Nakon jučerašnje izborne pobjede Aleksandra Vučića i podrške, koju mu je u izbornom štabu, dao predsjednik Skupštine Crne Gore Andrija Mandić, štampa u Hrvatskoj konstatuje da je riječ o povjesnom poniženju Crne Gore, kao i da je znakovito ko je Vučiću pravio društvo u noći izbornog trijumfa.

Slobodna Dalmacija:

Predsjednik Skupštine Crne Gore u nedjelju veče je u Beogradu, u izbornom štabu Srpske napredne stranke, proslavio novu izbornu pobjedu stranke Aleksandra Vučića. Jači diplomatski signal o svojoj privrženosti i, konačno, uključenosti u srpsku politiku Crna Gora svijetu nije mogla poslati. Predsjednik parlamenta nije samo treći zvaničnik u hijerarhiji jedne države, nego je i kao prvi među narodnim poslanicima najviši predstavnik državnog zakonodavnog tijela Crne Gore, piše Jadran Kapor za Slobodnu Dalmaciju.

Fotografije govore da je izborne rezultate u štabu Vučićevog SNS pratio i notorni predsjednik Republike Srpske Milorad Dodik. No on je samo entitetski predsjednik pa na nivou države, dakle Bosne i Hercegovine, ne možemo govoriti o državničkoj poruci. Iako Dodik vjerno slijedi skrivenu ideju o priključenju Republike Srpske Srbiji, koja postoji još od prihvaćanja Dejtonskog sporazuma, njegov odnos prema Vučiću i izborima u Srbiji ne predstavlja državu i odavno je poznat u međunarodnoj zajednici.

Kad je riječ o predsjedniku Skupštine Crne Gore, Andriji Mandiću, on apsolutno jest izravni predstavnik države i njenih službenih stavova. Formalni brzojav čestitke na izbornom rezultatu uobičajena je diplomatska praksa. Da je kojim slučajem Mandić u izbornom stožeru neke hrvatske stranke proslavio pobjedu i pojavio se, na primjer, na službenom presu HDZ-a, danas bi u Podgorici gorjelo nebo i zemlja. S punim pravom, piše List.

Međutim, kako je riječ o Srbiji, na crnogorskoj političkoj sceni o ovom potezu državnih vlasti oglasile su se tek procrnogorske stranke minornog uticaja. Vodeći mediji u Crnoj Gori umanjuju značaj ovog događaja svodeći to tek na Mandićevu privatnu podršku Vučiću i Srpskoj naprednoj stranci.

Da je Mandić službeno proglašeni četnički vojvoda, deklarisani protivnik NATO-a, a svojevremeno i glasni protivnik crnogorske državnosti nije nikakva tajna. No učestvovanje crnogorskog državnog zvaničnika u srpskim parlamentarnim izborima prvi je korak konkretni korak u vanjskopolitičkom zaokretu ove zemlje koja je 2006. godine obnovila svoju državnost ukinutu 1918. godine kada je Kraljevina Srbija ukinula i sebi pripojila Kraljevinu Crnu Goru.

"Nije sporno da SNS slavi. Nije sporno ni da predsjednik Srbije Aleksandar Vučić slavi pobjedu svoje partije. Nije sporno ni to da predsjednik NSD ide da slavi. Sporno je da predsjednik Skupštine Crne Gore ide da slavi pobjedu neke partije u drugoj državi" - rekao je Goran Đurović, potpredsjednik oporbenog Građanskog pokreta URA.

Aleksandar Vučić je pobjedom svoje stranke na parlamentarnim izborima u Srbiji zapravo, nogometnim rječnikom rečeno, osvojio tri boda.

Vlast, podršku Republike Srpske i doduše samo na nivou simbolike - "prisajedinjene" donedavno odmetnute Crne Gore. O tome govore i naslovi medijskih izvještaja o glasanju dijaspore u Crnoj Gori.

"Neviđeni trijumf Vučića i SNS-a - u Beranama osvojili 89 odsto, a u Sutomoru 87 odsto" javio je portal in4s.net. Beogradska Borba jednako je oduševljena rezultatima: U Crnoj Gori skoro 90 % glasača podržalo listu Srbija ne sme da stane, piše Slobodna Dalmacija.

Jutarnji list

"Ono što je konstatovano odmah nakon objavljene očekivane uvjerljive pobjede Aleksandra Vučića na izborima, potvrdilo se - u Srbiji ništa novo, ništa se neće promijeniti u njenoj politici, ali definitivno je završena i zaobljena "putinizacija" ili "orbanizacija" Srbije, piše Jutarnji list. 

Ove izbore, konstatuje list, dobio je Aleksandar Vučić, a ne njegova stranka, kojoj formalno više nije na čelu, ili bilo kakav stranački program. Ne, samo on, svojom patničkom, populističkom i paralažnom retorikom. Nakon ovih izbora on je neupitni vožd Srbije, po principu "država to sam ja", i svi ostali, ma koliko mu bili bliski, moraju biti tiši od vode i niži od trave.

Na izborima je trijumfirala konzervativna i antievropska desnica. Srbija je završila glavnu Vučićevu etapu - ona je putinovska Rusija i orbanovska Mađarska, a oni su mu i prvi čestitali. Njegovi najbolji prijatelji neokonzervativni su autokrati, profašističke verzije 21. stoljeća - Vladimir Putin i Viktor Orban.

Može maltretirati Srbiju, a oni mu to mazohistički dopuštaju, a još gore će uznemiravati region, konstatuje "Jutarnji list "jer mu se to toleriše.

Konačno, podsjetimo da su uz njega u izbornoj noći bili i "secesionistički" šef Republike Srpske Milorad Dodik te predsjednik Skupštine Crne Gore, četnički vojvoda i otvoreno antieuropski političar Andrija Mandić, što je svakako znakovito. Osim njih, bio je i smijenjeni šef BIA-e Aleksandar Vulin. I on će biti potreban. Vučić kontroliše Skupštinu, medije, riješio se Dačića koji je definitivno i konačno "pao", ali će i s tih nešto zastupnika biti na usluzi.

Vučić je titrao i obuhvatio sve desne sentimente najvećeg dijela Srba koji se, htjeli to oni priznati ili ne, nadaju ruskoj pobjedi u Ukrajini, koja bi im, uvjereni su, omogućila "osvetu" i revanš za poraze u ratovima 90-ih. Vučić je jednostavno apsorbovao sve te brojne opskurne nacionalističko-konzervativne desne stranke jer čemu one kada je Vučić - ti i to! Vučić je sada još više desno i konačno nema bizarne opcije poput "Milice Zavetnice" ili "Boška Dveri" da s njima maše pred Briselom ili maže oči vlastitoj javnosti, kao lažnom opasnošću. Osim toga, progutao je i Dačića i njegov promiloševićevski SPS sa svom njegovom velikosrpskom politikom i reminiscencijom.

To je možda dobro, sada je konačno definisano - Vučić je "i Zavetnik i Dveri i Šešelj i Milošević". On je sve to. Ostaje mu, za briselske naivce, samo bizarni kontroverzni epidemiolog Branimir Nestorović, koji je ismijavao pandemiju korone kao nekakvo strašilo, a s njim u stranci je i Dragan Stanojević, koji u Srbiji vodi podružnicu proputinovske organizacije Druga Ukrajina na čijem je čelu Putinov kum Viktor Medvedčuk kojeg Kremlj želi instalisati za novog proruskog vladara Ukrajine ako ikada pobijede u tom ratu.   jutarnji.hr