Dušan Ičević
Popisne doskočice
Ponavljam: Kud se đ/dedoše Crnogorci u Crnoj
Gori?
Potvrđujem: Nove okolnosti nastaju nakon
zavladavanja pobjednika u „Antibirokratskoj (kontra)revoluciji”.
Manjega naroda sa više mogućnosti izbora u
popisu nema u svijetu.
Za predstojeći Popis
stanovništva može biti poučno iskustvo iz 2003. godine.
1.
Popisne mogućnosti.
U raspravi Savezna
država i savez država (Odnosi Srbije
i Crne Gore) /Kulturno-prosvjetna zajednica Podgorice, Podgorica 2001/
obuhvatio sam i istraživanje o nacionalnoj svijesti u Crnoj Gori, koje je
obavila grupa sociologa u aprilu 2000. godine na uzorku od 1053 ispitanika
(str. 89-92, 227-230). Autori (Borislav Đukanović, Bora Kuzmanović, Mladen
Lazić i Miloš Bešić) su u okviru dvojne
svijesti, kako su je nazvali, ispitivali strukturu i oblike nacionalne
svijesti, nacionalnu vezanost, etničku distancu, stavove prema manjinama i
prema državnoj samostalnosti. Istraživači su u nacionalnoj strukturi Crne Gore
napravili originalan sastav. U skladu sa svojom formulom o dvojnoj svijesti,
možda i trojnoj, četvornoj, koja je dokazljiva, ali i fluidna, imenovali su:
Crnogorac, Crngoorac-Srbin, Srbin-Crnogorac, Musliman, Musliman-Crnogorac,
Albanac, Albanac-Crnogorac, Jugosloven, Srbin, ostalo.
U anketi se izjasnilo da su Crnogorci 44,1%,
Crnogorci-Srbi 13,5%, Srbi-Crnogorci 13,1%, Srbi 2,7%, Muslimani 8,5%,
Muslimani-Crnogorci 5,5%, Albanci 4,8%, Albanci-Crnogorci 0,4% i Jugosloveni
7,3%. (Ako bi sabirali Crnogorce u svim oznakama, bilo bi ih 76,6%, a Srba
29,3%). (Up. B. Đukanović, B. Kuzmanović, M. Lazić, M. Bešić, Nacija i država, CID, So-CEN, Podgorica
2001, str. 117-120, 134-134).
Istraživanje daje povoda da se razlomljena
nacionalna svijest još više udaljuje od osnovne supstance.
Napomenuću samo određene opaske na namjere i
nalaze istraživanja.
Nacionalno udvojenje, utrojenje... Crnogoraca
u svakodnevnome životu je očigledno. Istorijski razvoj Crne Gore, crnogorske
države i crnogorske nacije povremeno je pretežno bivao u crnogorsko-srpskoj
razlomljenosti i protivrječnosti. Tradicionalistička nauka se još opire da se
Crnogorcima „prizna“ nacionalna posebnost. Srpski supstrat crnogorskoga
naroda/nacije se neprekidno dokazuje za jedini osnov. Nastao je pravi stereotip
da su Crnogorci odvajkada i zavazda Srbi. Novija naučna istraživanja i prevrjednovanja
poznatih naučnih činjenica o samobitnosti Crnogoraca istrajno pokazuju da je
složen proces nacionalnoga individualizovanja Crnogoraca. Nacionalna, i svaka,
svijest slojevite su u svom razvoju. Brojne nacije su nastale iz više etničkih
sastojaka, koji su se sublimisali u novi nacionalni entitet. Možda još
gdje-gdje se u dvojnoj svijesti nalaze tumačenja za kompleksne nacionalne
zajednice. Moglo bi se, recimo, u Švajcarskoj posebno istraživati kako se
etnička pripadnost djelova švajcarske nacije Njemaca, Francuza, Italijana,
Retromana doima i projektuje u jeziku, religiji, nacionalnoj identifikaciji.
Nacije su rijetko svodljive na etnički,
pogotovu istovjetni, supstrat.
U Sjedinjenim Američkim Državama odista bi
bilo zamamno tragati za etničkim samosvojnostima nacije nacijâ. Sve južnoameričke nacije su spojenice domorodaca,
Indiosa, španskih osvajača, uvezenih crnaca, doseljenika iz čitavog svijeta.
U monografiji Crnogorska nacija (Forum za etničke odnose, Beograd 1988) posebno
sam „opisao“ i osobenost dvojne crnogorske-srpske svijesti. Ona još traje.
Međutim, možda se moglo pokušati da slijede zvanični popisi u kojima su samo
čisti – Crnogorci, Srbi, Muslimani, Albanci.
2. Popisne doskočice.
U najavi Popisa naznačio sam svakovrsne
mogućnosti u opredjelivanju građana. Daću pregled osnovnih gledišta.
Sve nacionalne zajednice u Crnoj Gori su se
žustro i propagandno veoma bučno pripremale za popis, tražeći i najavljujući da
će pripadnika svake biti mnogo više nego u ranijim popisima. Samo Crnogorci
nijesu hajali nego sve prepustili samotoku.
Opravdano odlaganje popisa stanovništva u
Crnoj Gori oglašeno je nepopisnim pobudama. Rubrike nacionalne i vjerske
pripadnosti, nazivi jezika uzbudile su javnost. Najviše oprečnih shvatanja i
uzbune upravo je izazvalo nacionalno i jezičko izjašnjavanje, koje je prema Zakonu o popisu stanovništva, domaćinstva i
stanova potpuno slobodno – neobavezno. Ponovo se uzvikuje: „Nacija na
okup!“ Popis postaje odsudna provjera prave nacionalne svijesti i odanosti.
Vjera je okosnica, jezik je dokaz nacionalnoga identiteta.
Pravu javnu pripremu za predstojeći popis
izveli su zastupnici Srba u Crnoj Gori. Naime, Vijeće narodnih skupština Crne
Gore i Srpski forum Crne Gore organizovali su raspravu „Srpski narod u Crnoj
Gori – mogućnosti političkog, ekonomskog i kulturnog razvoja“. Skup je održan u
manastiru Podmaine, kod Budve, 23. avgusta 2003. godine, pod blagoslovom
mitropolita g. Amfilohija Radovića. Poznato je da Srpska pravoslavna crkva
poriče postojanje crnogorske nacije, Crnogorske crkve, crnogorske kulture,
crnogorskog jezika. Vijeće narodnih skupština bilo je uzdanica Miloševićevog
režima u Crnoj Gori. Srpski forum Crne Gore nepoznat je javnosti.
Najvažnija poruka sa skupa je da treba učiniti
sve da u popisu bude što više Srba u Crnoj Gori. Onih koji se osjećaju Srbi
sada ima oko 30%, ali se propagandom može dostići cijelih 38%. Pošto u Crnoj
Gori postoji dosta nacionalno neopredijeljenih građana uvođenjem kategorije
Srbin-Crnogorac dodatno bi se povećao procenat Srba u Crnoj Gori...
Propaganda za više Srba u Crnoj Gori otpočela
je „kletvom“: Ko se „izjasni kao Crnogorac postaće Montenegrin, antisrbin,
Dukljanin...“ Izrečena je zabrana da se na predstojećem popisu nikako
(vjerovatno niko?) ne izjašnjava kao Crnogorac, pošto „tako bi izgubili pravo
na srpstvo... Taj nametnuti identitet ne smijemo prihvatiti. Moramo se
izjasniti kao – Srbi“.
Izraženo je zadovoljstvo što se broj
Crnogoraca u Srbiji više nego prepolovio. Naime, prema popisu 2002. godine u
Srbiji je bilo 69.049 Crnogoraca, prema oko 140 hiljada u 1991. godini. Nije
spomenut „spektakularan“ podatak: Crnogorci su potpuno nestali sa Kosova!
Poznata su sporenja o postojanju/nepostojanju
crnogorske nacije. U Kraljevini Srba, Hrvata i Slovenaca, odnosno Kraljevini
Jugoslaviji „nije bilo“ Crnogoraca.
Mnoge kontroverze oko crnogorske nacije
upućuju na postavljanje naizgled neumjesnoga pitanja: Da li su Crnogorci
svjesni svoga nacionalnoga identiteta? Istovremeno se stvaraju i aktiviraju
stereotipi, pa i predrasude, koje vlastodršci ili nacionalisti smatraju
poželjnim za svoje ciljeve. Nacionalni pripadnici se identifikuju sa nacionalnim
simbolima, institucijama, partijama vođama, višim idealima...
Crnogorska nacija nije stvorena odjednom,
političkom voljom ili administrativnom odlukom. Crnogorci u sebi nose
saživljenost sa svojom istorijom, samostalnom državom i potrebom da slobodno i
ravnopravno žive sa drugima, u zajedničkoj državi ili u svojoj suverenoj
državi, u uzajamno korisnoj saradnji sa svima. Pravo da se mogu nesmetano
nacionalno izjašnjavati, potpuno su ispoljili u svim popisima stanovništva
nakon Drugog svjetskog rata. U ogromnoj većini oni su sebe smatrali, izvorno i
autentično, Crnogorcima.
Nacionalno izjašnjavanje Crnogoraca prilikom
popisa se u stranačkome nadmetanju ili u poricanju crnogorske individualnosti
koristilo kao dokaz manipulacije ili, čak, kao teror vladajućeg režima.
U programskim načelima Narodne stranke se
„upozorava na činjenicu da je posljednji popis stanovništva u Jugoslaviji,
posebno u Crnoj Gori, neregularan zato što je vladajući režim manipulisao s
nacionalnim opredjeljenjem ne maloga broja građana.“
Dovijaju se i pojedini Crnogorci kako da ih
što više bude u popisu. Kaže se da Crnogorci mogu biti samo oni čija je
narodnost Crnogorac ili Crnogorac-musliman. Pri tome je ispravnija odrednica
Crnogorac-musliman, nego Musliman-Crnogorac, kao pandan odrednici
Musliman-Bošnjak. Za ujačivanje pomenute sintagme nadodaje se:
„Muslimani-Bošnjaci u Crnoj Gori, po svakoj logici, mogu biti samo nacionalna
manjina, dok Crnogorci-muslimani imaju sva prava na status državotvornog
naroda“.
Navedene kombinacije „zbirnoga“ identiteta
nemaju naučno utemeljenje, ali su značajne zbog stanja duha u Crnoj Gori. Kada
se, međutim, one uzmu za naučnu postavku razložno je da se podrobnije razmotre.
Zašto se uporno pokušava da
se Crnogorci raslojavaju u više nacionalnih identiteta?
Nacija je uveliko „prisna“ zajednica, naročito
u onim svojstvima da je prirodna i narodna zajednica, sa „toplinom rodoslova“.
Jeste i sredinska i socijal(izova)na zajednica, koja se neprekidno razvija i
osvješćuje novim vrijednostima, ali je i urođena u ljudima, koji je nose u
svojim osjećanjima i opredjeljenjima. Otuda nije svakad moguće očekivati
„poznate“ odgovore i reakcije.
Složena nacionalna struktura karakteristika je
Crne Gore. Predstojeći popis će pokazati promjene koje su se desile od 1991.
godine.
(Dušan Ičević, POPISNE DOSKOČICE – U SUSRET
POPISU STANOVNIŠTVA CRNE GORE, Opet: Srbi
svi, i svuda, Crnogorci i nacionalna
svijestCrnogorci – nacija kao i druge, Dvojni, trojni, četvorni... Crnogorci,
Muslimani/Bošnjaci: kako im je ime?, Kako Crnogorci da nazovu jezik, Publika, Podgorica, feljton, 19-24.
oktobar 2003.)
0 Komentara