Piše: Božidar Proročić, književnik i publicista

Postoje oni tihi, mirni, neprimjetni ljudi koji hodaju stazama života, no njihov život ostavlja trajan pečat u Cetinju đe je proveo svoje najljepše dane. Veselin-Vesko Đukanović bio je upravo takav čovjek. Njegov odlazak  ovog 24. oktobra. na onu drugu obalu vječnosti desio se tiho i neprimjetno kao da je samo prešao prag iz jednog svijeta u drugi i zato i više boli. Veselin-Vesko Đukanović bio je čovjek čiji topli i skromni osmijeh zračio s toliko ljubavi i razumijevanja prema svima koji su ga poznavali. Njegova prisutnost nije bila upadljiva, ali je bila duboka i neprocjenjiva. Kafana, ta oaza druženja i razgovora, postala je mjesto đe je Veselin postao sinonim za prijateljstvo i toplinu.Veselin-Vesko Đukanović otišao je tiho, ali njegova skromnost, dobrotvornost i sposobnost da unese radost u živote drugih ostaju s nama kao svjetionik, podsjećajući što znači ljubaznost i toplina koji se pamte.

U toj kultnoj kafani “Uranak“, mjestu đe se svakodnevno okupljaju intelektualci, trgovci, službenici, pomorci, književnici i svi oni koji tragaju za duhovnim i društvenim ispunjenjem, Veselin-Vesko Đukanović je bio nezaobilazna figura. Njegova prisutnost u ovoj oazi različitosti i kulture nije bila tek prolazna; bila je duboka i ostavljala neizbrisiv trag u srcima svih koji su ga poznavali.  Vesko je bio osoba koja je ujedinjavala ljude svojim osmijehom, širokim pogledom na svijet i spremnošću da sasluša svaku priču. On je znao kako svaku osobu učiniti posebnom, kako im omogućiti da se osjećaju važno i posebno i razumijevati njihove radosti i poneke čemerne tuge. Vesko nije bio samo svjedok tih nevjerojatnih susreta i razgovora u “Uranaku“; bio je pokretač tih trenutaka. Njegova prisutnost je bila poput svjetionika, svjetla koja je usmjeravala ljude prema dubokim razgovorima i druženjima kojima su se obogatili njihove duše. Sjećanja na Veska su mnoga i različita. Sjećaću se trenutaka kada je dijelio svoje priče, mudrost i šale, kada je dijelio svoje znanje i razumijevanje. I sjećaću se trenutaka kada je tiho sjedio i slušao druge, pružajući rame za plakanje i ruku za podršku. “Uranak“ je zahvaljujući Vesku, postao mjesto đe su se spajali svi dijelovi grada i svi aspekti života. To je postalo mjesto đe su se ljudi suočavali sa svojim radostima i nedaćama, đe su dijelili svoje snove i strahove, đe su pronalazili inspiraciju i podršku. Vesko je bio srce i duša “Uranka“, i njegova prisutnost će ostati duboko urezana u istoriju ovog malog ali i čarobnog mjesta.

U svijetu su rijetki pojedinci koji sjedinjuju vrline oca, supruga i brata na način kako je to činio Veselin-Vesko Đukanović. On nije bio samo čovjek obdaren ljubavlju i razumijevanjem, već je svojim prisustvom obasjavao živote svoje porodice na jedinstven način. Kao otac, Vesko je bio kamen temeljac svoje porodice. Njegova bezuslovna ljubav prema svojim sinovima Simonu i Petru bila je nevjerovatno snažna. Njihova sreća bila mu je na prvom mjestu, a vaspitavao ih je da budu odgovorni, empatični i sa snažnim moralnim vrijednostima. Njegova prisutnost kao oca bila je nezamjenjiva a njegova pažnja i briga ostali su duboko ukorijenjeni u srcima njegovih sinova. Kao brat, Vesko je bio nezamjenjiv. Njegova prisutnost bila je garant da uvijek postoji neko ko će biti uz vas, podržavati vas i razumjeti vas.  Njegova bliskost i povjerenje bili su neprocjenjivi. Veselin-Vesko Đukanović je bio primjer kako vrlina i ljubav mogu obogatiti ne samo sopstveni život, već i živote svih oko sebe.

Veselin-Vesko Đukanović, bio je istinski Katunjanin. Njegova veza s rodnom grudom bila je snažna duboka i isprepletena s neizmjernom ljubavlju prema svakom kutku tog gorsko-katunskog krša. Kroz svoj život, Vesko je često dijelio priče o svom rodnom kraju, o ljudima, tradicijama i moralnim načelima koja su ga oblikovala. Njegova riječ bila je poput mosta koji je povezivao sve nas sa Katunskom nahijom koju je uvijek nosio u svom srcu i duši. Vesko je cijenio poštenje i iskrenost iznad svega. Njegova čvrsta uvjerenja o poštenju i moralu bile su njegova vodilja u svim životnim situacijama. Nikada nije odstupao od svojih principa, bez obzira na okolnosti. Veselin-Vesko Đukanović je svoje moralne vrijednosti Katunjanina živio s ponosom i integritetom. Njegova duboka povezanost sa moralnim princima i vrijednostima činila je snažnim njegov karakter. Cetinjske noći više neće biti iste bez Veskovog prisustva, niti će lipe više ikada mirisati isto. Njegova mudrost, iskreno prijateljstvo bili su neprocjenjivi, a mnoge nezavršene misli naći će se bez svog vođe. Njegova iskrenost bila je njegova zaštitnička osobina. Vesko nije samo znao biti iskren prema svojim prijateljima, već je svoju iskrenost nosio kao luču kojom se vodio kroz život.

Bio je poput ljutog krša Katunske nahije, čvrst, stamen i ponosan, kao da je isklesan od istih stijena po kojima su hodali njegovi preci. Njegova čvrstina, odanost i snalažljivost bili su duboko ukorijenjeni u njegovoj duši, naslijeđeni od generacija koje su prethodile njemu Njegovi savjeti i mišljenja nisu bili obasjani iluzijom; bili su uvijek temeljeni na istini i poštenju. Krš Katunske nahije nije bio samo kamenje i stijene; bio je simbol snage, upornosti i odanosti. Vesko je naslijedio te vrline i živio ih svakog dana svog života. Njegova čvrstoća i stamenost bili su izvor inspiracije za sve koji su ga poznavali. Čarls Bukovski jednom je zapisao: “Svaki put kada izgubimo nekog prijatelja, dobijemo anđela. Oni nas prate, čuvaju i vode putem kroz vječnost.“ Neka Veselin-Vesko Đukanović bude anđeo koji nas čuva i vodi kroz vječnost, đe će njegova prisutnost zauvijek blistati kao svjetionik nade, prijateljstva i poštenja.