Za VOMINFO piše, Sreten VUJOVIĆ

Jako rado čitam sjajne tekstove Vukašina Perovića, koji obiluju  razumnim opservacijama u vremenu nerazuma, ali neka mi bude dozvoljeno da dopunim njegov tekst sa par bitnih slikovnih i video detalja.

Fotografija koja je objavljena uz tekst predstavlja  poodmaklu fazu razaranja Njegoševe kapele na Lovćenu, čemu śjedoči i prisustvo naoružanog srpskog vojnika, ili žandarma, svejedno!

Fotografija, koja pokazuje sasvim drugačiji izgled, a nastala je priličan  broj godina nakon oštećenja kapelice, pri čemu ne treba zanemariti ni „zub  vremena“ na Vrhu Lovćena, đe  Crnogorski „Olimp“ „druguje sa gromovima“ izgledala ovako:

U srpskom bjesomučnom pohodu na Njegoševu originalnu kapelicu, posvećenu Sv. Petru  Cetinjskom, srpske okupacione trupe i „saradnici“ su u žaru „poduhvata“ bačili i Njegoševu petnu kost, koju je pronašao  jedan planinar podugo nakon II svjetskog rata i za koju se analizom ustanovilo da stvarno pripada Petru II!

Nova kapelica Ace (Palikuće) Karađorđevića („Palikuća“ je đevojačko prezime), podignuta je na  drugoj lokaciji, izvan temelja stare, originalne Njegoševe kapelice, a posvećena je,  ne Sv. Petru Cetinjskom, Već Petru Karađorđeviću, sinu Ace Palikuće! Odatle je jasan žal  za tom kapelicom koja je bila simbolom uništenja Crne Gore, a za koju je Nikola Pašić izjavio: „Sad sam siguran da Crne Gore više nema!“ Dragocjeno svjedočanstvo o tom vremenu je i snimak  učitelja Milutina Popovića, savremenika tih događaja:

Kako sam živio u komšiluku učitelja Milutina, sa nostalgijom se śećam kako sam sa ostalom đecom dolazio ispod oraha pored njegove kuće, a on nam je pričao o borbama Crnogoraca i stradanju  Crne Gore u vrijeme Bijelog terora! Ljutio bi se, ako bi pogled nekoga od nas odlutao u vrijeme priče! I pored  njegove strogosti, jedva smo čekali sljedeći dan druženja! Sa ponosom nam je pokazivao i ogromni kolt iz doba Knjaževine, koji pamti i Knjaza i slobodnu Crnu Goru!