ČIRGIĆ ZA AKTUELNO: Milatović demonstrirao patološku servilnost Beogradu, popis jedan od Vučićevih prioriteta u Crnoj Gori
I Milatović i Abazović potvrda su da današnja Crna Gora malo čega zajedničkoga ima s onom tradicionalnom Crnom Gorom na koju se poziva aktuelna vlast, a koja nije hajala ''ni za Nemanje ni za Murate ni za Bunaparte'', koja je odbijala i instrukcije carske Rusije kad ih je smatrala protivnim svojim nacionalnim interesima, poručio je Čirgić
Profesor na Fakultetu za crnogorski jezik i književnost (FCJK) Adnan Čirgić kazao je u razgovoru za Portal Aktuelno da je popis jedan od beogradskih prioriteta u Crnoj Gori, i da to ”nije teorija zavjere no činjenica koju je jasno iskazao (Vladimir) Joković ulazeći u Vladu Dritana Abazovića”.
”Jedan od prioriteta Abazovićeva je Vlada ispunila – potpisivanje tzv. Temeljnoga ugovora s Crkvom Srbije. Popis stanovništva i izmjena biračkih spiskova preostala su dva prioriteta koja Abazović nije uspio ispuniti, a za koje je pripremio teren novoj Vučićevoj Vladi”, rekao je Čirgić za Aktuelno.
Ističe da su u Crnoj Gori koju Vučić gradi poželjniji i Bošnjaci i bosanski jezik nego Crnogorci i govornici crnogorskoga jezika. Naglašava da se rezultati ovoga popisa ne tiču samo onih što se nacionalno iskazuju kao Crnogorci ”no i svih ostalih građana Crne Gore, pa i Srba koji ne baštine politiku etnički čiste velike Srbije”.
Aktuelno: Proteklih dana svjedočili smo raskošnom talentu za lično samoponižavanje predsjednika Crne Gore Jakova Milatovića, čime je nažalost zbog visoke pozicije koju obavlja, propisno obrukao i državu Crnu Goru. Kako komentarišete servilni odnos Milatovića prema srpskom autokrati Aleksandru Vučiću? Kakav je generalno na Vas ostavilo utisak ponašanje crnogorskog predsjednika prilikom nedavne posejte Beogradu?
Čirgić: Da je riječ o samoponižavanju Jakova Milatovića, to bi bilo neumjesno i komentarisati. Da je svijet pun gada, to smo naučili ne samo kroz lektiru no i kroz život okrećući glavu od poltrona koji uživaju u samoponižavanju pred onima koje drže za više od sebe – od školske klupe do penzije. No Jakov Milatović u Beogradu nije ponižavao samo sebe ulogom poslovne pratilje Aleksandra Vučića. On je ponižavao državu koju po nesreći predstavlja. Podanički odnos prema Srbiji i Aleksandru Vučiću Milatović je demonstrirao prije no je iko i mogao pomisliti da će ga zapasti da bude predśednik Crne Gore – kao jedan od Krivokapićevih ministara, kao jedan od onih što su navijali za brutalnu policijsku akciju protiv građana na cetinjskim demonstracijama, kao fan Crkve Srbije preko koje srpska i ruska politika uništavaju građansku Crnu Goru itd. No i pored toga što smo znali da je njegovim izborom za predśednika Vučić obezbijedio bespogovornu slugu na čelu Crne Gore, onako besprizorno javno ponižavanje i poltronstvo pred predśednikom suśedne države malo je ko mogao zamisliti. Milatović je u Beogradu demonstrirao da na sebe u odnosu na predśednika Srbije gleda kao na kakvoga upravnika mjesne zajednice. Naravno, to pokazuje kako crnogorski predśednik gleda na Crnu Goru – kao na srbijanski okrug, što je i očekivano od nekoga ko predstavlja ideološki izdanak SNP-a, partije koju je osnovao Slobodan Milošević u namjeri da se konačno obračuna s Crnom Gorom.
Aktuelno: Čini se da je Milatović dokazao da je ’’dostojan’’ nasljednik Dritana Abazovića na mjestu prvog poltrona i poslušnika Beograda. Uostalom, obojica imaju braću koja su na platnom spisku Vučićevog režima. Kakav je Vaš stav po ovom pitanju – da li Milatović može po servilnosti i količini destruktivnosti prema Crnoj Gori u korist Beograda, nadmašiti Abazovića?
Čirgić: Predano i neštedimice se ponižavajući prethodnih dana Milatović je Vučiću i cijeloj javnosti potvrdio bezgraničnu servilnost, mnogo veću od one koju bi Abazović bio spreman javno da ispolji. Koliko god sve što je uradio bilo podređeno interesima Vučićeve politike, Abazović je svoju servilnost prikrivao đilkoškim imidžom. Za razliku od njega, Milatović je demonstrirao patološku, mazohističku poniznost i servilnost Beogradu. No, sve i kad bi htio, Milatović u destrukciji Crne Gore ne može nadmašiti Abazovića i to iz dva razloga. Prvi je što su ovlašćenja predśednika neuporedivo ograničenija od ovlašćenja premijera. Drugi je što je teško zamisliti viši stepen destrukcije od onoga koji je demonstrirao Abazović za svega nekoliko mjeseci stavljajući sve državne resurse u službu ruskih i srpskih interesa. Da ništa drugo nije učinio liše što je potpisao tzv. Temeljni ugovor s Crkvom Srbije i sklonio Crnu Goru s puta za EU, Abazović je obezbijedio sebi sigurno mjesto u istoriji zločina protiv Crne Gore. On i njegova partija pripremili su teren za ono na čemu će raditi vlast Andrije Mandića nakon popisa stanovništva.
I Milatović i Abazović potvrda su da današnja Crna Gora malo čega zajedničkoga ima s onom tradicionalnom Crnom Gorom na koju se poziva aktuelna vlast, a koja nije hajala „ni za Nemanje ni za Murate ni za Bunaparte“, koja je odbijala i instrukcije carske Rusije kad ih je smatrala protivnim svojim nacionalnim interesima.
Aktuelno: Proteklih dana objelodanjeno je da će premijer Milojko Spajić prihavatiti sve uslove opozicije kada je u pitanju popis, a potpisan je i sporazum. Da li ste optimista da se sve što je tim sporazumom predviđeno može ispuniti do 30. novembra kada je zakazan početak popisa?
Čirgić: Popis je jedan od beogradskih prioriteta u Crnoj Gori. To nije teorija zavjere no činjenica koju je jasno iskazao Joković ulazeći u Vladu Dritana Abazovića. Jedan od prioriteta Abazovićeva je Vlada ispunila – potpisivanje tzv. Temeljnoga ugovora s Crkvom Srbije. Popis stanovništva i izmjena biračkih spiskova preostala su dva prioriteta koja Abazović nije uspio ispuniti, a za koje je pripremio teren novoj Vučićevoj Vladi. Da je popis stanovništva krucijalno važan Beogradu radi redefinisanja Crne Gore, to svakodnevno svjedoče prosrpski mediji i političari, a na zloglasnome proruskom i velikosrpskom IN4S-u danima odbrojavaju koliko je ostalo do popisa. Jedini rezultat toga popisa na koji je fokusirana zvanična Srbija jeste onaj koji se odnosi na naciju, jezik i religiju. A taj je rezultat unaprijed poznat i obznanio ga je glasnogovornik Srpskoga sveta Aleksandar Raković: „Potpuno sigurno mogu da vam kažem da će Srbi biti većina u Crnoj Gori nakon ovog popisa, ako ga se održi, relativna većina po nacionalnosti i apsolutna većina po jeziku“. Dva popisna pitanja koja se odnose na jezik (jedno se odnosi na „maternji jezik“, a drugo na „jezik kojim lice uobičajeno govori“) imaju za cilj smanjenje broja govornika crnogorskoga jezika. Uvedena distinkcija i statistički i stvarnosno je besmislena. Ona smisla ima samo ako se stavi u kontekst Rakovićeve izjave da bi se sluđivanjem stanovništva dobio željeni rezultat.
Optimizam u pregovorima s Vučićevom poslugom pitanje je za crnogorsku opoziciju koja pregovara s njima uprkos tome što im je jasno koji je cilj popisa. Jedina tri pitanja koja su za ovu vlast bitna (jezik, nacija, religija) zapravo su statistički za jedno građansko društvo apsolutno nebitna. Zato bi opozicija morala insistirati na bojkotu popisa sve dok se iz popisnih listića ta tri pitanja ne uklone. Uostalom, ta su tri pitanja – pitanja oko kojih se lomi crnogorsko društvo. Pošto se ova vlast domogla funkcija zahvaljujući promociji pomirenja i prevazilaženju podjela, eto opoziciji prilike da ih saćera u ćošak pomirenja dosljednim stavom da se eliminišu pitanja koja dijele društvo.
Aktuelno: Da li očekujete miješanje Vučićevog kriminalnog režima u popisne aktivnosti u Crnoj Gori i da li očekujete da će operativci iz takozvane SPC i partija profesionalnih Srba, uz logistiku i finansije Beograda, ponovo biti aktivirani kad popis počne?
Čirgić: Ako se zna da je popis stanovništva na vrhu Vučićeve liste prioriteta u Crnoj Gori, onda je izlišno odgovarati na to pitanje. Što se tiče ponovnoga miješanja agenturne mreže koju pominjete, naša društvena zbilja svjedoči da ta mreža nije ni prestajala s miješanjem. Ona zapravo upravlja Crnom Gorom pune tri godine kontrolišući cjelokupnu vlast, dio opozicije i najveći broj medija. Pod kontrolom je te mreže i jedini državni univerzitet u Crnoj Gori kojim rukovodi zagovornik ruske i srpske politike Vladimir Božović. Ko je prethodnih dana pratio kako je proslavljen Njegošev dan, tobože utemeljen kao državni praznik crnogorske kulture, mogao je svjedočiti sistematskoj negaciji te kulture koja je predstavljena kao regionalna pojava u okviru srpske kulturne baštine.
Aktuelno: Na jednoj od mnoštva propagadnih platformi srpske BIA-e koja se predstavlja kao medij, takozvani IN4S, nedavno je objavljen tekst pod veoma simptomatičnim naslovom – „Бошњаци, у памет се! Не дозволите да вас денационализирају као 1913. године!“. Što je svrha ovakvog teksta na platformi BIA-e?
Čirgić: Ponoviću ono što sam prije nekoliko dana napisao o tome. Ako se zna da taj portal širi ideologiju koja je rezultirala genocidom u Srebrenici, ako se zna da taj portal kao „Riječ dana“ reklamira šovinističku izjavu generalnoga sekretara Matice srpske u Crnoj Gori Blaža Papovića: „Bošnjaci, čuvajte svoju vjeru bolje nego što su je čuvali vaši preci“, valjda nije potrebno objašnjenje da nije riječ o promociji prava Bošnjaka, no o strategiji pravljenja otklona crnogorskih muslimana od Crne Gore, crnogorskoga jezika i „karadačkih plaćenika“ – kako ih nazivaju. Reklamiranje Matice Bošnjaka koja poziva crnogorske muslimane da se izjasne „nacija – Bošnjak, vjera – islam, jezik – bosanski“ potvrđuje da je potreba ideologa Srpskoga sveta u Crnoj Gori da smanji broj Crnogoraca i govornika crnogorskoga jezika veća čak i od patološke mržnje prema Bošnjacima i muslimanima uopšte. U Crnoj Gori koju Vučić gradi poželjniji su dakle i Bošnjaci i bosanski jezik nego Crnogorci i govornici crnogorskoga jezika. To samo pokazuje stepen mržnje i netrpeljivosti prema naciji i jeziku koji ime nose po državi kojoj pripadaju. Nestankom Crnogoraca i govornika crnogorskoga jezika Crna Gora gubi smisao. U takvoj Crnoj Gori na red za nestanak prvi sljedeći dolaze Bošnjaci. Zato se rezultati ovoga popisa ne tiču samo onih što se nacionalno iskazuju kao Crnogorci no i svih ostalih građana Crne Gore, pa i Srba koji ne baštine politiku etnički čiste velike Srbije.
Aktuelno: Nedavno je srpski, prorežimski tabloid Vijesti lansirao brutalnu hajku na FCJK, a nakon toga podgoričko tužilaštvo je podnijelo prijavu protiv jednog od profesora Bobana Batrićevića, samo zato što je iznio istinu o opasnoj, militarističkoj sekti tzv. SPC, čija je osnovna namjena širenje velikosrpske hegemonije. Da li očekujete još ovakvih napada ubuduće i koja je svrha istih?
Čirgić: Ta je hajka u vezi sa svim o čemu smo dosad pričali. FCJK je od osnivanja meta beogradske posluge – podjednako i Vijesti i IN4S-a. Treba samo prelistati Vijesti u mjesecima pred prethodni popis stanovništva pa uviđeti koliki je maligni uticaj njihov bio na crnogorske građane u vezi s pitanjem jezika. Potonja hajka na FCJK, kojom se bivši urednik Vijesti Srdan Kosović ispisao iz novinarstva, imala je za cilj da profesore FCJK prikaže kao nekakve švercere zvanja, kao drugorazredne stručnjake, da nas posredno uveže u priču o kriminalu, da kod neupućenih izazove sumnju u naš kredibilitet. Kosović je dobio odgovor kakav zaslužuju autori naručenih difamacija. Budući da je tada razobličen kao angažovano piskaralo te da se povodom njegove hajke oglasio veliki broj i domaćih i inostranih stručnjaka, mislim da se zasad na njega nije potrebno više osvrtati. FCJK je danas jedina javna ustanova u Crnoj Gori koju ne kontroliše Vučićeva vlast. I dokle god FCJK to bude, biće meta Vučićeve posluge.
Što se Bobana Batrićevića tiče, nema ničega čudnog u postupku tužiteljice Šišević, koja je očito riješila da gradi karijeru kao vojnik Srpskoga sveta. Bilo je ovih godina javnih djelatnika koji su o Crkvi Srbije govorili i više i grđe od Bobana Batrićevića. Međutim, tužiteljica Šišević nije slučajna izabrala njega. Boban Batrićević je ne samo mladi i renomirani crnogorski istoričar, profesor FCJK no i cijenjeni građanski aktivista i javni djelatnik čija se riječ rado sluša i daleko odzvanja. Uz to je on i jedan od rijetkih koji je vijest o padu Crne Gore u ralje ruske i srpske politike otvoreno i hrabro pronio izvan naših granica – u EU i SAD. Nije skriveno, isto tako, da bi dobar dio naše javnosti – ogorčen postupcima vlasti i ozlojeđen nesposobnošću opozicije – rado vidio Bobana Batrićevića na čelu građanskoga pokreta u Crnoj Gori. Kad se sve to uzme u obzir, nema ničega neobičnog u postupku Šišević. Ono što je međutim neobično jeste organizovani odgovor na taj sramni postupak sanskcionisanja slobode govore, na zastrašivanje zbog javne izrečene istine. Taj odgovor tužiteljica nije mogla očekivati. Da jeste, potražila bi sigurno lakši put za uspješnu karijeru. Ćutnja javnosti na njen postupak bila bi ohrabrenje ove vlasti u procesu pretvaranja Crne Gore u Vučićevu Bjelorusiju.
Aktuelno: Kakva je situacija kada je u pitanju odnos vlasti prema FCJK? Da li ima nekih novih momenata? Možda vlast očekuje od FCJK da se uklopi u poltronsko, amebodino društveno sivilo kao što su to uradili UCG i sramotna CANU, da bi ste postali miljenici budžeta?
Čirgić: Ova vlast zna da FCJK ne može uklopiti u taj ambijent. To su znale i sve prethodne vlasti. Zato je svaka od njih ulagala ne u FCJK no u UCG i CANU. Ali da CANU i UCG i njihovu sramnu ulogu u crnogorskome društvu ostavimo za neku drugu priliku. Budući da vlast zna da ne može disciplinovati FCJK, ostaje joj da traži načine da ga eliminiše iz javnoga života. Bilo bi suludo očekivati da vlast države čiji predśednik javno uoči popisa ističe da je govornik jezika suśedne a ne svoje države (dakle srpskoga, a ne crnogorskoga) ima dobre namjere prema fakultetu koji se bavi izučavanjem i afirmacijom jezika koji oni smatraju nepostojećim. Pošto im ukidanje finansija i brutalna akcija Vesne Bratić i Dragana Koprivice te linč u uslužnim im medijima, podnošenje krivičnih prijava i zastrašivanje saslušavanjem u stanicama policije nijesu urodili plodom, sad traže novi način za eliminaciju nepodobnih. U tu je svrhu pisan i Kosovićev tekst koji smo pomenuli. A zadatak eliminacije FCJK dat je u ruke Goranu Daniloviću, propagandnoj desnici politike Slobodana Miloševića u Crnoj Gori, direktoru Agencije koja će sljedeće godine odlučivati u postupku reakreditacije FCJK. Koliko god mu se činilo da mu je srpska crkva i država pružila decenijama sanjanu moć, vjerujem da Danilović zna da mu neće biti lako u poslu kojega se prihvatio. U borbi između jednoga ćata kojemu je sudbina namijenila ulogu anonimusa i onih kojima je montenegristika životna misija ishod je unaprijed poznat i nije nužno vezan uz sudbinu FCJK.
B.Knežević aktuelno.me
0 Komentara