Za aktuelno.me

Piše: Nebojša Redžić

Rijetko se kada u crnogorskom društvu oko nekog pitanja postigao konsenzus kao što je to oko činjenice da je Dritan Abazović najveća elementarna nepogoda koja je zadesila ovu državu u nekoliko posljednjih decenija. Prethodno, jedini takav konsenzus postignut je među vozačima koji blicaju jedni drugima kad na magistrali opaze saobraćajnu policiju.

Dritan Abazović je unizio funkciju premijera. Ogadio je građanima sistem podjele vlasti jer je i hapsio i tužio i sudio i odlučivao po žalbi. Smučio je ljudima sjećanja na dječačke snove, jer je on svoje ostvarivao državnim novcem. Stavljanjem u naziv stranke “građanska”, ogadio je svima koncept građanske Crne Gore. Lažove i prevarante učinio je ljubomornim, jer su pred sobom, na javnoj sceni, vidjeli umješnijeg od sebe. Što je najgore, toliko je obesmislio i sam čin bavljenja politikom da je prije samo sedmicu doprinio najvećem bojkotu glasača još od referenduma 1992. godine kada su Miloševićevi poslušnici na silu Crnu Goru ugurali u tzv. SR Jugoslaviju. Čak su i djeca na čuveno pitanje “šta ćeš biti kad porasteš”, pred pojavom zvanom Dritan Abazović prestala da govore kako se žele baviti politikom.

Pamćenje našeg naroda je kratko, pa su tako mnogi zaboravili na viceve koje smo pričali krajem prošlog ljeta – da je manjinska Vlada Dritana Abazovića trajala koliko i turistička sezona – jedva tri mjeseca. Izglasavanje nepovjerenja desilo se 19. avgusta na Preobraženje, ali ni najrevnosniji analitičari političkih sistema i oni koji bilježe političke raritete, nijesu mogli ni slutiti na će njegova post sezona u v.d. mandatu trajati skoro godinu! Oduže li se pregovori o sastavu nove Vlade, nije isključeno da će se i narednog 19. avgusta, omaleni premijer smijuljiti iz stolice predviđene za nekog drugog, pravog premijera.

Ono što nikako ne smijete učiniti kada analizirate taj nimalo simpatični sklop estetskog dojma i političke (ne)učinkovitosti, jeste da potcijenite sposobnost Abazovića da se održi na vlasti. Za tu je svrhu spreman učiniti sve, iznevjeriti ideale koje nema, prodati tuđe grobove i crkve za Judine srebrenjake, optužiti vas da trošite korejske pare iako on troši beogradske, pitati vas zašto komunicirate sa osobom sa potjernice dok on razgovara upravo sa jednim takvim…

Nadasve, da nije činjenice da predvodi jedva par poslanika, u nekoj drugoj konstelaciji političkih snaga gdje bi imao podršku kao PES ili DPS, pretvorio bi se u beskrupuloznog diktatora koji bi pravio kazamate za političke protivnike, ili organizovao neki prijeki sud u kome bi on (eventualno i kolega mu Adžić) bili i prva i druga instanca, pa i oni koji čine sastav Apelacionog ili Ustavnog suda. Prosto, takav nikad ne bi otišao sa vlasti, a ako bi baš morao, na ulice bi izveo tenkove koje bi za tu priliku pozajmio od Ace Vučića.

“Neko ko je zloupotrebljavao državne resurse i državne institucije ne može biti naš partner u Vladi i to je to”, kazao je Spajić kada su ga pitali o mogućem nastavku bitisanja Abazovića u Vladi. No, problem vjerovatnog mandatara je to što je kazao i ovo: “Kada bi se Adžić i Abazović izvinili, mogli bi da razgovaramo…”

Zar neko sumnja da bi bilo što – principi, čast, ljudski kapacitet – mogli biti prepreka da se Abazović nakon svega izvini Spajiću, sve zarad ostanka u fotelji.

Vlada bez ijedne reforme

Treba li reći: ostane li Dritan Abazović u izvršnoj vlasti, bio bi to znak da ni 44. Vlada nema namjeru da načini ni korak naprijed u odnosu na dvije prethodne koje su unazadile Crnu Goru na svim poljima. Bilo bi to pogrešno ne samo zato što je štetočinstvo omalenog premijera u v.d. mandatu evidentno, nego čak i u simboličkoj ravni. Diskontinuitet sa političkim talogom u politici, morala bi biti jedna od odrednica nove Vlade!

Uostalom, Spajić je rampu za njegov opstanak na nekoj funkciji podigao zbog onoga što mu se desilo na ličnom primjeru: “Nikoga iz pregovora nijesmo isključili, već su to pojedini uradili svojim ponašanjem i zloupotrebom institucija, poput Abazovića i Adžića”.

“Bitni su principi, ovdje se radi o zloupotrebi državnog položaja i institucija i to ne možemo da prihvatimo”, izričit je Spajić koji, valjda zbog političkog neiskustva, u drugi plan stavlja svoju, mnogo važniju konstataciju o učincima Abazovića na funkciji premijera: “Nevjerovatno da se neko hvali rezultatima a nije sproveo nijednu reformu”.

Politička praksa u Crnoj Gori, pogotovo iskustvo koje imamo sa konstituentima vladajuće većine od 30. avgusta (primjer Demokrata i Ure) govori nam da su stranke i pogotovo lideri, spremni i sposobni progutati sve što su za sobom posijali u vremenima kada im se politička polazišta nijesu poklapala. Ako su Abazović i Bečić mogli ponovo da se zagrle nakon svega što su izrekli jedan o drugom prilikom smjene Bečića sa mjesta predsjednika Skupštine, ili pada Abazovićeve Vlade, onda su sva čuda moguća. Pa i ono da Spajić oprosti Abazoviću Do Kvona ako mu se ovaj snishodljivo izvini. No, što bi to govorilo i kakvu bi poruku poslalo o Spajiću?!

Pokret “Evropa sad” očekuje da SDT slučaj dovede do kraja te da se ispita, kako kažu, odgovornost premijera Dritana Abazovića i Adzića koji su ih, podsjećaju, optuživali da je Kvon finansirao njihovu kampanju, navode mediji.

S druge strane, Adžić ističe da to niko od njih nije ni rekao. A svi znaju da je rekao. I da su rekli.

Pa se onda čudimo ljudima kojima se politika i sve oko nje smučilo, zbog čega bojkotuju izbore!?

Hoće li slobodno šetati ulicama?

Ako bi Milojko Spajić nekim čudom produžio trajanje Dritana Abazovića u Vladi, onda bi imao posla sa – kako ga je nazvao – egzibicionistom.

“Imamo mnogo ozbiljnijeg posla od njegovog egzibicionizma. Možda treba organizovati tv duel Do Kvona i Abazovića. Abazović izgleda zna sve detalje afere osim onog kako je Do Kvon ušao u Crnu Goru. Mislim da je sve ovo zarad toga da se prikrije da je bezbjednosni sistem zatajio”, rekao je Spajić.

Osim potpisivanja “temeljnog ugovora”, učešća u izmjenama Zakona o slobodi vjeroispovjesti, klečanja pred srpskim popovima i ostalih poteza koji će jednom postati školski primjeri veleizdaje države u kojoj je rođen, Abazović će ostati upamćen i po tome što je uneredio u bezbjednosni sektor, što je smjenjivao sposobne, a dovodio problematične sa “bogatom” kaznenom evidencijom, što je u rusko-ukrajinskom sukobu igrao duplu igru, što je državu doveo na ivicu bankrota, što je uništio sve njene institucije i što je vrijednosti našeg tradicionalnog društva kakve su čast, ponos, istina, tradicija i dostojanstvo, obezvrijedio do nivoa besmisla.

Zbog toga, teško da će neko zamjeriti Spajiću ako u pregovorima za sastav buduće Vlade eskivira Uru i od nje odvoji Demokrate koji, koliko-toliko imaju bolju reputaciju. Zapravo, mnogo više packi Spajić bi u javnosti dobio ukoliko bi nastavio da insistira na izvinjenju Abazovića i Adžića i ako bi to izvinjenje zaista i uslijedilo kao preduslov da se URA nađe i u novoj Vladi.

Uostalom, koalicija Demokrata i Ure koji su, nakon svih međusobnih optužbi nastupili zajedno, vjerovatno je još jedna od Abazovićevih zloupotreba bezbjednosnog sektora. Naš izvor kaže da je v.d. premijer ucijenio Aleksu Bečića navodnim snimkom koji o njemu posjeduje, kako bi svoju Uru spasio od neminovnog nestanka sa političke scene. “Hrabro se broji”, zapravo, vjerovatno je samo proizvod navodnog Bečićevog straha od kompromitacije u javnosti, a mnogo manje rezultat uviđanja o potrebi kumulacije glasova. Mnogi, čak, tvrde da bi Demokrate bolje prošle da nijesu nastupile u koaliciji sa Urom.

Osoba koja je u stanju da zloupotrijebi bezbjednosni sektor kako bi sa jednim akterom političke scene koalirala, a drugoga (Spajića) kompromitovala, zaslužuje politički zaborav. Da li samo to? Zaista, možete li zamisliti Dritana Abazovića, kada poslije svega što je uradio jednog dana ode sa političke scene, kako slobodno šeta ulicama Podgorice, ili vozi gliser rijekom Bojanom?