Dušan Ičević
Spremte se, spremte...
U knjizi Nacionalni karakter: u pogodbi[1] posebno sam naznačio posrbljivanje
Crne Gore uskocima i izbjeglicama poslije Boja na Kosovu.
„Srbi u Crnoj Gori
vratili bi (se) Crnu Goru 19. vijeka sa vladikama, knjaževima Petrovićima
Njegošima. Prava Crna Gora, kako se
zove i posebna prosrpska politička partija, jeste ona u kojoj žive samo Srbi.
Prizivaju najviše Srpstvo knjaza/kralja Nikole, koji je odista svestrano i
vatreno srbovao u želji da dokaže da je pravi Srbin, i nadi da će biti
nasljednik Dušanovoga carstva. Pjesma Onamo,
onamo (Onamo, ’namo, kako se
uobičajilo) žudi za carskim prestolom.
Veliku uzdanicu za
srbovanje čini štivo Milorada G. Medakovića Život
i običaji Crngoraca.
Autor smatra da je,
kako piše u Predgovoru, blizu sedam
godina koje je proveo u Crnoj Gori imao
vremena i prilike da pozna Crnogorce sa svake strane.(!?, moji znaci, D. I)
Zadivljen i začuđen
čitam: Petar II „se sam ponosio što je Crnogorac; ponosio se sa junaštvom i sa vrlinom svoje braće
Crnogoraca“. Crnogorci su „svetlali obraz i sebi i svemu našemu narodu“.[2] Napominjem da ćirilična
štampa sadrži i ruska slova. Spoznao je da se Njegoš ponosi što je… A naš
narod? Saznam i ja odmah, već u Uvodu da
su se skoro svi Crnogorci doselili iz Ercegovine. Ipak, odmah zatim: Crnogorci
su uskoci sa Kosova. Što se zbilo sa onima iz Ercegovine? Žalostivo: „Poslije
propasti carstva srbskoga na Kosovu, počeli su jadni Srbi od ljute nevolje
uskakati u današnju Crnu Goru“. Nevolje su nagonile izvrsne junake Srbe da idu
u zbjegove, da uskaču i „da se poseljavaju u vrletno i pusto mjesto“. Još gore:
„Crnogorci su uskoci od Kosova, oni su uskakali u današnju Crnu Goru. Uskakali
su najviše u XV vijeku“. I najgore: Crna Gora je tada bila pusta, oblast
zetskih gospodara, Balše i Stevana Crnojevića, koji su bili samo Gospodari vsoi Zeti i Pomorskija zemli.[3] Strašno: O Crnoj Gori tada nije bilo spomena. Kontekstualno navodim
kada je i kako Crna Gora bila spominjana.
Zastajem: ako je Crna
Gora tada, svejedno kako se zvala, bila pusta zemlja nad kim su vladali, kome
su bili Gospodari Balšići i Crnojevići?! Je li ikada bilo u Crnoj Gori
starosjedilaca, domorodaca, ili su tek Srbi uskoci naselili pustu zemlju,
razmnožili se i osvojili pravo svojine zavazda. Naglašavam: Čija je bila vojska
Stefanice Crnojevića koji je izvojevao pobjede u tri bitke 1452. i 1453. godine
nad vojskama srpskoga despota Đurđa Brankovića? Jesu li ratovali potomci
dobjeglih Srba sa Kosova i uskoka iz Hercegovine protiv Srba iz Srbije? Ili
slobodarski Zećani/Crnogorci! Cijeni se “Naročite zasluge Stefanice Crnojevića…
što je sredinom XV vijeka bio glavni akter i sudionik brojnih
političko-istorijskih dešavanja koja su doprinijela da na teritoriji Gornje
Zete izraste posebni nacionalni i državni identitet Crne Gore”.[4]
Objavljena 1860. godine, kada je nastupio novi knjaz Nikola I, mogla je
Medakovićeva knjiga da bude poželjna lektira posrbljivanja, posebno mladoga
vladara punila Srpstvom.
U mojim knjigama o crnogorskoj naciji[5] dao sam dovoljno dokaza o
stanovništvu, etnosu, nacionalnome sastavu Crne Gore od nastanka prve nezavisne
države južnoslovenskih naroda Duklje do najnovijih vremena.
Sve dok jedino
mjerilo valjanosti Crnogorca bude ideologizovano srpstvo i sve dok opstojnost i
razvoj Crne Gore bude zavisilo od toga što misli i želi režim u Srbiji ili što
hoće Srbi u Crnoj Gori neće biti dobra ni za Srbe ni za Crnogorce, ni napretka
ni za Crnu Goru ni za Srbiju. Sve dok se namjerno ili po navici zastaje na
etnosu kao sveodređenju nacije neće se izaći iz balkanskoga kruga smutnje i
sukoba. Crnogorci su ono što su – Crnogorci, moderna nacija po svim svojstvima.
Etnički su nastajali stapanjem slovenskih naseljenika na području Prevalitane,
Duklje, Zete, Crne Gore, stapajući se, preoblikujući zatečene starince, Ilire,
Kelte, Tračane, Romane, romanizovane Ilire, vlaško-arbanaške, doseljenike,
uskoke, iz mnogih krajeva Balkana...
Splemenjivanje,
preplemenjivanje, nad – plemenjivanje naročito „jedinstvo“, nacionalna
sinteza...
Srbi su svuda samo i
uvijek Srbi.
Crnogorci su najčešće
Crnogorci, ali mogu biti, doma i na strani, svojevoljno i nametnuto, i Srbi i
Crnogorci, i Srbi iz Crne Gore, i samo Srbi.
Srbi i srpski
Crnogorci, Srbi „poreklom“ iz Crne Gore
slažu se da su svi Srbi: i Srbijanci, i Crnogorci, i Šumadinci, i
Bosanci, i Hercegovci, i Ličani…
Crnogorci
su prokleti, ili nikakvi.
Za mitropolita
crnogorsko-primorskoga g. Amfilohija (Radovića) Crnogorci su: kopilad,
komunistički nakot, sa odgovarajućim objašnjenjima,[6] ili su nikogovići, kako
nalazi srpski akademik Dragan Nedeljković.[7]
Srbima
nikada nije – dosta! Hoće sve više, svega, i da ih ima sve više, iako ih mori –
”bela kuga”. Ako ne može – rodom, može prisvajanjem, posvajanjem, vraćanjem u
sebe onih koji su – odbjegli ili su – oteti.
I sada, grafitima
započetim u Beogradu, ispisanim u nekoliko crnogorskih gradova, oskrnavljenim
Njegoševim spomenikom u Podgorici,
i poklikom „Da se vojska na
Kosovo vrati...“ pozivaju potomke „dobjeglih“ Srba da ponovo ratuju...
[1] Dušan Ičević Nacionalni karakter: u pogodbi, autorovo izdanje, Podgorica 2020,
str. 84-85
[2] Milorad G. Medaković, Život i običaji Crngoraca, najprije štampano u Novome Sadu 1860,
reprintovano 1999. u Beogradu, str. III-V.
[3] Isto, str. 1-2
[4]
Zoran Rašović, TRI BITKE STEFANICE CRNOJEVIĆA
(1452-1453), Pobjeda, 01.08.2023.
[5] Crnogorska
nacija, Forum za
etničke odnose, Bograd 1998, drugo, i elektronsko, 2015, i Crnogorska nacija: u izboru, autorovo izdanje, Podgorica 2017
[6] U Dnevniku
Radio Televizije Beograd, 1988. godine Amfilohije izjavljuje: „Kažu mi a
izgleda da je to i tačno kako je Milovan Đilas dobio naređenje da istorijski
obrazloži i dokumentuje postojanje crnogorske nacije i da je to on uradio na
osnovu Marksovog učenja. Međutim, taj isti Đilas se 1954. odrekao tog svog
kopileta i sada se piše i osjeća Srbinom. Ali to zlo je ostalo.”U knjizi
„Vraćanje duše u čistotu“, autor Amfilohije Radović je napisao: „Crnogorci su
komunistički nakot ili kopilad. ... I kopile je dijete koje treba ljuljati.
Nije ono neko čudovište. Uostalom, koliko danas imate djece koja su vanbračna i
imaju sva prava kao što imaju druga bračna djeca.“ http://www.montenegro-canada.com/articles/article/7699190/151408.htm15
Jan 2011
Veleučeni
nadpop ne zna, ili prećutkuje, da nije po Marksu nego po Staljinu Đido tolkovao
svoj izum o crnogorskoj naciji, koja je već postojala nezavisno od
ideologizovanih shvatanja o srpskom porijeklu.
[7] Duhovni prostor je u nama, Glas javnosti, 2. novembar 1988, str. 9
1 Komentara
okbet Postavljeno 15-08-2023 05:16:16
Pretty nice post. I just stumbled upon your weblog and wanted to say that I have really enjoyed browsing your blog posts. After all I’ll be subscribing to your feed and I hope you write again soon! My HomePage: online casino games
Odgovori ⇾