Piše: Željko Rutović

Za Hanu Arent čovjek je pretpostavka nadolazećeg mišljenja, no što nije i nužnost njegovog razmišljanja i djelanja pred raznim izazovima i činjenicama društva i života. Misliti je kaze Arent, opasno, ali je, ne misliti mnogo opasnija stvar.

Odsustvo mišljenja i traganja za istinom dovodi do cikličnih, pogubnih implikacija po lični i kolektivni identitet. Moralno problematičan svijet ne pobjeđuje se ćutanjem i nesposobnošću da se uoči smisao promjene oko sebe. A ta promjena globalnog karaktera je višeznačna i visedimenzionalna, sveprožimajuca i rastakajuća, pogubna po mnoge tradicionalne arhetipe, kolektive i zajednice. Otuda, je li, ne misliti o sebi i svom kolektivnom bivstvu, pokazuje se u globalnoj areni broja, opasnim, često i nepopravljivim. Potiranje starih, utemeljenih i formatiranje hibridnih identiteta uz nametanje “privlačnosti” novih djelujućih metoda i starih aspiracija postaje surova stvarnost koja se u globalnoj razlici broja, nažalost, nedovoljno misli, studira i strateški odgovara.

Sa novim – starim geopolitikama i geokulturnim mapama, predominacijom inženjeringa nacional politike, kapitala i medija mnogi identiteti danas prolaze raskršća kojima će se posledice očitavati u ne dalekoj sjutrašnjici koja će biti programirani izraz neke nove budućnosti kao izraza nepromišljanja neke ne daleke prošlosti.

Kako odgovoriti kapitalu na ontologiji upitanosti – ko smo i gdje ćemo? Sa kim i sa čim? Činjenice identitetskog (pre) oblikovanja, raznih nivoa, izvora i centara, moraju pokrenuti i svijest i savjest. No, to ne znači da nužno i hoće.
Identitetske održive duhovne perspektive zatomljuju se raznim metodama i praktičnim relacijama u kojima istorijska samo – bitnost popušta pod hegemonima neke druge kurentne profane bitnosti izazovno podražavajuce u stimulisanju razaranja kulturne i duhovne izvorne pripadnosti.

Nove paradigme i stari identiteti. Dijalektičko klupko surove stvarnosti nove arhitetekture čvor želi razmrsiti pošto – poto privilegijama, sinekurama, zamjenama teza, spektakla medijske i novčane (sve) moći kao vrhovnih moneta preoblikovanja čovjeka, negove misli i njegovog bića.