STAZAMA HRABROSTI I ODANOSTI
IN MEMORIAM RADE (JOVOV) KUŠEVIJA (1954-2023)

Piše: Božidar PROROČIĆ, književnik
i publicista
Postoje
odlasci koji bole koji ostavljaju traga koji dođu tako brzo i iznenadno i
odnesu ne samo prijatelja već sa prijateljem i dio života. Umro je jedan od
ponosnih vitezova Lovćena, Mirca, Njeguša, Cetinja i Crne Gore Rade (Jovov)
Kuševija. U tišini Lovćena, među planinama koje je volio poput sopstvenog doma,
Rade Kuševija ostavlja neizbrisiv pečat, poput kamenjara kojim je koračao.
Njegov tihi i bolni prelazak na drugu obalu vječnosti odjekuje kroz vječne
vrhove, podlovćenske izvore čije je vode poznavao i kamenjare katuna Lovćena
koji su bili svjedoci njegove hrabrosti. Rade nije bio samo prijatelj već i
nepokolebljiv oslonac, živi most između prošlosti i sadašnjosti, između
tradicije i savremenosti. Bio je čuvar duha Crne Gore, ne samo odan svom
nasljeđu već i živi dio tih drevnih kamenih kućišta, zidina, staza, crkava,
jezika, države koje čine temelje našeg identiteta. Rade Kuševija, neustrašivi
branilac crnogorskog identiteta, hrabro je stupio na scenu početkom
devedesetih, u vrijeme kada je velikosrpski nacionalizam bacao tamnu sjenku na
Crnu Goru. Njegova odvažnost i predanost postavile su ga među prvima, kao
neumornog borca i čuvara crnogorskog nacionalnog identiteta. Kao nezamjenjiv
član i borac Liberalnog Saveza Crne Gore, Rade je ostao čvrsto uz svoju državu
u najtežim godinama. Njegove britke riječi odjekivale su poput oružja, noseći
snažnu poruku odbrane crnogorske slobode i suvereniteta. Njegov jak stav bio je
svjetionik nade u vremenima kada su se mnogi suočavali sa neizvjesnošću. Dok je
stajao pred avetima nacionalizma, Rade nije pokleknuo. Njegova hrabrost bila je
kamen temeljac u građenju otpora prema onima koji su pokušavali sputati
slobodarski duh Crne Gore. Njegovo ime neraskidivo je vezano za Lovćen, kao
simbol otpora, za Mirac, đe je njegovo prisustvo bilo najpotrebnije, za
Njeguše, đe su se rađale ideje slobode, i za Cetinje, kao svjetionik
crnogorskog identiteta. Sjećaću se i pamtiću Radovo neumorno zalaganje i
njegove neustrašive borbe, britkih riječi koje su rezale tamu velikosrpskog
nacionalizma. Neka njegov doprinos bude vječno urezan u sjećanje Crne Gore, a
njegova odanost neka bude inspiracija za buduće generacije u očuvanju
crnogorskog duha.
Neka se
Rade Kuševija, poput junaka iz crnogorskih epskih priča, veže za Lovćen, ne
samo kao simbol otpora, već i kao svjetionik nepokolebljivosti. Neka tvoja odvažnost
odjekuje poput gromova koji se lome nad crnogorskim vrhovima, podsjećajući nas
da su ideali slobode neprolazni i vječni. Bio si simbol istinskog, časnog i
moralnog Crnogorca i živi spomenik crnogorskog otpora u vremenima kada su se
mnogi kolebali. Tvoja odanost državi bile su ne samo riječi, već i djela, često
postavljajući se između tame prošlosti i svijetle budućnosti Crne Gore. Tvoja
predanost Liberalnom Savezu Crne Gore svjedoči o dubokom uvjerenju u
demokratske vrijednosti i neustrašivoj borbi za pravdu. Neka njegov doprinos
ostane zauvijek uklesan u istoriji Crne Gore, kao primjer istinske hrabrosti i
neustrašivog patriotizma. Stojao si
ponosno u plejadi časnih crnogorskih vitezova godinama na trgu kralja Nikole na
Cetinju. Bio si živi spomenik, čuvar svetog i svijetlog imena dinastije
Petrović Njegoš, ponosno noseći nasljeđe svojih Njeguša. Tvoja prisutnost na
trgu bila je poput čuvara vremena, podsjećajući sve prisutne na duboko ukorijenjene vrijednosti
crnogorske prošlosti. Bio si u redu onih koji su duboko vjerovali da nema
crnogorske države bez crnogorske crkve, a ni crnogorske crkve bez
crnogorske države. Bio si među onima
čija je neupitna vjera bila poput hrabrih gorštaka boraca sa Lovćena, čiji su
se životi lomili na brojnim bedemima i stradanjima. Kroz godine, tvoj ponos i
vjera u te temeljne vrijednosti postali su svjetionik koji je osvjetljavao put
generacijama koje su tek dolazile. U toj nemilosrdnoj borbi za očuvanje
identiteta nisi štedio sebe. Tvoja odanost bila je poput nepokolebljivih
stijena na obali, odolijevajući udarima vremena i oluja.
Godine su
prolazile, a tvoje ideje i suverenistički stav ostali su nepokolebljivi. Kroz
mnoge majske zore i svitanja koja su
donosila nadu, ali i izazove, koje si hrabro prihvaćao. Tvoj duh nije popuštao
pod teretom vremena i godina već je rastao sa neumornim uvjerenjem u suverenost
Crne Gore. Dočekao si ostvarenje sna – obnovu nezavisne i slobodarske Crne Gore
tog 21. maja 2006. godine. Tog dana, tvoj ponos bio je poput planinskih vrha
Lovćena, strpljivo čekajući svjetlost slobode koja će obasjati našu jedinu
domovinu. Tvoj doprinos tom istorijskom trenutku bio je neizmjeran, jer si
vjerovao u snagu jedinstva i dostojanstveno kročio i koračao prema slobodnoj
budućnosti. Sjećanje na tebe ostat će ukorijenjeno u priči o Crnoj Gori, đe su
tvoje riječi odjekivale poput zvukova neustrašivih vitezova, boraca i gorštaka
sa stijena. Neka se tvoje časno ime i prezime veže za svaki korak obnove, za
svaku zastavu koja se ponosno vijorila na slobodarskom vjetru naše napaćene
Crne Gore. Tvoja posvećenost i neumorna borba za crnogorski suverenitet ostavit
će trajni pečat na stazi crnogorskog puta. Neka odjekuje tvoj glas sa vrhova
planina, podsjećajući nas na tvoj vječni doprinos stvaranju nezavisne Crne
Gore.
Nikada
neću zaboraviti tvoju harizmatičnost, pamćenje i neiscrpnu riznicu mnogobrojnih
priča i legendi koje su, zahvaljujući tebi, sačuvane od potpunog nestanka. Tvoj
doprinos očuvanju kulturnog nasljeđa bio je izuzetan, pretvarajući svaku priču
u živu nit koja spaja prošlost i sadašnjost. Prijateljstvo sa tobom bilo je ne
samo čast, već i privilegija, dar koji će zauvijek živjeti u mom sjećanju.
Tvoji iskreni savjeti, nesebična dobrota, humanost i predanost prema mladima
bili su primjer koliko si ti veliki čovjek. Tvoj roditeljski odnos prema svima
mlađima bio je primjer ne samo ljubavi već i odgovornosti prema zajednici.
Rijetki prijatelju i veliki druže, tvoje prisustvo ostavlja prazninu koju niko
drugi ne može popuniti. Tvoje ime vezaću za svaku legendaranu priču koju si nam
ispričao, za svaku mudrost koju si dijelio, za svaku toplinu tvog osmijeha koji
je zračio optimizmom. U tvojoj uspomeni, nastavit ćemo njegovati ono što si nas
učio - ljubav prema pričama, poštovanje prema prošlosti i predanost prema
budućnosti. Znam koliko si volio Mirac, mjesto đe su tvoje priče dobijale krila
i đe je svaki kutak bio ispunjen tvojim duhom. Tvoja povezanost sa tim
prostorom bila je duboka, poput korijenja bukava koje se ne odvajaju od
zemljišta.
Sjećat ću
se tvojeg gostoprimstva na Mircu, đe je tvoja kuća bila ne samo dom, već i
čuvar i arhiv uspomena. Svaki prijatelj, planinar i plemenik dočekan ja sa
toplinom u tvojoj biblioteci, koju krase brojni lijepi naslovi, svjedočeći o
tvojoj požrtvovanosti prema riječima i znanju. Za tebe je Lovćen bio i ostao
sinonim veličanstvenosti, ponosa i uspomena koje traju. Tvoj pogled sa Mirca
uvijek je bio uprt ka Lovćenu i Štirovniku, poput vjernog čuvara koji bdije nad
tim svetim prostorom. Sjećat ću se karavanskih i planinarskih staza kojima sam
sa Dolova dolazio kod tebe, đe su koraci bili isprepleteni ne samo sa kamenim
staza, već i s pričama prošlih vremena koje si sa ljubavlju dijelio. Muk,
tišina i bol sada obuzimaju srce, jer je otišao čovjek koji je bio i ostao
simbol istinskog crnogorskog viteza. Sjećat ću se brojnih staza koje smo
zajedno prošli, svaki korak bio je poput otvaranja knjige lovćenskih
tajnovidaca. Tvoja stručnost, tvoje vođenje, uvijek su bili poput svjetionika,
usmjeravajući nas kroz lavirinte staza prepunih priča i tajni. Bolan je ovaj
odlazak, bolna je i surova smrt. U subotu, 23. decembra 2023. godine. bio je to
dan kada sam čuo tvoj glas, a nisam znao da će to biti i posljednji put.
Sjećanja na tvoj glas, tvoje riječi koje su poput zvuka podlovćenskih izvora,
ostaju kao dragocjeni dar u mom sjećanju. Svaka staza pređena sa tobom bila je
ne samo fizičko putovanje već i duhovno iskustvo, ispunjeno tvojom ljubavlju
prema Lovćenu i tvojom sposobnošću da nas uvedeš u dubine crnogorske tradicije.
Izgubio je Lovćen, Mirac, Njeguši i Cetinje istinskog patriotskog borca, čiji
su stav, harizma i hrabrost bili svjetionik u vremenima kada su nevremena
pratila Crnu Goru. Sa tobom i uz tebe, koji si bio uz nas, znali smo što znači
dostojanstvo i ponos. Pred nama si stajao kao neosvojiva stijena koja je
branila čast naše zemlje i naše svete i apostolske CPC.
Opraštam
se od tebe, crnogorski viteže, ponosno, ali sa tugom u srcu jer si to zaslužio
i više od toga. Tvoj odlazak ostavlja prazninu koja neće nikada biti ispunjena,
jer ti si bio više od čovjeka - bio si simbol patriotizma, časti i neustrašivog
duha. Nikada više neće biti isto ni na Lovćenu ni na Mircu bez tebe. Večeras će
nebo iznad SVETE PLANINE biti obasjano tvojim imenom, jer si svojim
životom obogatio svaki kamen Lovćena, svaki izvor podno njega, svaki kutak
Mirca i svaki dio Cetinja. Tvoja ljubav prema Crnoj Gori bila je poput vječnog
plamena koji će plamćeti i dalje, podsjećajući nas na tvoju uzvišenost i
predanost. Ostavljaš nas sa suzom u oku, ali i sa ponosom u srcu što smo imali
čast poznavati tebe, jednu od moralnih gromada Crne Gore. Neka tvoj duh bude
vječno povezan sa Lovćenom, podlovćenskim izvorima, Mircem, Cetinjem i svakim
dijelom svete crnogorske zemlje koju si toliko volio. Počivaj u miru, dragi
prijatelju, nebo neka bude tvoje novo carstvo, a tvoje ime neka odjekuje kroz
vječnost. Tvoj odlazak ostavlja nas sa tugom, ali i sa obećanjem da ćemo čuvati
tvoje nasljeđe i nastaviti tvoju borbu za čast i slobodu Crne Gore. U dubinama
tuge, đe riječi postaju suvišne, sijaće sjećanje na Rada Kuševiju - ne samo kao
čuvara Lovćena i ponosnog viteza Crne Gore, već kao vječnog svjetionika
hrabrosti i odanosti. Smrt je samo prolazak u nepoznato, ali ostavština koju je
Rade ostavio - od planinskih vrhova Lovćena do izvora u Njegušima - svijetli
poput zvijezda, podsjećajući nas da ljubav prema domovini ne poznaje granice
vremena. Neka njegov patriotizam i predanost budu vječno ukorijenjeni u
stijenama Lovćena, a sjećanje na njega neka nas nadahnjuje da čuvamo njegov
plamen ponosa i ljubavi prema Crnoj Gori.
0 Komentara