Škrinja

Goran Sekulović: Hommage Podgorici (XI)

(15 riječi)

Iz knjige Gorana Sekulovića ‘’Hommage Podgorici’’, sa podnaslovom ‘’I ljudima koji su je nosili u svom srcu i stvaralačkom duhu'', koja će se uskoro publikovati, objavljujemo u nastavcima esej ''Morača, Ribnica, Gorica… ili: Od ’Labud plaže' do 'Bemax Arene' i dalje niz obale Morače do 'kraja bedema' grada''.

Nesumnjiva je, vidimo, činjenica da je tvrđava pod imenom Depedogen ili Depedegen, izgrađena od strane Turaka između 1474. i 1478. godine na ušću Ribnice u Moraču. Tvrđavi je bliži dakako Ljubović od Gorice. A s obzirom da samo mjesto na kojemu je podignuto utvrđenje od Gorice odvaja Ribnica, Ljubović se prirodno nameće kao adekvatnije brdo ka kome su se upućivali pogledi, želje, zahtjevi i očekivanja žitelja Depedogena i okolnog gradskog naselja! Uostalom, Stara Varoš se kao prvo i najstarije urbano podgoričko jezgro i formiralo oko Depedogena koji se i zvao ,,stari grad” kako ga je oslovio i Marko Miljanov Popović u svom djelu „Primjeri čojstva i junaštva“.

Stara Varoš[1] se širila koncentričnim krugovima na jednoj, istočnoj, strani, sve do početaka Drača tamo neđe na kraju Cvetinog brijega – otprilike na mjestu sada Osnovne škole ''21. Maj'' đe je nekada bilo igralište, baš zbog Škole srušeno, kultne OFK ''Mladost'', osnovane 1951.g. (sedamdesetih preimenovane u OFK ''Titograd'', a početkom devedesetih opet dobivši svoje staro ime), koja je postala rasadnik najpoznatijih crnogorskih, jugoslovenskih i evropsko-svjetskih fudbalera među kojima su na prvom mjestu Dejan Savićević[2], Predrag Mijatović, Stevan Jovetić...)[3], pa ''pun krug'' lijevom obalom Ribnice  do Sastavaka, a na drugoj, zapadnoj, strani, lijevom obalom Morače sve do upravo Ljubovića, susrećući se kod Sat Kule kao prirodnog centra ovog dijela grada i obodom oko nekadašnjeg naselja Drpe Mandića.[4] Na to nas svakako podsjećaju i mnoge najstarije urbane podgoričke izvorne narodne pjesme i sevdalinke o Ljuboviću, Sa(ha)t kuli i Staroj Varoši, kao i brojne anegdote, priče i sjećanja najstarijih žitelja Podgorice! A i Ljubović je danas, sa širenjem urbanističkih i gradskih četvrti, u ‘’centru’’ grada, mada je, vidimo, s obzirom da je, dakle, mnogo bliži od Gorice najstarijem dijelu grada-Staroj Varoši, u njemuili bolje i  preciznije reći uz njegazapravo oduvijek i bio.

Izgradnjom svih potrebnih šetališta i zaokruživanjem čitavog priobalnog podgoričkog prostora od ulaska Morače u gradsko tkivo sve do njenog izlaska, ali i paralelno sa tim i adekvatno tretiranje obala Ribnice od Sastavaka pa sve do njenog izvora na Vrelima Ribničkimpo narodnom predanju poslije rušenja Duklje jedno vrijeme se baš tu nalazilo naselje, a od Vrela bi se mogla uspostaviti ‘’komunikacija’’ i staza za šetanje do obala Cijevne u Dinošima, tj. do početka čuvenog i prevrijednog civilizacijskog bisera, antičkog i rimskog vodovoda u dužini od 15 km iz I vijeka n.e.[5], od kojeg se može izgraditi konekcija i staza za šetanje prema Duklji, njegovoj krajnjoj tački, dakle preko Ćemovskog polja do Vrela Ribničkih, zatim podno padina Kakaricke gore trasom đe se akvaduktom prelazila Ribnica, preko Doljana, Zlatičkog polja (đe su ostaci ranohrišćanske bogomolje iz 5. vijeka i kasnoantičkog-rimskog mosta na Morači ka Duklji), Zagoriča i Morače sa dva akvadukta (po nekima drugim pravcem-krakom i do Birziminiuma-Birsiminiuma na ušću Ribnice u Moraču)[6], na jednoj, kao i nizvodno prema daljem toku Cijevne Ćemovskim poljem (đe se mogu valorizovati obnovljena ''sjećanja'' o mostovima na Cijevni: ''Aržanicki, preko Cijevne, na drumu za Skadar...'')[7], pored Kuća Rakića i kultnog izletišta ''Nijagarinih vodopada'' (koje s obzirom na lokaciju i nevjerovatnu ljepotu, egzotičnost i iznenadnost, burnost i silinu samog vodopada može postati i svjetska turistička atrakcija), sve do aerodroma Golubovci!, na drugoj strani – duž obala Morače i Ribnice, a vidimo i Cijevne, dobila bi se višekilometarska jedinstvena izukrštana i višekrakna, kaskadna i horizontalno-vertikalna, stepeništima povezana sa različitim djelovima  grada, staza idealna za šetnju, opuštanje, uživanja pored rijeka, ali i razgledanje praktično čitavog grada  iz jedne osobene vizure i pejzažne atmosfere i vizuelnosti.



[1] Veliki crnogorski i svjetski likovni umjetnik Dado Đurić  bio je impresioniran i očaran sa starom Podgoricom i njenim prirodnim zaleđem. Posebno sa uistinu skoro nevjerovatnim suvim i ispucalim koritom presušene Ribnice u vremenskom razmaku obično neđe od maja-juna pa sve tamo do oktobra-novembra čak. Kroz samu Staru Varoš Dado je šetajući njenim uličicama, stalno poskakivao i pokušavao da što više vidi preko zidova i kapija tajnovitu i magičnu unutrašnjost staropodgoričkih dvorišta, vrtova, voćnjaka i bašča.

[2] U jednom intervjuu Savićević je izjavio i ovo: ''Istina je da sam plakao do Kolašina kad sam odlazio iz Budućnosti (u Crvenu Zvezdu). Pa ja sam puno volio Podgoricu, i kao dijete i dan-danas se uvijek radosno vraćam u svoj grad... Kad sam krenuo (iz Podgorice), plakao sam... Pred Kolašin sam prestao... Bilo mi je teško.'' 

[3] Viđeti u tekstu Vojislava Voja Vukčevića na portalu Vijesti ''Na krilima Mladosti'', 25. 02. 2015.g.

[4] Koliko nedovoljno ili čak gotovo nimalo vodimo računa o kulturnoj i graditeljskoj baštini pokazuje i podatak da nijesu sačuvana ni kamena ''vrata'', odnosno kamena kapija/ulaz koja se inače lijepo vide na sačuvanim fotografijama, a koja su bila na lokaciji nekadašnjeg naselja Drpe Mandića i glavne gradske pijace – prostor đe su danas zgrada ''Lijepa Kata'' i ''Mol of Montenegro'': natkrivena glavna gradska pijaca, hotel ''Ramada'' i TC ''Gintaš''. Postoji čak pretpostavka da su ta kamena ''vrata'' bila dio nekog crkvenog, odnosno manastirskog kompleksa.

[5] ‘’Iako je  Antički vodovod koji je vodio od Cijevne do Duklje bio prepoznat i istražen, i kao vrijedan 1960. godine bio stavljen pod zaštitu države, ipak nije uspio da preživi najezdu savremenih neimara.’’ (Ivan KERN: ‘’Podgorička antička megastruktura – nestaje’’, Portal Analitika, 27. jul 2018.g.)

[6] ‘’Ovu trasu vodovodnog kanala pominje i Ivan Novicki (1938), navodeći da ih je bilo četiri, od kojih su dva služila za snabdijevanje Doclee pitkom vodom. On pominje i tzv. Ribnički vodovod, koji se naziva Dukljanov jaz, na Ribnici, koji počinje blizu ruševina akvadukta. Navodi i da je bio pokriven slojem crvenkastog maltera. Otkriveni kanal u Ulici španskih boraca (na Koniku), po konstrukciji, najviše odgovora upravo vodovodu koji Novicki naziva Ribnički i Dukljanov jaz. Pored toga utvrđeno je da se rimski vodovodni kanal pruža dalje Ulicom španskih boraca, prema današnjem mostu na rijeci Ribnici. Ispod mosta uočeni su ostaci antičkih stubova, pa je moguće da se akvadukt na Ribnici, koji pominje Novicki nalazio na tom mjestu.

… (Piero) Sticotti (u knjiziRimski grad Doclea u Crnoj Gori”) pominje i jedan krak, koji od pomenutog akvadukta na Ribnici ide dalje, niz Ribnicu, do Birziminiuma. Pravac ovog kanala potrebno je provjeriti u budućim istraživanjima.’’ (Mr Mitra Cerović, portal Vijesti, 09.09.2012.)

[7] Vjekoslav Bojat: ''Podgorički mostovi'', ''Glasnik'', JU NB ''Radosav Ljumović'', Podgorica, br. 26-27, 2022.g.

 



0 Komentara

Ostavite komentar

• Redakcija zadržava puno pravo izbora komentara koji će biti objavljeni. • Komentari koji sadrže psovke, uvrede, prijetnje i govor mržnje na nacionalnoj, vjerskoj, rasnoj osnovi, kao i netolerancija svake vrste neće biti objavljeni. • Prilikom pisanje komentara vodite računa o pravopisnim i gramatičkim pravilima. • Nije dozvoljeno pisanje komentara isključivo velikim slovima niti promovisanje drugih sajtova putem linkova. • Komentari u kojima nam skrećete na slovne, tehničke i druge propuste u tekstovima, neće biti objavljeni, ali ih možete uputiti redakciji na kontakt stranici portala. • Komentare i sugestije u vezi sa uređivačkom politikom ne objavljujemo, kao i komentare koji sadrže optužbe protiv drugih osoba. • Objavljeni komentari predstavljaju privatno mišljenje autora komentara, i nisu stavovi redakcije portala. • Nijesu dozvoljeni komentari koji vrijedjaju dostojanstvo Crne Gore,nacionalnu ,rodnu i vjersku ravnopravnost ili podstice mrznja prema LGBT poulaciji.