar Vučić, tj. Vlada Srbije. U toj zgradi su studija i kancelarija medija koji šire rusku i srpsku propagandu i koji emituju programe ruskih državnih televizija koja su pod sankcijama u Crnoj Gori.

Sve ovo i još mnogo toga su dokazi da Srbija vrši maligni uticaj u Crnoj Gori, i da se taj njen uticaj ne može odvojiti od ruskog. Ali naš ministar kaže da je sve u redu. Zašto? Jer je i on nosilac i propovjednik tog uticaja.

Toliko za danas i za ovu neđelju. Ugodan vikend želimo. Čitamo se ponovo u poneđeljak.

S poštovanjem,
Ljubomir Filipović, analitičar i kolumnista CdM-a

(Mišljenja i stavovi autora kolumni nisu nužno stavovi redakcije CdM-a)