Ustala je Srbija. Kad  bismo  u Crnoj Gori bili zlobni (i zlopamtila), mogli bismo tako da reagujemo na ulične proteste u Beogradu i drugim gradovima susjedne zemlje. Srpski mediji su upravo tako, danima, zlurado “kitili” svoje naslovne stranice - “ustala Crna Gora”, uz svakodnevno lansiranje čitavog niza lažnih informacija o takozvanim crkvenim litijama  i nedavnom nasilju odlazeće lokalne vlasti u Budvi. Ni mediji, ali ni političari, gotovo jednako iz vlasti i opozicije, nijesu krili želju da se  Crna Gora destabilizuje, a to se vidjelo kao šansa da se naša država gurne na kolosjek drugačije politike, I unutrašnje i spoljnje, sa očiglednim namjerama da se pripremi i njen nestanak.

Naravno,  u Crnoj Gori ne treba niko da likuje zbog nemira i nasilja u Srbiji. I ne samo to, nego niko nema razloga  da podržava  proteste u Srbiji.  Jer, kako vrijeme odmiče, sve je jasnije da su  beogradski protesti ideološki, politički, konglomerat svih pogleda, opcija, sa  vrlo prepoznatljivom desničarskom retorikom i  ikonografijom. Kliče se Ratku Mladiću, Radovanu Karadžiću, uzvikuju se “Kosovo je Srbija”, a  čulo se i ono “Crna Gora i Srbija , to je jedna familija”. Ratni zločinci se, dakle, veličaju, stvarnost u vezi sa Kosovom se ne prihvata, a suverena  Crna Gora se, u najmanju ruku, ignoriše. A protesti, tobože, zbog epidemije!

Dakle, ništa, ili vrlo malo,  građanskog na protestima. I još nešto- pitanje je šta je stvarni motiv i cilj  protesta. Prvo okupljanje se dogodilo, navodno,  zbog  najave uvođenja policijskog časa u Beogradu. To je, u prvi mah, i moglo da se prihvati, pošto ljudima, zaista, teško pada ponovno zatvaranje u kuće, iako , s obzirom na epidemiološku situaciju, vlast u Srbiji, nije imala drugo rješenje. Ruku na srce, bolje je opet u “zatvor”, nego zlokobno širenje epidemije i umiranje  od covida 19. Ali, prvobitna reakcija građana može se i prihvatiti.

Međutim, i poslije nekoliko dana od početka protesta, u medijskim interpretacijama se navodi da su protesti motivisani nezadovoljstvom zbog upravljanja epidemijskom krizom od strane aktuelne vlasti u Srbiji. To je samo djelimično tačno. Učesnici protesta sve više artikulišu druge , još se ne može reći, zahtjeve. Mladić, Karadžić, Kosovo, “jedna familija”- sve  je to nagovještaj ponovnog manifestovanja malignih ideja i planova  u Srbiji. U  kontekstu Kosova, Crne Gore, a ko zna, kakav politički bućkuriš je u pitanju. Sve primjetnija “kosovizacija” protesta mogla bi da bude nagovještaj protesta  protiv očekivanih, kako se  ističe, teških odluka  Srbije u pregovorima o njenoj “južnoj pokrajini”.

Možda još dvije-tri  opaske. Prva- beogradski protesti su, bez obzira na ne baš zavidnu masovnost, karakter i ciljeve, pokazali kako i ubjedljiva izborna pobjeda može biti vrlo relativna . Vučić i njegova Napredna srpska stranka, iako je na nedavnim izborima osvojila apsolutnu vlast, čini se, nikad nijesu bili u težoj političkoj situaciji. Zbog epidemije, ali i samih protesta. Izborni trijumf im je već prisjeo.

Drugo, srpska vlast nikako da se odvikne da za svoje nevolje okrivljuje druge. Tako i za proteste. Malo fali, pa da Vulin, Lončar, ili neko treći kaže, da je i Crna Gora “umiješala prste” u  tamošnju pobunu.

I treće, a tiče se  aktuelnosti u Crnoj Gori. Ovdašnja opozicija ne reaguje zbog toga što policija u Srbiji, povremeno i brutalno, postupa prema demonstrantima. Vidjeli smo kad tuku onog demonstranta dok sjedi na klupi. Jedna poslanica je, gotovo, pohvalila srpsku policiju. Naša policija je u nekim skorašnjim događajima primijenila sasvim uobičajene postupke. Bez konjice na ulicama. Ona već i zbog toga ima neku vrstu satisfakcije. Svakako,  ni u vezi sa ovim ne treba likovati. Policija zna da se otme samokontroli i da primijeni pretjeranu silu.

Srbiji nije lako. Vlasti, Vućiću, takođe. Crnoj Gori , Crnogorcima, nije u prirodi, to im nije u čojstvu, da se raduju tuđim nevoljama. Nije u našem, bilo kom, interesu da se Srbija destabilizuje. Nama  je važno da su nam susjedi u dobrom stanju, sada posebno, da  uspješno savladaju epidemiju, a dugoročno, da riješe svoje druge probleme. Beogradski mediji jesu, proljetos, pisali da Crnoj Gori , umjesto brašna treba poslati mišomor. To se ne može zaboraviti, ali  nikakav revanšizam s naše strane.

Ilija Despotović