Zaista volim inspirativne satirično alegorijske tekstove, makar boljelo, iz prostog razloga što djeluju otriježnjujuće, što doprinose mentalnoj „higijeni“ u vremenu sveopšte kontaminacije ljudskog duha! Tako me na ovo pisanje podstakao tekst uveženog prof. dr Gorana Barovića „Klinovi“.

U komentaru na pomenuti tekst sam istakao: 

Dobar satirično-alegorijski tekst! Tupa strana "klina" to neće shvatiti, i zašto bi se zamarala time, kada je za "stav"zatupljenika dovoljan, recimo, TV od 55 inča!? Više pažnje zaslužuju oni čija je cijena veća, recimo 21 milion, provizija od obveznica u visini od 5 miliona, klinike, restorani u PG i sl... Kako ne vjerujem u "detesterizaciju" ovdašnjih "motorki" ili u "deklinizaciju" oštre ili tupe strane, makar u skorije vrijeme, dobro bi bilo dagospodin Barović na ovu temu napravi obimnije djelo, koje će poslužiti makar onima što dolaze, a koji nijesu krivi za ovo zatupljivanje, ukoliko budemo imali kome, s obzirom na obrazovni sistem od kojega klerikalne tupadžije dobijaju enormnu državnu potporu!

U tom smislu valja izdvojiti neke školske lektire iz bivše nam domovine! Shvatamo konačno da ništa ili gotovo ništa nijesmo naučili! U obradi štiva postavljalo se obično pitanje: „Što je pisac htio da kaže?“ Bilo bi bolje sa smo se zapitali prepoznajemo li tu situaciju u našoj neveseloj zbilji?

Uzmimo, primjerice, pripovijetku Laze Lazarevića „Sve će to narod pozlatiti“, pa se śetimo dubrovačkog ratišta i zaludnjih žrtava, među kojima ima podosta onih, koji su vjerovali da brane domovinu, nešto što je već voljom „Vožda“ bilo u krvi „razbucano“ po svim šavovima! 

Nadalje, priśetimo se Domanovićevog „Vođe“ koji svoj narod vodi u „Obećanu zemlju“, od provalije do provalije, da bi na kraju par preostalih „sljedbenika“ shvatilo da je „mudri Vođa“ od rođenja slijep! Analogija sa devedesetima je više nego očigledna! Provalije su se ređale jedna za drugom, počev od rata u Sloveniji do rata protiv cijelog svijeta! I opet,ništa!

„Poslastica“ u tom smislu je drama Ivana Cankara „Kralj Betajnove“ u kojoj jedan „novopečeni“ bogataš, koji je beskrupulozno uništio sve oko sebe da bi došao do bogatstva, i moći, traži model kako da je sačuva, jer zna da sa pozicije političara suvereno upravlja društevnim životom i tokovima novca, pa u tu svrhu pokušava sklopiti pakt sa lokalnim župnikom, kome obećava veliku materijalnu pomoć za župu i izgradnju crkvenog objekta!

Zadatak lokalnog crkvenog lica treba biti „animiranje“ vjernika, kako bi glavni lik Kantor i dalje ostao kralj Betajnove! Kako je i normalno, Župnik priznaje Kantoru da je bio u zabludi, kako je bio uvjerenja da je „kralj“ sve stekao kriminalom, ali da je sada ubijeđen u njegovo poštetnje i čiste namjere!

I naravno, u crnogorskim prilikama, crkveni objekti su se samo množili, a „kralj“ je suvereno vladao, sve dok crkvenjak dijaboličnog lika i djelovanja nije shvatio da je dovoljno ojačao i poželio da bude gospodar a ne sluga! Tako smo dobili i prvu „apostolsku“ vladu, koja samo mutira poput Covida 19!

Pretpostavljam da je i ova analogija potpuno jasna!

Crkva Srbije je imala ulogu „anesteziologa“, njeni poslušnici su izveli „lobotomiju“, koja je još u toku! Pretpostavljam da će otriježnjenje, za one koji ipak sačuvaju mrvu zdravog razuma, biti dugotrajno, bolno i mučno!