Za Antenu M piše: Stefan Todorović

Zahtjev državne tužiteljke Snežane Šišević da se Boban Batrićević prekršajno kazni zbog vrijednosnih sudova o Crkvi Srbije iznesenih u kolumni na Anteni M – zbog ukazivanja na širenje mržnje i reviziju istorije i zbog ukazivanja na veličanje i slavljene zločina i ratnih zločinaca od strane navedene crkvene organizacije, predstavlja još jednu fazu i još jedan stepen više prilagođavanja države Crne Gore uzusima same Crkve Srbije i onome kako ta crkva vidi uređenje crnogorske države i crnogorskoga društva.

I to nije neočekivano.

Današnju vlast u Crnoj Gori čine poslušnici i uslužnici Crkve Srbije. Sve rade u interesu te crkvene organizacije dok usput zadovoljavaju svoje lične interese. To je sva suština trenutne i buduće crnogorske vlasti.

Zato i ne čudi zahtjev tužiteljke Šišević, već predstavlja prirodni slijed stvari, ona je samo jedan od šrafova instaliranih u državni aparat posredstvom Crkve Srbije i njezina djelovanja. A ono što je još pogubnije po Crnu Goru jeste formiranje nove vlasti u kojoj će svi njeni konstituenti predstavljati pipke Crkve Srbije u državnom aparatu Crne Gore.

Još jedna notorna činjenica jeste da djelovanje Crkve Srbije u Crnoj Gori ima antidržavni, antidemokratski i fašistički karakter. Nebrojeno je primjera takvog djelovanja od nepoštovanja Ustava i zakonā Crne Gore do fašističkog odnosa prema nacionalnim Crnogorcima, crnogorskom jeziku, crnogorskoj kulturi i fašističkog odnosa prema manje brojnim narodima, kako tokom ratnih devedesetih godina tako i danas.

Očekivati od ljudi koji su proizašli iz duhovnog inkubatora Crkve Srbije da će se ponašati demokratski i državnički kad dođu na vlast, mogli su samo crnogorski „intelektualci“ poput Brana Mandića koji je i jučerašnjom kolumnom o osudi postupka tužiteljke i navodnoj podršci Bobanu Batrićeviću više kritikovao njegov rad i rad ljudi oko njega nego sami postupak tužiteljke. Mandić, poput njegovih bivših kolega iz propagandne platforme Vijesti, nastavlja tamo đe su i stali – relativizujući svaki vid crnogorskog otpora fašizaciji društva.

Samo da se priśetimo. Upravo su ljudi poput Brana Mandića i njegovih drugova s propagandne platforme Vijesti ubjeđivali crnogorsku javnost i crnogorsko društvo da su litije emancipatorski, a ne kontrarevolucionarni pokret, veličali oca Gojka i ostale poštovaoce i slavljenike zločinačkog pokreta iz Drugoga svjetskoga rata, umivali Demokratski front kao prihvatljivog partnera, veličali Abazovića i Milatovića kojima su pisali panegirike, a četničko orgijanje nakon Milatovićeve pobjede sam Mandić proglasio „nekom vrstom panka“, dok sad peru ruke od svoje kolaboracije s Crkvom Srbije, odnosno od pomaganja Crkvi Srbije da na vlast u Crnoj Gori instalira svoje poslušnike.

Tako Mandić u jučerašnjoj kolumni relativizuje sam javni angažman Batrićevića, prvo kroz formulacije da su kolumne nebitne, da ništa ne znače u crnogorskome društvu, da nemaju društvenu moć da ugroze javni red i mir. Zato izvjesni jerej Ognjen Femić koji je pozvao, u formi kolumne, na ukrajinizaciju Crne Gore ili ujedinjenje, ne mora da se śekira i brine od sudova u Crnoj Gori jer je poziv na rat, ako je u formi kolumne, kako nas Mandić podučava, nebitna stvar i nije ugrožavanje javnog reda i mira. Zaista je tužno da Mandić za svoj cjelokupni javni angažman misli da je nebitan i da uporno nastavlja da ga radi, odn. da uporno nastavlja da piše kolumne, koje su nebitne i po kojima je jedino prepoznatljiv u crnogorskoj javnosti.

Nastavlja dalje Mandić – „Batrićevićeve elaboracije smiju biti grešne, mogu biti loše izvedene ili stilski upitne, ali teško da mogu ugroziti nepodnošljivi mir koji se davno nadvio nad Crnom Gorom. To je mir političke zloupotrebe državnih organa koja s promjenom političkih vjetrova nije nestala, baš suprotno. Primjera radi na istom portalu Antena M...“ – navodeći primjer navodnog neprofesionalnog izvještavanja Antene M o jednom događaju zbog koga je, po Mandićevu sudu, ta medijska kuća trebala biti sudski gonjena ali kako navodi – „Vjerovatno da zbog opšteg nevjerovanja da u kaljuzi javnog/medijskog prostora u Crnoj Gori više išta ima bilo kakvu težinu“ – nije. Možda ste očekivali nakon što je ustanovio da se političke zloupotrebe državnih organa nijesu promijenile nakon promjene vlasti navede primjer neke političke zloupotrebe državnih organa od strane nove vlasti, ali ne, dobili ste kritiku rada Antene M i njihovog izvještavanja, kao i kritiku što državni organi ne reaguju na takvo izvještavanje, s poentom da se sad zloupotrebljavaju državni organi jer reaguju na Batrićevićeve sudove koji nijesu za sudsko procesuiranje. Dakle, u tekstu o osudi političke zloupotrebe državnih organa imate kritiku rada medija i osobe koja je pod progonom zbog političke zloupotrebe državnih organa. Dno dna! Osobu kojoj se sudi podržavate tako što joj sudite za druge „grehove“!

Dok se u zadnjem pasusu Mandić pridružuje Batrićevićevim stavovima o Crkvi Srbije, dalje zaključuje – „Pitanje stila na koji će se ove stvari reći nije od prvorazrednog značaja. Političko jadanje povodom cijelog slučaja i reviju dosadnih panegirika iz Batrićevićevog okruženja kao da već vidim i tugujem za svakim promašenim slovom. Ali uplitanje tužilaštva u polje javne riječi proširuje područje borbe, izoštrava sliku, ogoljava represiju u najavi, kojoj se crnogorsko društvo mora oduprijeti“.

Čistunac Mandić nakon što je iskritikovao Batrićevićev stil, konstatuje da stil nije od prvorazrednog značaja, nastavljajući s kritikom svih onih koji će podržati Batrićevića da to rade na pogrešan način, da je jasna osuda progona od strane države „političko jadanje“ i pisanje panegirika Batrićeviću. Kako nas uči Mandić, prava reakcija na gušenje slobode govora i misli nije u jasnoj i glasnoj osudi toga čina i pružanju nedvosmislene podrške osobi koja se nalazi pod progonom države i njenih službenika koji su instrumentalizovani od crkvene organizacije, nego više pažnje treba posvetiti kritici te osobe i medija u kojem objavljuje svoje kolumne, jer da ta osoba drugačije kritikuje, s drugačijim stilom, vjerovatno ne bi bila progonjena od strane države. Evo pogledajte Mandića, zavaravate se da takav intelektualac i kolumnista nije zaslužio da bude progonjen od ove i ovakve vlasti, ali je u pitanju stil njegove kritike, jer kao neko ko je do juče bio s njima u prvim borbenim redovima i suflirao u dovođenju Crkve Srbije na vlast, dobro zna da ova i ovakva vlast više drži do onoga kako se nešto kaže, nego što je rečeno.

Ovo vam je dragi građani čist primjer relaitivizacije pritiska na građanske aktiviste i intelektualce. Mandićev tekst samo predstavlja posljednji primjer relativizacije nekoga događaja. Uzmite, mada ne preporučujem, bilo koji tekst navedenog kolumniste kad je u pitanju neki događaj koji potresa crnogorsko društvo od početka litija do danas, viđećete da više kritike posvećuje onima koji se bore protiv razarujućeg uticaja Crkve Srbije, nego onima koji služe istoj.

Gospodin Mandić i ostali iznadsituaši i „intelektualci“ izašli bi na ulice i vodili beskompromisnu borbu za ideale i vrijednosti građanske i suverene Crne Gore, ali ne mogu zbog stila, nacionalizma, zastave, uzvika, parola, veljovićā, boškovićā, markovićā, đukanovićā, to ih prlja u njihovoj čistokrvnoj borbi za demokratiju. Mada, svjedočismo da im nije smetala Crkva Srbije u „demokratizaciji“ Crne Gore, zajedno su s njom mijenjali diktatora i autokratski režim, a danas im smeta stil borbe. I zaista, naš stil nikad neće biti stil Crkve Srbije, dok se oni od kolaboracije s njom ne mogu oprati ma koliko se danas posipali pepelom i pokušavali uniziti našu borbu za građansku i evropsku Crnu Goru. A ti Brano, slobodno nastavi da stilski što ljepše pišeš relativizatorske tekstove dok jedeš tortu od ananasa.