Podstaknut svim onim što se u Crnoj Gori događa, često se pitam ima li kraja moralnom besčašću kada je jedan broj naših političara na vlasti u pitanju? Postoji li granica preko koje se ne  smije i ne može preći. Generalno, znamo kakvo mišljenje vlada o političarima kao ljudima. Veliki Mirko Kovač je negdje u intervjiu kazao (još u prvom broju lista Vijesti, čini mi se, mada je slično ponovio više puta), parafraziram,  da su oni  ljudski talog, dno ljudskog društva kada je karakter u pitanju. Naravno, ima političara, čak i kod nas na Balkanu, u demokratskim društvima svakako, koji takvima ne pripadaju. Koji imaju određene moralne skrupule i osjećaj odgovornosti prema sebi, javnoj riječi, i građanima koje predstavljaju. Prema svojoj državi prije svega! Koji čuvaju  lično dostojanstvo i moralni integritet. I u Crnoj Gori ih ima, nažalost danas, ne previše. Ali dubina besčašća koju je u tom pogledu dotakao jedan broj naših političara u vlasti je prosto nevjerovatna. Primjera je koliko oćete, ali najsvježi dokaz ove moje tvrdnje, dogodio se nedavno u Beranama.

Vođe Demokrata i Ure, dođoše prije neki dan, na predizborno predstavljanje svojih partija  na Ctinje. Toliko ljeporečja i hvalospjeva o istorijskom  značaju Cetinja za Crnu Goru i njen ugled u svijtu, ne bi izrekli ni dinasti iz  crnogorskih vladajućih familija. Iskazujući, uporno i naglašeno, i  ogromnu zahvalnost zbog svega toga. No, već sjutradan u Beranama, demantovaše sebe. U obraćanju pristalicama svojih partija, ovaj dvojac s kormilarom koji iz daljine njima upravlja,  se pohvali kako pred njima ponosno stoje dvojica onih koji su potpisnici Zakona o slobodi vjeroispovjesti, kojim je prebrisana Crnogorska pravoslavna crkva i Temeljnog ugovora, dokumenta kojim se crkveni objekti, nih preko 600  i s njima zajedno oko 52 kvadratna kilometra državne teritorije Crne Gore, predaje u vlasništvo SPC. I poništiše tako sve što izjaviše prethodnog dana na Cetinju, srcu ove države u kome je i sjedište CPC.

Čime smo, građani Crne Gore,  zaslužili da imamo ovakve političare koje apsolutno boli, znate što već, za  elementarno poštovanje moralnih normi i minimuma ljudskog dostojanstva samo da bi se politički cilj ostvario. Možda i našim ležernim i neodgovornim odnosom prema njihovoj izgovorenoj riječi. Na Cetinju su ta dvojica nepomenika, tobože klicala našem vječnom gradu, da bi se u Beranama hvalili kako su zaboli nož u leđa državi Crnoj Gori i CPC, a time naravno i Cetinju.  Može li biti većeg, bezobrazluka, nesojluka i podlije dvoličnosti, većeg moralnog posrtanja od ovoga? Hvaliti se izdajom državnih interesa kao argumentom za podršku glasača je nečuveno u normalnim državama. To su, takođe, dvojica onih koji su, malte ne, koliko juče svašta, „na bijeli svijet“, govorili jedan drugome. I to u podužem vremenskom periodu. Toliko da je te brojne međusobne uvrede bilo neprijatno slušati. Ne smijemo dozvoliti, građani Crne Gore da nam takvi, nazovi političari, kroje sudbinu.  Ne smijemo toliko ponižavati sami sebe! Prije svega, zbog budućnosti naše đece! Taj neprijatni zadah što na gnoj zaudara, kao produkt karaktera takvih političara, nesmetano se  širi Crnom Gorom, zagađujući naše živote i naš duhovni prostor.

Ne znam da li je taj dvojac moralnih siromaha svjestan koliko je u svom nastupu uvrijedio Vasojeviće. Možda i jeste, ali ih je zato baš briga. Tražiti od slobodarskog vasojevićkog naroda podršku na izborima faleći se izdajom Crne Gore kao argumentom koji će im to obezbijediti, je kolosalna uvreda za sve Vasojeviće, ma kako se oni osjećali u nacionalnom smislu! Zaboravlja ta moralna sirotinja opsjednuta vlašću, da je ponosni vasojevićki narod kroz istoriju odnio brojne velike pobjede u bojevima i za spas Crne Gore! Jer da nije bilo takvih pobjeda brdskih plemena ni podlovćenska Crna Gora ne bi mogla biti toliko dugo slobodna teritorija. I tu, baš u slobodarskim Vasojevićima su našla ta dvojica nepomenika, da vrijeđaju njihovu pamet i dostojanstvo. Da povrjeđuju grobove njihovih predaka koji su kroz čitavu istoriju hrabro ginuli za slobodu,  kao neophodnom uslovu za dostojanstven život. Grobove časnih Vasojevića koji odlukom i ove dvojice izdajnika, sada pripadaju tuđoj državi. Misle ti politički nitkovi  da ta njihova  fukarska, izdajnička priča može naići na podršku  među umnim  vasojevićkim narodom koji je uvijek kroz istoriju, preko svojih najelitnijih predstavnika bio uz Crnu Goru i podržavao njenu nezavisnost. Računaju ta dva nepomenika na to, jer se značajan dio Vasojevića osjećaju Srbima. No, ne smetnite s uma, vi beskrupulozni i gramzivi otimači za vlast, koji se politikom bavite isključivo iz ličnih interesa, koji ste spremni i svađati narod po Crnoj Gori, da vam ta namjera u Vasojevićima neće proći. Jer, takav njihov nacionalni osjećaj nikako ne znači da bi, poput vas dvojice sramotnjaka izdali Crnu Goru kao slobodnu, nezavisnu državu! Imali su Vasojevići veoma gorkih istorijskih iskustava sa ponašanjem Srbije prema njima, koja je, kao i uvijek, koristila njihovu iskrenu privrženost isključivo za svoje interese. Znaju Vasojevići veoma dobro da prozru i procijene s kim imaju posla. Kako oni koji se osjećaju Srbima, tako i oni koji se osjećaju Crnogorcima. I neka vam više nikada ne padne na pamet da se Vasojevićima tako obraćate i od njih tražite podršku za vaše izdajstvo domovine Crne Gore. Da ih na taj način potcjenjujete i na njih gledate kao na ljude bez ponosa i dostojanstva sa isuviše skromnom pameću. Jer, način na koji ste to učinili je više nego uvrjedljiv za junačko, ponosno pleme učenjaka neustrašivog i umnog vojvode Miljana Vukova, pobratima knjaza Danila, koji je Vasojeviće i priključio Crnoj Gori. I to vi, neznaveni politički šarlatani s deficitom  morala i bez elementarnog poštovanja prema onima kojima se obraćate. Vi koje pokreće bestijalna strast za liderstvom i upravo oskudno znanje kao česti pratilac i podrška takvim ambicijama. Čije je političko trajanje, i pored spremnosti na sve da bi se vlast zadržala,  ipak limitirano.

I dok god u Crnoj Gori bude političara  moralnog profila ove dvojice nepomenika, problemi će se nastavljati i usložnjavati. Jer takvi političari samo u opštem haosu i društvenom rasulu koji svjesno proizvode, mogu funkcionisati. Ko njih, takve kakvi jesu podrži, što je nego sličan njima, a imati njihov karater je jedna od žešćih kazni koje mogu zadesiti čovjeka. Zato Vasojevići i svi građani Crne Gore, pokažimo svoje lično dostojanstvo i patriotizam, okrećući im leđa, kao i svim političarima njihovog karatera kojih, istina, baš i nema premnogo.