Škrinja

Dušan Ičević

Jedinstvo nacije u Švajcarskoj na Balkanu

Nov 08, 2023 1 Komentara

(15 riječi)

Mandatar sa sastav nove Vvlade Milojko Spajić u objavljenome Ekspozeu se zalaže za jedinstvo nacije i proglašava Crnu Goru za Švajcarska na Balkanu. Pominje i etničko-nacionalno.

U modi je da se ponavlja nacionalnost za mnogovrsne upotrebe. 

U vrsti uvoda naglašava da “jačamo nacionalno jedinstvo… Naša vizija je Crna Gora kao Švajcarska Balkana i Singapur Evrope”. Iz  Singapura je donio “vreću znanja”, ali ga neću dirati. Bitno je, prvo, što autoru znači nacionalno jedinstvo?

Crna Gora je višenacionalna, viševjerska, višekulturna zajednica. Nacionalno: Crnogorci, Srbi, Hrvati, Bošnjaci, Muslimani, Albanci, Romi, Jugosloveni… Da li je nacionalno jedinstvo crnogorske nacije koja daje ime Crnoj Gori. Ili srpske nacije koja se svim silama trudi da postane najbrojnija, smanjujući uveliko sadašnju većinu crnogorske nacije. Ili hoće da po uzoru na melting pot/lonac za topljenje  američke nacije nacija stopi sve u jednu većinsku naciju po nalogu Patrijarha Srpske crkve da su svi pravoslavni vjernici  –  Srbi. Premijer nije raščistio pojam nacionalno i državno. U dalekome Singapuru vjerovatno nije proučavao naciju i državu. Doma svakako nije čitao moje knjige o Crnogorskoj naciji i Crogorskoj državotvornosti.[1] “Trust mozgova” oko njega vjerovatno nije podrobnije proučavao navedene kategorije.

“Olakšavajuća” je okolnost što je u svakodnevnoj upotrebi često nacionalno određenje, koje koriste i najviši državni funkcioneri: nacionalni interes, najveći nacionalni interes je nezavisnost Crne Gore, nacionalna strategija, Crna Gora ima “Nacionalni interes” “Strateški nacionalni interes”. Ređaju se: nacionalno blago, nacionalna Akademija nauka i umjetnosti, nacionalni Univerzitet Crne Gore, nacionalni javni servis, nacionalni teatar/pozorište, nacionalna ekonomija, nacionalni sportski savezi, pojedinačno timovi, nacionalna turisička organizacija…                              

Već sam imao priliku da raspravljam o suštini nacionalnoga i državnoga povodom (objavljenoga u Pobjedi) poziva Ministarstvo kulture i medija za davanje predloga, sugestija i komentara o Nacionalnom programu razvoja kulture.

Ne kanim da po(d)učavam. No, otvaram za raspravu:

Program je Nacionalni. Pitam: Čiji nacionalni, ako je Crna Gora ustavno država građana? Ako je nacionalni, da li je crnogorski po crnogorskoj naciji? Ako je Crna Gora višenacionalna, višekulturna, viševjerska… zajednica, da li je zbir posebnih nacionalnih programa? Ili je sadržajno vrijednosno nezavisan od nacionalne pripadnosti. Svaka nacionalna zajednica u Crnoj Gori: Crnogorci, Srbi, Bošnjaci/Muslimani, Hrvati, Albanci, Romi (etnička zajednica), po pravu i po nahođenju, ima i svoje programe kulture.                          

Zabuna je u pobrkanoj upotrebi pojmova: nacionalno je zamijenilo – državno. Završni čin političkoga oblikovanja nacije najčešće je nacionalna država. Većinom su tako nastajale klasične evropske nacije, koje se uzimaju za uzor. U nacionalnoj državi, u kojoj nacija čije ime nosi čini većinu, i zvanično je – nacionalna. Nacionalne manjine imaju odgovarajuća ustavna prava, međunarodnim propisima priznata, znači i svoje nacionalne, te i kulturne programe. Zapadnoevropske države izjednačuju državno sa nacionalnim. Raspadom SFR Jugoslavije nastale su nezavisne nacionalne države. “Uvezeno” nacionalno sa takvim značenjem nije primjereno Crnoj Gori. himna                                    Zbog raznolike upotrebe pojma nacionalno, moguće je da bude Program razvoja kulture Crne Gore/u Crnoj Gori. Ili Zajednički program. Posebno sam obrazložio svojstva kulture.                                   

Kultura  nije sektor nego značajna i slojevita kulturno/duhovna baština i svestrana raznolika djelatnost. U podjeli rada u Vladi može da bude poseban resor, ali ne svedena na administrativnu oznaku. U institucijama kulture se, doskora, ustaljivala određena “postava”, najčešće nepromjenljiva, koja se ponašala kao vlasnik, posjednik državne, javne djelatnosti. “Čistka” izvršena u vrijeme tzv. apostolske Vlade, nastavljena u Vladi u tehničkome mandate, potpuno su promijenile dotadašnje sastave. Nova postavljenja su najavljena u 44. Vladi.                                                                                              

Umjesni su zahtjevi da su za razvoj Crne Gore bitne institucije. Institucije nijesu opstojeće same po sebi. Institucije čine djelatnici. Suština jeste da se one a) ispune i osposobe za svoju namjenu osobama koje su odgovorne, stručne, marljive, savjesne, b) opreme savremenim sredstvima, c) djeluju u ispunjavanju programa, u skladu sa Ustavom i zakonima…(U Podgorici, 1. juna 2022)                                                                                          

Novi povod sam dobio predlogom i izborom ministarku kulture i medija Tamare Vujović, specijaliste za fizikalnu medicinu, saradnice u nastavi na primijenjenoj fizioterapiji. Pobunili su se kulturni poslenici, zatražili da se ne prihvati funkcije, pošto nema ni zvanje ni iskustvo za kulturu. U protestima istupaju kao esnaf[2], što je neobično u 21. vijeku. Prigovara joj se da je  Crnu Goru nazvala „banana državom“. Protestanti su naglasili da nije sposobna za vođenje kulturne politike, da su protiv partitokratije, “Kultura nie plijen”. Esnaf protiv menadžerke, kako su je preporučili predlagači, koja o menadžerstvu zna samo ovlašno. Studentima sam iz predmeta Savremena ekonomija[3] Upravljanje i rukovođenje obuhvatio od Idealnoga menadžera do Beskorisnoga čovjeka 14 stilova dobroga menadžmenta naspram 14. stilovaa lošega menadžmenta. Nova ministarka fizioterapeutka biće u velikoj kušnji.

Svođenje kulture na sektor, resurs, resor, administrativnu jedinicu… navela me da uzdižem kulturu u vrhovnu čovjekovu potrebu. Kulturom se postaje svoj. Čovjek stvara kulturu, kultura stvara šovjeka. Tek sposobnošću da kulturom djela čovjek postaje cjelovita ličnost. Kultura je najljudskija čovjekova djelatnost.

II

Uzor Švajcarske je svakako privlačan. Pitam: Koje vrijednosti Švajcarske hoće da primijeni?                                                   

Švajcarska je prema Ustavu konfederacija koju čine narod i kantoni (dati poimenice). Praktično je federacija. Hoće li i Crnu Goru da pretvori u (kon)federaciju? U Crnoj Gori su opštine, Prijestonica i Glavni grad.                                                                                        

U Crnoj Gori, ponoviću radi poređenja,  žive Crnogorci, Srbi, Hrvati, Bošnjaci, Muslimani, Romi,... Švajcarsku čine etničke grupe: njemačka 65%, francuska 18%, italijanska 10%, retororomanska 1%. Posebno: 21,3% čine stranci. Najavljuje se, i svim sredstvima nastoji,  da u predstojećemu popisu Srbi imaju bar relativnu većinu, da se Crnogorci znatno smanje, sa mogućnošću da se izvrše ustavne promjene u korist Srpskoga sveta. U Švajcarskoj nema Srba, sem kao dijaspore. Osnovna je razlika što u /višeetničkoj Švajcarskoj nijedna nacionalna zajednica ne želi izdvajanje i pripajanje matičnim nacijama. Većinski Njemci u Švajcarskoj i Austrijanci u nezavisnoj državi neće ujedinjenje sa Njemačkom U Crnoj Gori Srbi hoće prisajedinjenje sa Maticom Srbijom.          Švajcarska nema more. Novi prosrpski vladaoci bi rado Srpsko more predali Rusiji za izlazak na topla mora.                                    Švajcarska ima  Predsjednika čije ime rijetko znaju građani. Crna Gora ima Predsjednika koji je TV star, neprekidno u medijima: izjavama, posjetama ustanovama, proslavama…               Napominjem da već prethodi srpsko: Švajcarska na istoku[4], što neču komentarisati.                                                                                 Švajcarska federacija nije prikladna za nacionalni subjektivitet. U Crnoj Gori nije moguće stvoriti jednu, jedinstvenu naciju po imenu, sem ako se ne ispuni propaganda da u Crnoj Gori žive samo Srbi. Moguće je da novi premijer Vlade, zajedno sa novim predsjednikom Skupštine, i podrškom predsjednika Države zažele i pretvore Crnu Goru privremeno u Federaciju naroda, u kojoj će  poslije popisa Srbi činiti večinu. I vremenom pripoje Crnu Goru Srbiji.

Crnogorska državotvornost i višenacionalna osobitost se ne mogu svesti na proizvoljna tumačenja i poređenja.

         

U Podgorici, 2. 11. 2023.

 

Naizgled van konteksta, ne mogu da odolim da za novu Vladu i Premijera posebno ne iskažem:

Nepristojno je što su u Vladi samo 4 mnistarke od 23 člana. Na snimku pokrivena je slika jedne ministarke. Nije slučajno da je za ministarku kulture izabrana nekompetentna osoba. Suzdržaću se da raspravim takvo ponašanje. Nemam pregled koliko je ženskih birača učestvovalo u izborima i za koga je glasalo.

Neoprostivo je da je za predsjednika Skupštine izabran četnički vojvoda, o kome sam u Crnogorsme portalu objavio tekst Četnički vojvoda draži od Pravde, u kojemu činjenično ustvrđujem da ne zaslužuje funkciju ni u mjesnoj zajednici.

Omalovažajuće je za poslanike što Premijer nije pročitao najavljeni Ekspoze, ili obrazložio sastav Vlade. Ponižavajuće za građane, posebno za one koji su ga glasali, što nije za medije makar prepričao namjere kojima ih je zadobio da mu vjeruju.

Demokratija je takvim ponašanjem  pretvorena u samovolju.

 

U Podgorici, 3. 11. 2023.