*Njih 2546 učestvovalo je u NOR-u, poginulo ih je 483, a osam Crnogorki je proglašeno za narodne heroje (od 90 žena narodnih heroja na  Jugoslavije).Većina njih nijesu stigle da postanu majke, nije im rana pogibija dala da se raduju potomstvu. Odajući im dužnu počast moramo se zapitati – pa zar nijesmo svi mi njihovo potomstvo i zar ih smijemo  ikada zaboraviti!?

U Kolašinu prije 80 godina održano   je Prvo zasijedanje ZAVNO Crne Gore i Boke, ali i Prvi kongres AFŽ Crne Gore i Boke. Učešće oko 400 delegatkinja iz svih krajeva Crne Gore predstavljalo je sublimaciju onog sveopšteg fronta žena Crne Gore koji se stvarao još u pripremama za Trinaestojulski ustanak 1941. i kalio se i prije izbijanja rata kroz emancipatorski Zbor naprednih žena, krajem 1939. u Nikšiću kada su prvi put dostojanstveno zatražile pravo glasa, da bi ga ostvarile u januaru 1946. Sve borbe, opsade i oslobađanja gradova, zbrinjavanja ranjenih, bolesnih i nejakih, brojna iskušenja i stradanja, sva ta ratna dešavanja obilježile su i uveličale, stradalništvom ili podvizima, žene crnogorske, te slavne heroine Narodno-oslobodilačke antifašističke borbe. Njih 2546 učestvovalo je u NOR-u, poginulo ih je 483, a osam Crnogorki je proglašeno za narodne heroje (od 90 žena narodnih heroja na nivou Jugoslavije). A da li znamo ko su bile te ćerke, djevojke, sestre, supruge ? Ogromna većina njih nijesu stigle da postanu majke, nije im rana pogibija dala da se raduju potomstvu. Odajući im dužnu počast moramo se zapitati – pa zar nijesmo svi mi njihovo potomstvo i zar ih smijemo ikada zaboraviti!?

Vukica Mitrović

Ni stravično mučenje nije pomoglo neprijatelju da natjera Vukicu Mitrović sa Svetog Stefana da izda saborce, zbog čega je na kraju strijeljana. „Sve znam, nikad vam ništa kazati neću“, bile su njene riječi u lice onima koji su je toliko mučili da su je sa slomljenim nogama na strijeljanje iznijeli na nosilima.

Jelena Ćetković

Sjajnu nisku herojstva i patriotizma nastavlja Cetinjanka Jelena Ćetković, koja je u Beogradu pripremala oružane akcije, zbog čega je bila zarobljena, zvjerski mučena i stradala na Banjici.

Još je možda tragičnija sudbina Đurđine Đine Vrbice, Cetinjanke, rođene u Podgorici, koja je prošla sva stratišta bivše Jugoslavije. Muž joj je poginuo u borbama, a ćerku od dvije godine dala je na čuvanje jednoj porodici u Bosni. Na samrti je Đina najboljoj drugarici dala ćerkinu fotografiju, da bi je nekako ponijela porodici koja je podizala tu djevojčicu. Međutim, kraj rata nijesu dočekale ni majka ni ćerka.

Ljubica Popović, ljepotica sa Meduna, najtežim zadacima i hrabrošću prkosila je neprijatelju i živa se nije htjela predati. Poginula je sa 20 godina sa pjesmom na usnama.

Kolašinki Jelici Mašković, koja se školovala i u Nikšiću, svjetlost osamnaestogodišnjeg osmjeha zgasnula je na Kupresu, dok je, teško ranjena, puškomitraljezom štitila odstupnicu svojim drugovima saborcima.

Dobrila Ojdanić, narodni heroj iz Berana, za vrijeme Trinaestojulskog ustanka učestvovala je u borbama za oslobođenje Berana, a onda u ratu dva puta ranjavana, prešla je Neretvu, Sutjesku...

Vukosava Mićunović, Velestovka, sa cijelom svojom porodicom je učestvovala u pripremanju ustanka, prošla sva ratišta i ofanzive od Neretve, Zelengore i Sutjeske i bila neustrašivi bombaš. Proglašena je za narodnog heroja za izuzetno junaštvo, kasnije bila prva žena ministar i dugogodišnji poslanik.

Milica Vučinić iz Nikšića, iz krša pješivačkog, tokom Trinaestojulskog ustanka stupila je u partizanske redove, prvo kao bolničarka, a onda kao borac sa svoja dva brata uzela oružje i krenula njihovim svijetlim i uzornim tragovima. Poginula je u redovima Pete crnogorske u borbi sa četnicima kod Nevesinja.

Moramo znati i sjećati se uvijek da je samo iz nikšićkog kraja u toku NOR-a poginulo trideset ratnih bolničarki. A njihove godine rođenja i pogibija govore da nijesu prešle ni dvadesetu. A podaci o imenima roditelja govore nam da su poginule po dvije ili tri ćerke, odnosno sestre iz iste kuće.

Sve nam ovo i danas svjedoči o tadašnjim čvrstim porodičnim antifašističkim i humanističkim opredjeljenjima. Moramo uvijek znati da je savremena Crna Gora iznikla upravo iz takvih ideja koje su joj i ishodište i utočište, a kao i onda i danas antifašizam mora biti i snažan bunt protiv primitivizma i nasilja, protiv retrogradnih nacionalističkih politika, protiv svega onoga što smo možda nekada naivno pomislili da je poraženo. A to zlo, aktuelno vrlo prisutno, nažalost, koje je izronilo opet iz nekakvih tmina istorije, sa nekoga dna primordijalnog, u rastućem revizionizmu, najprimitivnijim, bahatim i agresivnim nasrtajima pokušava da unizi i ugrozi i današnje znamenite crnogorske heroine i uništi sve progresivno i uspješno što je stvarano i urađeno u Crnoj Gori sa jasnom vizijom evropske budućnosti.

Mi, antifašisti svih vjera i nacija, koji dobro želimo svojoj državi, svojoj kući i budućim naraštajima, ostajući vjerni časnim pretkinjama i precima, moramo snažno dizati glas i boriti se protiv takvog zla i ugroženosti građanske antifašističke Crne Gore! Da nam je vječna!

( Govor održan na svečanoj akademiji ,,Sloboda narodu”, povodom 80 godina od zasijedanja ZAVNOa za Crnu Goru I Boku, u Kolašinu, 15. novembra 2023.)