Da bi se branila  i odbranila naša kultura od upornih i beskrupuloznih  nasrtaja Beograda da je prisvoji,  naravno uz pomoć domaćiih jadova, moralo bi se pribjeći, između ostalog, redovnim, u kontinuitetu obilježavanim datumima posebno značajnim za crnogorsku kulturu i Crnu Goru kao državu. I to najprije u školama, počevši od osnovnih, pa do najviših prosvjetnih i obrazovnih ustanova i institucija. I to ne površno i forme radi, već istinski i odgovorno da se osjeti spremnost i snaga države da brani svoju kulturu i svoju samobitnost. Jer kako drugačije razvijati poštovanje i ljubav prema svojoj državi od strane budućih generacija. No, za tako nešto moramo imati odgovornu vlast, iskreno privrženu državi koju vodi. S tim u vezi, ponoviću i ovoga puta lako dokazivu istinu, da Crna Gora nikada nije imala takvu vlast, počevši od 20-og vijeka do dana današnjega. Posljednjih godina to, nažalost, i nije crnogorska vlast jer je širom otvorila vrata našega doma tradicionalnom otimaču i lopovu naših kulturnih i svih drugih najznačajnijih nacionalnih simbola i vrijednosti.

Dakle, da smo u vrijeme komunizma, ili makar od obnove nezavisnosti 2005. godine, suštinski razumjeli i doživjeli važnost kulture i obrazovanja i njihov uticaj na snaženje države, njihov nemjerljiv značaj za odbranu njene suverenosti, situacija po ovom pitanju sigurno ne bi bila ovako tragična. Ne bi se moglo dogoditi da opština Nikšić, „mrtva ladna“ proglasi Njegoša srpskim piscem. Ta nedopuštivo drska velikosrpska bezobraština uperena na prisvajanje i svojatanje  naših najvećih umova, je posljedica našeg komotnog, u suštini neznavenog i primitivnog, ne rijetko kalkulantskog odnosa prema kulturi koji, kao što rekosmo, nije od juče. Zato taj neprimjereni nasrtaj na vrhunske kulturne vrijednosti naše države i prati poprilična ravnodušnost. Svi ćute i prave se nevješti na ovo otvoreno otimanje Negoša, odnosno njegovog djela. Da nije sjajnih profesora i patriota sa FCJK, Pen centra, pojedinih NVO, istinski nezavisnih medija, kao i grupe intelektualaca, sva velikosrpska nepočinstva bi prolazila neopaženo, bez ikalvih reakcija.

Otimati kulturu jednom narodu, znači uzimati mu dušu, učiniti ga robovskim. U bukvalnom smislu! A mi, kako sada stvari stoje, na to pristajemo. Prihvatamo da budemo bića bez duše, obična bezvrijedna tumarala bez pameti, ponosa i dostojanstva. Spremna da reaguju jedino ako ih na to tjera neki od nagona svojstvenih biološkoj prirodi bića. Kad ti uzmu dušu, ni osjećaj obaveze prema bilo čemu, sem prema onome što ti diktiraju nagoni pa, dakle, ni osjećaj  stida, više ne postoji. Nema ničega  što te čini čovjekom u punom i pravom smislu te riječi. No, i kao takvi, sigurno bismo reagovali da nam lopovi uđu u kuću i pokradu naše porodične dragocjenosti, jer nagon o samoodržanju nas na to podstiče.  Ali zato, otimači iliti lopovi koji rovare po našoj crnogorskoj  kući, uzimajući sve što im se učini vrijednim, nas ne zanimaju, jer je duše u nama sve manje. Ostali su nam samo nagoni. Zato lopovi koji su upali u našu crnogorsku kuću i kradu što god požele, koju god oće našu dragocjenost. Pa i onu krucijalno važnu, Njegoša, odnosno njegovo djelo, kao jedno od najvećih dradocjenosti i ukrasa  našega crnogorskoga  doma. Bez koje naša kućna vrata više nikada ne bi morali čak ni pritvarati. Jer taj lopovluk bi utro put  zlokobnoj namjeri SPC da ruši njegov spomenik na Lovćenu. Perfidni planovi kleronacionalista polako idu ka svojoj konačnoj realizaciji. U tome, prije svega, vidim pozadinu ove duboko podmukle inicijative opštine Nikšić. Idemo, izgleda,  ka tome da nas lopovi proćeraju iz vlastitoga doma, ne dajući nam da ga ojačamo i učinimo svojim.

No, neka znaju uzurpatori našega crnogorskoga doma da će, i pored svega, uvijek biti dovoljno Crnogoraca i privrženika ovoj državi, da to ne dozvole. Odgovornih roditelja da svoje rodoljublje prenose na svoju  đecu, posebno uporno kad to ne mogu očekivati od postojećih obrazovnih i prosvjetnih institucija i ustanova ove države. Zato neka znaju svi ti otimači i lopovi naše imovine i kulturne baštine, da im taj naum ni ovoga puta neće proći. Istina, ta demokratska borba domaćina s lopovima koji su im upali u kuću će ovoga puta potrajati, ali će na kraju svi oni biti iz nje išćerani.

Zdravo bili, pa viđeli!