Pisao sam već da se dešava (naj)češće ista kulturna paradigma i kod procrnogorskih i kod anticrnogorskih nauma i nakana nego što je slučajeva suprotno tome. Povod mi je tada bila ocjena da se u Beogradu u jednom od, sada već inih, protesta protiv Vučića, pojavila nova, drugačija, uistinu demokratska, svježa, kreativna kulturna paradigma, koja je kao takva, dakle, različita od vladajuće i uobičajene autokratske, nešto makar – obećala. No, utopila se, očito je, u međuvremenu i ona u mulj, močvaru i živo blato vučićevske ''meke diktature'' iliti ''demo(n)krature'', i to u toj ''mjeri'' i količini da već poslovično decenijama, na primjeru onoga što nas u Ctnoj Gori najviše naravno zanima, u Srbiji i vlast i ''opozicija'' i dalje imaju isti klerofašistički, imperijalni, načertanijevski ili čak i gori od toga, asimilatorski i šovinistički stav i prema Crnogorcima i prema Crnoj Gori i prema njenim manjinskim narodima.

Pišući o jadu i bijedi ranije DPS vladavine (i manje-više drugih suverenističkih stranaka), utvrdio sam, opet u nekoj od ranijih kolumni, dakako još veći jad i još veću bijedu aktuelne klerofašističke vlasti u Crnoj Gori, paradoksalno, možda još i nakaznije i tragikomičnije, kao i svake druge vazalne vlasti, od one beogradske i srpske u odnosu na koju se ugleda i prema kojoj se meri. I od koje dobija glavne, strateške naredbe. No, klerofašistička vlast me čak toliko i ne zanima, odnosno, ona radi već decenijama to što radi, a najvažnije je viđeti kako se mi kojima je Crna Gora i pristojni i uređeni život u našoj državi u srcu borimo protiv te ''iznenadne'' pošasti. Nesumnjivo, veoma, veoma traljavo i neefikasno. Počev od suverenističkih stranaka pa sve do procrnogorskih institucija, tj. onog malog broja još preostalih.

Ovih dana čitamo da se osniva nova suverenistička crnogorska evropska partija. I pored čini se objektivnih zamjerki već dokazanih patriota i u zemlji i u dijspori da u onim prvim, inicijalnim redovima ima i previše onih iz DPS-ovskih ''klupa'', trebva pozdraviti svaki iskreni napor da se stanje u kome smo se našli počne mijenjati. Na bolje naravno, jer smo se promjena na gore od 30. avgusta 2020.g. već dobrano nagledali. Meni je zapalo za oko nešto drugo, vjerovatno zato što sam i sam u toj jednoj instituciji a vrlo dobro znam kako ona trenutno nažalost (ne)funkcioniše. Naime, u inicijativnom odboru za formiranje nove stranke nalazi se priličan broj članova Dukljanske akademije nauka i umjetnosti, mahom iz redova novoprimljenih članova, uglavnom nakon 2020.g. ili čak i krajem maja ove godine. I to je sasvim dobro načelno gledajući, jer iz portfolia sadašnje DANU i buduće nove stranke sagledavamo veoma veliki broj kompatibilnih i zajedničkih stavova i opredjeljenja, ciljeva i programskih platformi.

Ono što nije dobro i što može znati samo ko je unutar DANU, to je da ova institucija trenutno vrlo slabo može da podnese iole ozbiljniju provjeru svog kredibiliteta, demokratskog i transparentnog ustrojstva i društvene i naučne evaluacije. A to se upravo – što je prirodno a i od koga bi drugo – i traži i očekuje od aktivnosti i angažmana samih članova DANU, što je sve izostalo i što sve izostaje u posljednje vrijeme (ne)rada ove institucije. Ako budemo išli tako očekivanom logikom ''prenošenja'' energije i javnosti, transparentnosti, demokratije, inicijativnosti, začinjanja novih ideja i projekata – iz DANU u novu stranku – bojim se da se neće imati šta i kako prenijeti i na što i kako se ugledati i nasloniti, tj. nastaviti tamo đe se prethodno stalo i do čega se, do određenih rezultata i vrijednosti, stiglo u prethodnom periodu, što se neizostavno mora (is)poštovati i pozitivno prihvatiti i vrednovati. E tu bi se našlo onda prostora za istinsko demokratsko pregnuće i jednu pravu stvaralačku kulturnu paradigmu, a sve to nažalost u našem mentalnom i društvenom okruženju konstantno izostaje i mi stalno iznova počinjemo od nule, sa prazne poljane, od našeg apsolutnog i totalitarizmu i autokratiji tako sklonih ja pa ja paradigmi. Počev od aktuelnog predsjednika države pa do rukovodstava  naših procrnogorskih stranaka, institucija i udruženja.

Zato smo i uvijek pripravni da opravdamo svaki, naš lično pogotovo, ''manevarski'' potez kojim kobajagi ''premošćujemo'' probleme i negativne pojave ''privremenim'' stanjima, kojima zatim i vremenski i (ne)kvalitetno dajemo još veće i negativnije doprinose apsolutno štetnim i razarajućim društvenim procesima, tokovima i rokovima! Kada je bio izbor novog rukovodstva DANU na redu – iako za nove rukovodioce nijesam imao ništa protiv – principijelno sam insistirao da sve bude krajnje transparentno i demokratski i da obavezno bude više kandidata za svaku rukovodnu funkciju. Odgovoreno mi je da sam u pravu, ali da su ''prilike'' takve da je ''sada'' najvažnije da se – slijedi već čuvena domaća ''sveznajuća'', ''sveobjašnjavajuća'' i ''sverješavajuća'' alfa-omega riječ – ''premosti'' aktuelno stanje u Akademiji koje karakteriše ''odsustvo'' praktično u toj vrsti interpretacije svega (rukovodstva, organizacije, zakonodavnih i pravnih akta...!?). Dakle, ''najvažnije'' je u tom ''trenutku'' da se ''anarhija'' i ''bezvlašće'' nadomjeste u suštini samoproklamovanim i samoprozvanim ''spasiocima'' institucije, jer evo u času kada su oni stupili na ''tron'' ničega nije bilo na što su se mogli osloniti i ugledati. A od tada evo već duže vremena nikako da Akademija organizuje jedan jedini pravi sastanak svog cjelokupnog članstva iliti svoje Skupštine, nikako da već evo sad i godinama se organizuje na sva zvona oglašavani budući naučni skup  o svemu ovome što nam se u državi desilo i što nam se dešava i što če nam se još i dešavati, jer ipak je ovo naučna akademija a ona bi i time morala malčice, jelte' da se pozabavi. Ili možda i nije tako. Možda je dovoljan tu i tamo neki individualan istup ili intervju aktuelnog nekog rukovodioca Akademije i to je sasvim dovoljno!? Možda se i tako može pristupiti DANU, ali to sigurno onda nije DANU i nije ono zbog čega su je njeni oci i utemeljivači osnovali. Da ne govorimo da se evo već četiri mjeseci DANU u onom pravom, kolektivnom i združenom da ne kažem istinski demokratskom ''desantnom' nastupu ne izjašnjava i ne javlja. Evo  ni o posljednjem čišćenju praktično jedinog još preostalog institucionalnog crnogorskog traga u identitetskoj sferi što se sprema ovih dana prema FCJIK ili daleko bilo u odnosu na najnoviju ''evropsku'' agendu predsjednika države. A da ne govirmo što bi se reklo na kraju a bogami može se reći i na početku – jer je to lična karta jedne institucije,  u ovom slučaju DANU – da u ispisu članova DANU ima i onih koji već godinama ne dolaze i ne odazivaju se ni na kakve inicijative ove institucije, od onih koji su u međuvremenu postali članovi CANU (osim jednog časnog izuzetka), do onih članova koji nijesu ni u CANU, ali su se već odavno javno – što je za moralni respekt i za prihvatanje bez obzira slagali se stim ili ne – ideološki i programski distancirali i odrekli članstva u DANU. Aljkavosti popisu članstva doprinosi i to što se ne ažurira, što i dalje ima u međuvremenu nažalost preminulih, a posebno padaju u oči takvi ''biseri'' kao što su oni da su neki profesionalno predstavljeni kao ''kritičari'', neki kao ''profesori'' (ne zna se čega, iako im na početku stoji i ta titula u skraćenici), neujednačeni su standardi titulisanja pa je neđe dr. sc. prisutno a neđe ne, miješaju se kategorije inostranih i dopisnih članova, ne reflektuju se i nijesu prisutni precizni kriterijumi, ni vremenski ni stvaralački, tj. referencijalno-bio-bibliografski, o tome kad, kako i ko, s čime i na koji način se ''premješta'' i ''nagrađuje'' iz kategorije vanrednog u redovno članstvo, nedefinisan je status i rad Senata DANU (koji čak i nije zvanično izabrao novo rukovodstvo), itd.

Kada se tome doda da je zadnja elektronska sjednica održana još prije četiri mjeseca (a korona, makar ona prethodna, davno prošla!?), a da je na njoj usvojen zapisnik sa sjednice još od prije nekoliko godina, da nijesu konstituisana Odjeljenja Akademije i njihova rukovodstva, da negovorimo o radu eventualno Akademijskih odbora (s obzirom da sam član Odbora za filozofiju, sociologiju i psihologiju CANU znam da ni tamo nije mnogo bolji slučaj), da se neadekvatno i sve slabije afirmiše i promoviše izdavalka djelatnost DANU i njeno učešće na Sajmovima knjiga, itd – onda se dobija prava slika (ne)rada DANU. I ne pišem prvi put o tome i što je čini mi se najvažnije, to sam u okvirima DANU i prvo i jedino tako i govorio. Doduše, u posljednje vrijeme samo kada sam pozivan na neke konsultativne dogovore, a to je bilo dosta davno. U međuvremenu čak je i elektronska komunikacija zamrla, pa se sada ni u godinu dana ne može na prste izbrojati ta vrsta ''prepiske'' u odnosu na takvu praksu ranijeg rukovodstva iliti predsjednika nekadašnjeg Sretena Perovića čak na nivou i jedne neđelje dana.!? A rečeno je samo da se ''premosti'' to ''trenutno'' stanje pa će ''procvjetati'' ruže, nešto slično kao što se to sada čini mi se pretpostavlja, traži i potrebuje u odnosu na stanje u Crnogorskoj pravoslavnoj crlvi. Baš se nekako, čini mi se,  eto ta dva ''trenutna'' stanja u mnogome sliče! Nešto u stilu: samo je dovoljno da vi odete i sve će biti u ponajboljem redu! Sjećate se slične rečenice u času ''događanja naroda'', odnosno početka tzv. ''antibirokratske revolucije'' u Crnoj Gori. Sve je to naravno posljedica jedne nedozrele, nekulturne atmosfere, koja niti čojski niti dostojanstveno stupa na javnu scenu, a proklamuje upravo takva jedna verbalna obećanja (narodna mudrost kaže ne slušaj ga no gledaj što radi!), poslije čega naravno moraju i ostati samo prazna obećanja na jednoj, a pusta razočarenja na drugoj strani, strani onoj pučkoj, narodnoj, zbog koje bi uostalom i trebala da se potrudi ona prva strana da zbiljski i ozbiljno započne da nešto uistinu radi i time zadobije produktivno i realno povjerenje koje će se onda pretvoriti u zajedničko dobro i zajednički boljitak svih nas u ovoj našoj jedinoj Crnoj Gori.

Tu mi je, dakle, ''kvaka'' i ove kolumne i njenog povoda. Sjajno je to što su neke kolege iz DANU stupile u inicijativni odbor nove suverenističke stranke, ali čini mi se da bi prije toga trebali u samoj DANU svi mi zajedno da raspršimo mrak i da tu na izvoru naučne i umjetničke misli ove naše predivne Crne Gore započnemo jednu novu misiju koja će biti garant i snaga uspješnog ishoda svakog drugog istog, sličnog ili po ''dubini'' i ''širini'' društvenog zahvata, različitog poduhvata i strateškog planiranja. Jeste, oni praktično u DANU i nijesu imali vremena da ''zasuču'' rukave i krenu u rad na obnovi DANU. Ali, ne zavaravajmo se, to i njih i nas čeka, i nema predaha, ni jednog jedinog dana, jer neprijatelj Crne Gore ne da je pred njenim vratima, već u njenom srcu. U suprotnom, svi su izgledi da će priča o ovom dijelu nove stranke iliti o odnosu i prisustvu jednog broja članova DANU u njoj, biti sljedeća: Iz ništa u – ništa.