Kritika globalne etike
Za CdM piše Valentina Ostojić
Tanka je linija između boriti se protiv korupcije iz klupa opozicije do igrati pola-cijelo sa bankovnim karticama državnih preduzeća jednom kada se dobije vlast.
Zemlje sa visokom korupcijom se prepoznaju čim kročiš na njihovo tlo: u siromašnoj infrastrukturi, lošim javnim uslugama, projektima koji su započeti a nikad završeni, visokoj stopi odliva mozgova i siromaštvu. Zato što sve te sektore vode instalirani pojedinci koji pojma nemaju šta rade.
Iako su partijsko zapošljavanje i iživljavanje nad državnim budžetom zarad ličnih hirova naša decenijska svakodnevnica, predlagati brucoša za člana Upravnog odbora državnog preduzeća je čak i za nas super-mega-giga blam. Svjesni toga, akteri ove sramote su mu lažirali dipl.ing. pored imena, vjerujući da niko neće primjetiti da ga ta kvalifikacija ne sljeduje. I tako sebe još više zakopaju i pređu u neku novu suludu dimenziju varanja i korupcije. Jer to nije samo partijsko zapošljavanje, nego podmetanje i falsifikovanje, koje dolazi od strane nekoga ko svuda maše doktoratom iz političkih nauka i nekakvom knjigom o globalnoj etici.
Vlast ne demoralizuje, već razotkriva. Ako se pitate da li neko u sebi krije one tradicionalne porodične vrijednosti kao što su pohlepa, kompleksi, bahatost i tome slično, idealno je da mu se da vlast da samog sebe testira. Takve varalice i gramzivci su smješteni u najdublje krugove Danteovog pakla. Znači i prije 700 godina je makar nekome bilo ogavno biti podmićen i pohlepan. Danas kao da više nije nikome, a prije samo tri godine to je bila glavna matrica kritički nastrojene javnosti.
Očigledno da ova vlast ne želi da održava čak ni privid zakonitog funkcionisanja. Ako je donedavno postojala jedna (the) hobotnica sada ih ima minimum sedam.
Uz sve to još kada se obrazovanju rugamo do te mjere, da proizvoljno nabacujemo titule brucošima po skraćenoj proceduri, jer je neko rekao za nekog da je dobar momak i sposoban!? To je već next level na sada već prevaziđeni proces proizvoljnog štancanja i kupovine sumnjivih diploma i biografija. Što je u neku ruku (pravde) još jedan udarac mafiji. Nema više kupovine diploma, u trendu su ad hoc počasna zvanja.
Za kraj, lament nad jednom od starih dobrih metoda u borbi protiv korupcije – šejming. Jednostavno, nema ko više da šejmuje, a stid ni ne postoji.
(Mišljenja i stavovi autora kolumni nisu nužno stavovi redakcije CdM-a)
0 Komentara