Mislim da se radi o do sada najboljem, najkvalitetnijem i najhumanijem mjestu za odmor, ‘’tihovanje’’ i provođenje trenutaka uz nepatvorenu i autohtonu pejzažnu intimu, osobito kada u Ribnici ima vode! Mada i kada je presušeno i prazno, korito  Ribnice je od izvanredne vrijednosti i neuporedive ljepote zbog osobene morfologije i fizičke strukture njenog dna! Tome je ovđe konkretno doprinijela i knjižara ‘’Karver’’, ali i novi kafe ‘’Itaka’’ sa terasom – na mjestu rada nekadašnjeg kultnog podgoričkog kafea-bifea-kafane ‘’Lira’’ po kome se i cijeli objekat pa i lokacija dugo vremena nazivao i prepoznavao – uz periodično organizovanje kulturno-umjetničkih programa u sali na spratu iznad ‘’Karvera’’, koju koriste za vježbe i rad i članovi KUD-a ‘’Stanko Dragojević’’ (a u kojoj je 1992.g. održana promocija moje prve zbirke pjesama, i moje prve knjige-publikacije uopšte!, ‘’Kamen raste’’, čiji su promotori bili Jovanka Vukanović, akademik prof. dr Novo Vuković i Kosta Radović). Autor i odgovorni projektant svih poduhvata i poslova koji su doveli do ove uistinu prave ‘’oaze’’ i divnog skloništa od urbane buke i žurbe[1], bio je arhitekta Dušan Vuksanović.

Riječ je o sljedećim projektima: Rekonstrukcija objekta "Banja" u Podgorici, 1999., uređenje terena u zoni mosta na Ribnici u Podgorici, 2000. i uređenje desne obale rijeke Ribnice od novog mosta na pravcu bulevara Nemanjina obala, odnosno Bulevara Svetog Petra Cetinjskog do Kapadžića mosta, 2002.g. Na drugoj strani, u okviru tvrđave Depedogen nedavno su izvršena dodatna arheološka istraživanja i to konkretno na lokaciji na kojoj je bila zgrada đe je jedno vrijeme bilo smješteno Udruženje književnika Crne Gore. Taj objekat  je srušen – čak i da nije smetao za arheološka istraživanja, bez obzira na njegovu određenu graditeljsku vrijednost teško bi se ili tačnije nikako mogao uklopiti u istorijski i kulturološki areal tvrđave! – a ivicom/obodom tvrđave prema Morači, po originalnim fotografijama, uspješno je i veoma estetski/likovno prijemčivo izvršena rekonstrukcija i obnova dijela nekadašnjih autentičnih zidina tvrđave sa ‘’prozorskim’’ puškarnicama i osmatračnicama.  

           Sadašnje šetalište od Karvera, tj. Banje do Kapadžića mosta, trebalo bi da se produži u dva pravca. Od Karvera, tj. od novog Mosta na Ribnici nizvodno njenom i lijevom i desnom obalom, korišćenjem, valorizacijom i oplemenjivanjem svih terasastih predjela od prostora ispod nekadašnjeg Abdovića mosta[2] – kasnije Kneginjinog mosta a današnjeg mosta zvaničnog naziva ‘’5. maja 1944.g.’’ – pa preko prostora iza današnjeg Muzičkog centra do dragulja starog neimarstva Tabačkog mosta[3], do Sastavaka (prije više od pet godina dodijeljene su dvije ravnopravne prve nagrade na konkursu za idejno riješenje i tu se stalo!?), i od Kapadžića mosta uzvodno Ribnicom. Tako će Sastavci – a i lokacija Banje zbog svog izvanrednog položaja dobija još veću i jaču pozitivnu ‘’težinu’’, atraktivnost i prijemčivost kao osoben urbani topos – postati i biti  čvorišna gradska tačka i raskrsnica, odnosno ono što je zapravo ovo mjesto, ovaj topos i bio u ranijem dugom vremenu, naravno zahvaljujući prije svega tvrđavi Depedogen, o kojoj se mora nešto svakako više reći.