Ponavljam: Kud se đ/dedoše Crnogorci u Crnoj Gori?

Potvrđujem: Nove okolnosti nastaju nakon zavladavanja pobjednika u „Antibirokratskoj (kontra)revoluciji”.

Manjega naroda sa više mogućnosti izbora u popisu nema u svijetu.     

Za predstojeći Popis stanovništva može biti poučno iskustvo iz 2003. godine.

          1. Popisne mogućnosti.

U raspravi Savezna država i savez država (Odnosi Srbije i Crne Gore) /Kulturno-prosvjetna zajednica Podgorice, Podgorica 2001/ obuhvatio sam i istraživanje o nacionalnoj svijesti u Crnoj Gori, koje je obavila grupa sociologa u aprilu 2000. godine na uzorku od 1053 ispitanika (str. 89-92, 227-230). Autori (Borislav Đukanović, Bora Kuzmanović, Mladen Lazić i Miloš Bešić) su u okviru dvojne svijesti, kako su je nazvali, ispitivali strukturu i oblike nacionalne svijesti, nacionalnu vezanost, etničku distancu, stavove prema manjinama i prema državnoj samostalnosti. Istraživači su u nacionalnoj strukturi Crne Gore napravili originalan sastav. U skladu sa svojom formulom o dvojnoj svijesti, možda i trojnoj, četvornoj, koja je dokazljiva, ali i fluidna, imenovali su: Crnogorac, Crngoorac-Srbin, Srbin-Crnogorac, Musliman, Musliman-Crnogorac, Albanac, Albanac-Crnogorac, Jugosloven, Srbin, ostalo.

U anketi se izjasnilo da su Crnogorci 44,1%, Crnogorci-Srbi 13,5%, Srbi-Crnogorci 13,1%, Srbi 2,7%, Muslimani 8,5%, Muslimani-Crnogorci 5,5%, Albanci 4,8%, Albanci-Crnogorci 0,4% i Jugosloveni 7,3%. (Ako bi sabirali Crnogorce u svim oznakama, bilo bi ih 76,6%, a Srba 29,3%). (Up. B. Đukanović, B. Kuzmanović, M. Lazić, M. Bešić, Nacija i država, CID, So-CEN, Podgorica 2001, str. 117-120, 134-134).

Istraživanje daje povoda da se razlomljena nacionalna svijest još više udaljuje od osnovne supstance.

Napomenuću samo određene opaske na namjere i nalaze istraživanja.

Nacionalno udvojenje, utrojenje... Crnogoraca u svakodnevnome životu je očigledno. Istorijski razvoj Crne Gore, crnogorske države i crnogorske nacije povremeno je pretežno bivao u crnogorsko-srpskoj razlomljenosti i protivrječnosti. Tradicionalistička nauka se još opire da se Crnogorcima „prizna“ nacionalna posebnost. Srpski supstrat crnogorskoga naroda/nacije se neprekidno dokazuje za jedini osnov. Nastao je pravi stereotip da su Crnogorci odvajkada i zavazda Srbi. Novija naučna istraživanja i prevrjednovanja poznatih naučnih činjenica o samobitnosti Crnogoraca istrajno pokazuju da je složen proces nacionalnoga individualizovanja Crnogoraca. Nacionalna, i svaka, svijest slojevite su u svom razvoju. Brojne nacije su nastale iz više etničkih sastojaka, koji su se sublimisali u novi nacionalni entitet. Možda još gdje-gdje se u dvojnoj svijesti nalaze tumačenja za kompleksne nacionalne zajednice. Moglo bi se, recimo, u Švajcarskoj posebno istraživati kako se etnička pripadnost djelova švajcarske nacije Njemaca, Francuza, Italijana, Retromana doima i projektuje u jeziku, religiji, nacionalnoj identifikaciji.

Nacije su rijetko svodljive na etnički, pogotovu istovjetni, supstrat.

U Sjedinjenim Američkim Državama odista bi bilo zamamno tragati za etničkim samosvojnostima nacije nacijâ. Sve južnoameričke nacije su spojenice domorodaca, Indiosa, španskih osvajača, uvezenih crnaca, doseljenika iz čitavog svijeta.

U monografiji Crnogorska nacija (Forum za etničke odnose, Beograd 1988) posebno sam „opisao“ i osobenost dvojne crnogorske-srpske svijesti. Ona još traje. Međutim, možda se moglo pokušati da slijede zvanični popisi u kojima su samo čisti – Crnogorci, Srbi, Muslimani, Albanci.

2. Popisne doskočice.

U najavi Popisa naznačio sam svakovrsne mogućnosti u opredjelivanju građana. Daću pregled osnovnih gledišta.

Sve nacionalne zajednice u Crnoj Gori su se žustro i propagandno veoma bučno pripremale za popis, tražeći i najavljujući da će pripadnika svake biti mnogo više nego u ranijim popisima. Samo Crnogorci nijesu hajali nego sve prepustili samotoku.

Opravdano odlaganje popisa stanovništva u Crnoj Gori oglašeno je nepopisnim pobudama. Rubrike nacionalne i vjerske pripadnosti, nazivi jezika uzbudile su javnost. Najviše oprečnih shvatanja i uzbune upravo je izazvalo nacionalno i jezičko izjašnjavanje, koje je prema Zakonu o popisu stanovništva, domaćinstva i stanova potpuno slobodno – neobavezno. Ponovo se uzvikuje: „Nacija na okup!“ Popis postaje odsudna provjera prave nacionalne svijesti i odanosti. Vjera je okosnica, jezik je dokaz nacionalnoga identiteta.

Pravu javnu pripremu za predstojeći popis izveli su zastupnici Srba u Crnoj Gori. Naime, Vijeće narodnih skupština Crne Gore i Srpski forum Crne Gore organizovali su raspravu „Srpski narod u Crnoj Gori – mogućnosti političkog, ekonomskog i kulturnog razvoja“. Skup je održan u manastiru Podmaine, kod Budve, 23. avgusta 2003. godine, pod blagoslovom mitropolita g. Amfilohija Radovića. Poznato je da Srpska pravoslavna crkva poriče postojanje crnogorske nacije, Crnogorske crkve, crnogorske kulture, crnogorskog jezika. Vijeće narodnih skupština bilo je uzdanica Miloševićevog režima u Crnoj Gori. Srpski forum Crne Gore nepoznat je javnosti.

Najvažnija poruka sa skupa je da treba učiniti sve da u popisu bude što više Srba u Crnoj Gori. Onih koji se osjećaju Srbi sada ima oko 30%, ali se propagandom može dostići cijelih 38%. Pošto u Crnoj Gori postoji dosta nacionalno neopredijeljenih građana uvođenjem kategorije Srbin-Crnogorac dodatno bi se povećao procenat Srba u Crnoj Gori...

Propaganda za više Srba u Crnoj Gori otpočela je „kletvom“: Ko se „izjasni kao Crnogorac postaće Montenegrin, antisrbin, Dukljanin...“ Izrečena je zabrana da se na predstojećem popisu nikako (vjerovatno niko?) ne izjašnjava kao Crnogorac, pošto „tako bi izgubili pravo na srpstvo... Taj nametnuti identitet ne smijemo prihvatiti. Moramo se izjasniti kao – Srbi“.

Izraženo je zadovoljstvo što se broj Crnogoraca u Srbiji više nego prepolovio. Naime, prema popisu 2002. godine u Srbiji je bilo 69.049 Crnogoraca, prema oko 140 hiljada u 1991. godini. Nije spomenut „spektakularan“ podatak: Crnogorci su potpuno nestali sa Kosova!

Poznata su sporenja o postojanju/nepostojanju crnogorske nacije. U Kraljevini Srba, Hrvata i Slovenaca, odnosno Kraljevini Jugoslaviji „nije bilo“ Crnogoraca.

Mnoge kontroverze oko crnogorske nacije upućuju na postavljanje naizgled neumjesnoga pitanja: Da li su Crnogorci svjesni svoga nacionalnoga identiteta? Istovremeno se stvaraju i aktiviraju stereotipi, pa i predrasude, koje vlastodršci ili nacionalisti smatraju poželjnim za svoje ciljeve. Nacionalni pripadnici se identifikuju sa nacionalnim simbolima, institucijama, partijama vođama, višim idealima...

Crnogorska nacija nije stvorena odjednom, političkom voljom ili administrativnom odlukom. Crnogorci u sebi nose saživljenost sa svojom istorijom, samostalnom državom i potrebom da slobodno i ravnopravno žive sa drugima, u zajedničkoj državi ili u svojoj suverenoj državi, u uzajamno korisnoj saradnji sa svima. Pravo da se mogu nesmetano nacionalno izjašnjavati, potpuno su ispoljili u svim popisima stanovništva nakon Drugog svjetskog rata. U ogromnoj većini oni su sebe smatrali, izvorno i autentično, Crnogorcima.

Nacionalno izjašnjavanje Crnogoraca prilikom popisa se u stranačkome nadmetanju ili u poricanju crnogorske individualnosti koristilo kao dokaz manipulacije ili, čak, kao teror vladajućeg režima.

U programskim načelima Narodne stranke se „upozorava na činjenicu da je posljednji popis stanovništva u Jugoslaviji, posebno u Crnoj Gori, neregularan zato što je vladajući režim manipulisao s nacionalnim opredjeljenjem ne maloga broja građana.“

Dovijaju se i pojedini Crnogorci kako da ih što više bude u popisu. Kaže se da Crnogorci mogu biti samo oni čija je narodnost Crnogorac ili Crnogorac-musliman. Pri tome je ispravnija odrednica Crnogorac-musliman, nego Musliman-Crnogorac, kao pandan odrednici Musliman-Bošnjak. Za ujačivanje pomenute sintagme nadodaje se: „Muslimani-Bošnjaci u Crnoj Gori, po svakoj logici, mogu biti samo nacionalna manjina, dok Crnogorci-muslimani imaju sva prava na status državotvornog naroda“.

Navedene kombinacije „zbirnoga“ identiteta nemaju naučno utemeljenje, ali su značajne zbog stanja duha u Crnoj Gori. Kada se, međutim, one uzmu za naučnu postavku razložno je da se podrobnije razmotre.

Zašto se uporno pokušava da se Crnogorci raslojavaju u više nacionalnih identiteta?

Nacija je uveliko „prisna“ zajednica, naročito u onim svojstvima da je prirodna i narodna zajednica, sa „toplinom rodoslova“. Jeste i sredinska i socijal(izova)na zajednica, koja se neprekidno razvija i osvješćuje novim vrijednostima, ali je i urođena u ljudima, koji je nose u svojim osjećanjima i opredjeljenjima. Otuda nije svakad moguće očekivati „poznate“ odgovore i reakcije.

Složena nacionalna struktura karakteristika je Crne Gore. Predstojeći popis će pokazati promjene koje su se desile od 1991. godine.

(Dušan Ičević, POPISNE DOSKOČICE – U SUSRET POPISU STANOVNIŠTVA CRNE GORE, Opet: Srbi svi, i svuda, Crnogorci i nacionalna svijestCrnogorci – nacija kao i druge, Dvojni, trojni, četvorni... Crnogorci, Muslimani/Bošnjaci: kako im je ime?, Kako Crnogorci da nazovu jezik, Publika, Podgorica, feljton, 19-24. oktobar 2003.)