Dušan Ičević
Crna Gora opet mora
Građani su – pobijedili sebe. Nijesu masovno izašli na izbore. Nijesu iskoristili svoje ustavno pravo. Crna Gora je najprije građanska država. Nosilac suverenosti je građanin koji vlast ostvaruje neposredno i preko slobodno izabranih predstavnika. Vlast proističe iz slobodno izražene volje građana na demokratskim izborima (Ustav, članovi 1-2) Osnovna potreba je otuda da građani budu osviješćeni za ispunjavanje svojih prava i odgovornosti u izborima. Svuda se žele i traže građani. Političari zapomažu: traže podršku... Ko je/Što je/ Kakav je/Čiji je/Dokle je G/Građanin? Građani su svekoliki, svakoliki, slojeviti. Građanin nastaje, građanin postaje, građanin se stvara, samostvara. Građanin znači bdjeti, htjeti i brinuti i o svojim i o zajedničkim potrebama i poslovima, o drugima. Pravi su oni koji daju i stvaraju, suprotni oni koji samo uzimaju za sebe, ili ruše i ruže ono što je stvoreno. Mudri Heleni su razdvojili politikos i idiotes: oni koji se bave javnim poslovima, i oni koji koriste samo sebi... Sacro egoismo ne čini sav svijet. Sam čovjek ništa čovjek, kaže se u narodu. Zatvoren u sebe, čovjek postaje stvor, postvaren, koji žudi samo da posjeduje stvari. Duhovnost mu sahne, duševnost trne. Čovjek nije samo u dnevnoj (u)potrebi. Obasuti sa svake strane samo “istinama”, građani su smućeni. Iskustva svjedoče da građane upravo niko ne podučava kako da svoja ustavna, znači i izborna, prava koriste u svome i društvenome interesu. Praktično su svedeni na glasače, koji poslije izbora nemaju nikakvu moć, ni priliku da vrše kontrolu nad onima koje su glasali. Demokratija je u posjedu vladajućih “elita”. Zapisao sam pred izbore: Srpska crkva prva je započela predizbornu kampanju. Mitropolit Joanikije pozvao je vjernike da glasaju za najbolje, naravno za Srbe. Predizborna kampanja se vodi u natjecanju 15 partija, koalicija, pokreta. Najviše je nacionalnih partija: srpskih pet (napr. Narodna koalicija “Složno i tačka” - Dejan Vukšić, sa pet pokreta, partija…), manjinskih naroda 4 (Bošnjaci i Hrvati po jednu, Albanci četiri, napr. Koalicija “Albanska alijansa” sa četiri saveza, pokreta…) Osnovna im je briga da koji glasač ne “umakne” u protivnički tabor. Posebnih, pretežno građanski, ima pet (napr. Koalicija Zajedno za budućnost Crne Gore četiri partije, u kojoj je i Demokratska unija Albanaca). Za Pokret Evropa sad - Milojko Spajić ne mogu označiti vrstu pripadnosti, pošto je vode dva bivša apostola, privrženika Srpske crkve. U predizbornoj kampanji izbjeglo se da raspravlja o identitetu, jer je – prošlost. Tako su u prošlosti završili Crnogorci, koji su u hiljadugodišnjoj tradiciji neprestane borbe za slobodu i nezavisnost stvarali državu Duklju/Zetu/Crnu Goru. Svoje nacionalne partije, i diče se njima, imaju svi, osim Crnogoraca. Valjda je tako – komotnije. Oni su – internacionalci. Biva da se onaj koji se izjasni da je nacionalno Crnogorac, odmah proglasi za – nacionalistu. Crnogorci se vjerovatno nalaze u partijama i pokretima građanskoga smjera, ponajviše u koaliciji Zajedno, ili “prelijeću” u srpske partije. Merkaju gdje će im biti isplativije. Sporim pravo da bivši ministar pravde, koji je smijenjen zbog poricanja genocida u Srebrenici, učestvuje na čelu partije Pravda za sve, sa svojim imenom. Najavljuju da će kada osvoje vlast odmah poništiti odluku o priznavanju nezavisnosti Kosova. Pokret Evropa sad 2 vodi osoba koja je isključena iz kampanje za Predsjednika Crne Gore zbog falsifikata, i koji nastavlja sa obećanjima o brzom bogaćenju, sa zaduživanjem bez pokrića, kako je činio kao ministar finansija u apostolskoj vladi. Protiv dva vodeća “frontovca” još se vodi sudski proces. Prava Crna Gora hoće da vrati Njegošev spomenik na Lovćen, iako se zna da je ustvari zdanje koje je kralj Alaksandar Karađorđević, koji je ukinuo Crnu Gori i sve crnogorsko, podigao u čast svoga sina prestolonasljednika. Prosrpski Demokrate “građanska” URA ponose se što je Aleksa Bečić izglasao Zakon o vjerskim slobodama, a Dritan Abazović potpisao Temeljni ugovor. U tekstu Ništavni ugovor dokazao sam da su ga sazdali na krivotvorinama mitropolita Amfilohija. Svi, kako se hvale, vole i žele Crnu Goru. Biva da je toliko vole da u stisku zagrljaja mogu i da je zaguše. Populizam ne jenjava. Najavljuju i stabilokratiju, novom vladom koju će oni osnovati, zajedno sa istomišljenicima. Istovremeno priželjkuju da imaju većinu 2/3 posalnika u Skupštini koja im omogućuje da mijenjaju Ustav po svome nahođenju. Tako se demokratija pretvara u demokraturu... partitokratiju... do ohlokratije. U Crnoj Gori nema granica za nazovi demokatiju. Novo svjetsko iskustvo. Zaključio sam: Ponovo je istorijska prilika da se ujedine svi koji se zalažu za savremenu Crnu Goru u najboljim vrijednostima demokratskoga društva, za članstvo u Evropskoj Uniji. Masovnu podršku može dobiti i uspjeti da sve slobodarske demokratske građanske snage, pojedinci, partije, pokreti budu složni. Crna Gora slobodna građanska demokratska višenacionalna, viševjerska, višekulturna... zajednica. Postizborno: Propagandistima svih lista u predizbornoj kampanji građanin je sveden na – glasača. Nije se zalazilo, ili shvatilo, ili hajalo, da građani nijesu samo statistička brojka, opšti pojam, nego slojevite ličnosti – sa svojim potrebama, iskustvima, željama, namjerama… Propaganda je bila ispunjena ekonomskim temama, ponavljana sa obećanjima o većim platama, penzijama, socijalnim davanjima… U Programu: Kako dobiti izbore Za dobro Crne Gore podrobnije sam obradio načine kako voditi predizbornu kampanju. Posebno sam naznačio grupu glasača koja ne izlazi na izbore, ili rijetko izlazi na izbore. Mogući razlozi: Nehajni Izvan dnevno-političke vreve Oprečni političkim partijama Nezadovoljni sopstvenim statusom Nepovjerljivi prema političkim ponudama Netrpeljivi prema zvaničnoj vlasti… Proglašavaju se za pobjednike svi koji su prošli cenzus. Propali na izborima se jadaju, i pravdaju. Iznenađenje je, naizgled, nesupjeh Pokreta za promjene, bivših “frontovaca”. Samo 0,66%. “Mi možemo - Za građansku Crnu Goru”(60% kandidata ženskoga pola). Samo 0,48% glasova iz najbrojnije populacije… “Odloženo” je vraćanje Njegoševe kapele na Lovćen, pošto pobornici nijesu prošli census. Kojemu mandataru će mandator Jakov Milatović povjeriti sastav nove vlade? Vjerovatno onome sa kojim je istomišljenik. Ako bi se sudilo po izjavama koje daje moguće je da će biti proSrbin. Zastupa Otvoreni Balkan koji preko Beograda vodi u Brisel, Evropsku Uniju. U intervjuu bečkom listu Standard poređuje odnose Srbije i Crne Gore sa Njemačkom i Austrijom. “Kao i Austrija s Njemačkom, mi sa Srbijom dijelimo isti jezik, istu kulturu, i jednom smo bili jedna zemlja”. Kršio je time i predizbornu šutnju, pošto je dao podršku prosrpskim partijama. “Prisniji” u srodnostima je akademik CANU, koji u poricanju crnogorske nacije priziva Adolfa Hitlera sa poređenjem Njemaca i Prusa kao Srba i Crnogoraca. Bivši apostol Milatović ima pravo na svoje mišljenje, ali kao Predsjednik Crne Gore nije “nadležan” da oglašava prosrpsku propagandu o Crnogorcima. Prvo, nije tačno da išta s kim – dijelimo. Svako ima svoje. U međunarodnoj saradnji ispunjavaju se zajednički interesi. Drugo, u tzv. četvoroimenome jeziku nijesu isti nego su posebni i crnogorski, mešunarodno priznat, i srpski jezik (naravno, i hrvatski i bosanski). Treće, samosvojne su i samostalne nacionalne kulture u razvoju, u iskustvima, u vrijednostima. Mogu samo krivotvorinama da se “poiste”. Četvrto, jesmo bili “jedna zemlja” (SRJ, DZSCG), ali je Crna Gora Odlukom Podgoričke skupštine 1918. godine ukinuta, i praktično stavljena “pod zemlju”. Bila je Zeta/Crna Gora svojevremeno 172. godine po okupacijom Raške Srbije, pa obnovila samostalnost u vrijeme vladavine Balšića, Crnojevića.... Posebna je priča što se svim načinima nastoji da krivotvorinama potre, pa posrbi, sve crnogorsko. Istomišljenici su predsjednik i potpredsjednik Evropa sad Milojko Spajić, koji sebe već najavljuje kao novoga predsjednika Vlade u podvorenju Srpskoj crkvi u Crnoj Gori, i Jakov Milatović, koji neće da se odrekne političke funkcije. Postali su ministri u tzv. apostolskoj vladi blagoslovom “kadrovika” mitropolita Amfilohija u Ostroškome manastiru. Milatović je svojim prisustvom “uveličao” hirotonisanje mitropolita Joanikija u Cetinjskome manastiru. Milojko Spajić izjavljuje da se vratio u Crnu Goru zbog Srpske crkve, da bi se kasnije “dosjetio” da mu je uputnije da Crnu Goru nosi u srcu od djetinjstva, i da je došao da je spasi. I Milatović se kune u Crnu Goru. Evropa sad 2 zastaje na – Sada. Sjutra što bude. Ili će Malo morgen, kako je izjavio poznati “retorik”, da mu ime ne spominjem. PES bi mogla da za himnu uzme: Uzmi sve što ti život pruža, danas si cvet sutra uvela ruža…
Toliko za sada.
U Podgorici, 16. 6. 2023.
0 Komentara