Matica crnogorska danas obilježava značajan jubilej - 30 godina postojanja. Osnovana na Cetinju 22. maja 1993, u vrijeme surovog raspada Jugoslavije koji je doveo u pitanje i budućnost Crne Gore i njen nacionalni identitet, ali i autentičnost njene kulture, Matica je u protekle tri decenije dijelila gotovo sve izazove crnogorske borbe za obnovu nezavisnosti i bolje sjutra, izrastajući u jaku instituciju kakva je danas.

U čast jubileja, sa novim predsjednikom Matice crnogorske Ivanom Jovovićem razgovarali smo o najkrupnijem duhovnom kapitalu Matice, njenoj nacionalnoj baštini za budućnost, ali i razlozima zbog kojih Crna Gora danas ponovo bije odsudne bitke za vrijednosti na kojima je izgrađena.

“Crnogorski narod, uprkos hiljadugodišnjoj tradiciji, u modernoj državnoj istoriji Crne Gore nije izgadio stabilne nacionalne ustanove i institucije prosvjete, kulture i nauke. Naprotiv, mnogi Crnogorci, kao i mnogi ljudi sa crnogorskog prostora su tokom XIX vijeka, a dobrim dijelom i tokom XX vijeka bili jedni od utemeljivača ili istaknute ličnosti u izgradnji institucija okolnih naroda i država”, kaže Jovović za Portal Analitika. 

Takav razvojni put, kako ukazuje, uslovio je da crnogorski narod u odnosu na ostale južnoslovenske narode posljednji dobije univerzitet, nacionalnu akademiju nauka i ostale identitetske ustanove tek sredinom 70-ih godina prošlog vijeka.

“I pored toga što je Crna Gora u bivšoj jugoslovenskoj federaciji bila ravnopravni činilac, ona je zbog teškog nasljeđa, prije svega, ekonomske inferiornosti, zadugo tretirana kao provincija, koja je drugim jugoslovenskim republikama uglavnom služila kao kadrovski, ali i demografski rezervoar za izgradnju njihovih institucija i kultura. I pored toga što su osnovane, crnogorske institucije i ustanove nijesu bile bedem crnogorskog identiteta, već su nakon prevrata, odnosno tzv. antibirokratske revolucije 1989. postale pasivne, pa se samim tim stavile de facto na stranu negatora crnogorske nacije i prava na obnovu nezavisnosti”, ističe Jovović. 

Putem afirmacije samobitnosti crnogorskog naroda

Sagovornik Analitike podsjeća da u tom periodu nastaje i spontani otpor jednog broja crnogorskih intelektualaca, čiji nukleus će osnovati Maticu crnogorsku. 

“U vrijeme krvavog raspada bivše SFRJ, trebalo je imati ne samo viziju, nego i energiju i hrabrost da se javno ustane protiv preovladavajuće velikosrpske ideologije. Suprotno tim tendencijama, krenuli smo putem afirmacije samobitnosti crnogorskog naroda. Aktivizam Matice crnogorske, u tim godinama, bio je usmjeren kako na unutrašnjem planu, tako i prema inostranim organizacijama, aktuelizujući pravo Crne Gore da poput ostalih jugoslovenskih republika dobije mogućnost obnove državnosti”, dodaje Jovović.

„Matica crnogorska postala je institucija koja je unutar članstva od početka okupljala pripadnike različitih nacija i vjera, saglasno programskim odrednicama, tj. civilizacijskim svjetonazorima. U temelje ove ustanove ugrađene su i vrijednosti moderne Crne Gore, kao građanskog, multikulturalnog društva, koje predstavljaju i njenu odrednicu. U konačnici, Crne Gore koja teži evropskoj zajednice naroda i država. Dakle, pravilno trasirane smjernice prije tri decenije, kao i kvalitetna kadrovska politika Matice otvorile su prostor za saradnju sa svim subjektima u zemlji i inostranstvu na polju afirmacije navedenih vrijednosti, što predstavlja zaostavštinu, tj. duhovni kapital, a Maticu crnogorsku čini neizostavnim dijelom institucionalizovane baštine Crne Gore”, poručuje Jovović.

Emancipatorska uloga Matice

Ima simbolike, ukazuje on, u datumu osnivačke Skupštine Matice crnogorske 22. maja, s obzirom na to da taj datum predstavlja spomendan svetog kneza Vladimira Dukljanskog, ličnosti koja je kamen međaš, tj. izvorište savremenog duhovnog i državnog crnogorskog identiteta, čiji kult stoljećima objedinjuje različite konfesije i narode, što je, kako naglašava, jedna potvrda da crnogorska baština ima interkulturalnu dimenziju. 

“Promocija crnogorske kulture, na prostoru na kojem se na tako malom geografskom području susreću i prožimaju tri civilizacijska kruga, bila je svojevrsna jeres u javnom diskursu za cjelokupnu mitomansku i pseudoistorijsku matricu koja je početkom 90-ih preplavila Crnu Goru. Među rijetkim subjektima koji su emancipatorski djelovali na oblikovanje crnogorskog identiteta bila je Matica crnogorska, koja je u jednom periodu bila i jedina institucionalna adresa sa kojom je bila povezana crnogorska dijaspora širom svijeta”, kaže sagovornik Analitike. 

Napominje da je za 30 godina postojanja, Matica crnogorska pružala adekvatan intelektualni odgovor i kroz dva programa „Crna Gora pred izazovima budućnosti” i „Crna Gora na evropskom putu“. Oni iz današnje perspektive, kako kaže, imaju testamentarni karakter kada je u pitanju identitetska politika, ali i ukupna razvojna politika Crne Gore u budućnosti. 

“Matica crnogorska je, u granicama kadrovskih i materijalnih kapaciteta, odgovorila izazovu vremena pred kojim se našla Crna Gora u prethodnom periodu. Da li su to uradile i ostale obrazovne, kulturne i naučne ustanove, te državni organi, i zašto neki nijesu, zahtijeva analizu i odgovor”, smatra Jovović.

Nove okolnosti traže novu viziju

Podsjeća da je iz tog razloga nedavno na Skupštini Matice uputio poziv na savezništvo svim zainteresovanim kako bi zajedničkim kapacitetima izradili strateški dokument, jer nove okolnosti, kako kaže, traže novu viziju zaokruživanja crnogorskog identiteta, ali i društveno-ekonomskog razvoja zemlje. 

“I pored pravilno trasiranih međunarodnih prioriteta Crne Gore, uključujući i pristupanje NATO-u, unutrašnja politika je patila od deficita odlučnosti da se suzbiju brojne društvene devijacije, što je otvorilo prostor raznim strukturama koje su nastavile da djeluju po starim agendama, da negiraju crnogorsku naciju i kriminalizuju Crnu Goru obnovljenu na demokratskom referendumu 2006. Za takvu antidržavnu djelatnost gotovo da niko nije ni materijalno ni krivično odgovarao”, upozorava Jovović.

Napominje i da je Matica crnogorska apelima, saopštenjima i drugim javnim obraćanjima ukazivala na mnoge društvene anomalije.

“Donosici odluka u prethodnom periodu, prije svega, kadrovskom politikom stvorili su takvu društvenu strukturu koja je danas društveno-politička realnost Crne Gore. Ipak, siguran sam da postoji kritična masa koja posjeduje energiju i kvalitet da se suprotstavi asimilatorskim težnjama usmjerenim prema crnogorskoj naciji, i svim nasrtajima na tekovine 21. maja 2006, ali pod uslovom da se ispravno dijagnostifikuju problemi crnogorskog društva. Zajedničkom artikulacijom i sihronizacijom aktivnosti u pogledu zaštite nacionalnog i državnog bića Crne Gore moguće je izaći iz razdoblja raznih improvizacija i ad hoc rješenja pokretanjem osmišljenih aktivnosti u susret Popisu stanovništva Crne Gore koji nam slijedi”, izričit je Jovović.

Konfuzija između nacionalnog i građanskog

Ključna poruka prvog programa Matice iz perioda devedesetih glasila je da Crna Gora konačno mora da razriješi dilemu da li je zaista crnogorska država i da li je - država. Iako se činilo da smo 21. maja 2006. za sva vremena dali odgovor na to pitanje, ono je nanovo aktuelizovano u posljednje tri godine. Na pitanje čega je sve posljedica ovakva situacija, Jovović kaže da je očigledno da i nakon obnove nezavisnosti nacionalno pitanje Crnogoraca nije institucionalno oblikovano, te zato i postoji opravdana opasnost za opstanak suverenosti Crne Gore. 

Ističe da je još tokom javne rasprave 2007, prilikom usvajanja novog Ustava Crne Gore, ukazao da ne može postojati Crne Gore bez Crnogoraca, iako je, kaže, bilo pokušaja stvaranja nekog nadnacionalnog identiteta kod crnogorskih građana, mada taj koncept nije nikad imao zaokruženu sadržinu niti jasnu političku podršku. 

“Nedugo po usvajanju Ustava došlo je do formiranja manjinskih nacionalnih savjeta, uprkos činjenici da je Crna Gora definisana kao građanaska država. Tako je stvorena konfuzija između nacionalnog i građanskog, pri čemu je veoma politički osjetljivo upotrebljavati pridjevsku imenicu crnogorski za objašnjenje nekog pojma. Sjetimo se samo reakcija na pokušaj preimenovanja RTCG u Crnogorska radio televizija”, kaže Jovović.

Stava je i da je politički naivno bilo pomisliti da su nakon referenduma okončana identitetska pitanja. 

“Naprotiv, ona su primarna, pravničkim rječnikom kazano predstavljaju prethodno pitanje u postupku, da bi se uopšte moglo dalje baviti bitnim životnim temama, ekonomskom, socijalnom politikom, jačanjem institucija i vladavine prava i sl. Usljed njihovog stalnog odlaganja sa dnevnog reda, naročito kada je u pitanju bilo normativno regulisanje statusa vjerskih zajednica, te neodlučne primjene crnogorskog jezika u službenoj upotrebi, naročito jotovane varijante, kao i značajne degradacije spomeničke baštine, prije svega, sakralnih objekata pravoslavne crkve, posljedice takvog odnosa su danas vidljive”, ističe Jovović.

Litijaški pokret dobija poklonike i kod drugih vjerskih zajednica

Kako su se nadležne institucije i organi pasivno odnosili prema ovim i sličnim primjerima, to je, dodaje on, pogodovalo da razne političke i parapolitičke strukure promovišu klerikalizam, koji je kulminirao u tzv. litijaškom pokretu u organizaciji SPC, koji će, kaže, uskoro vjerovatno dobiti poklonike i kod drugih vjerskih zajednica. 

„To možemo da vidimo na primjeru preimenovanja naziva vrtića „Dječja radost“ u „Majka Tereza“ u Tuzima, gdje su roditelji ustali peticijom protiv takve odluke. Ne manje zabrinjavajući trend od klerikalizacije društva jeste populizam u javnoj sferi, tačnije primitivizam koji dolazi sa regionalnih televizija, a naročito privatnih medija iz Srbije, zbog čega Crna Gora sve više poprima obrise jedne od provincija „srpskog sveta“, ocjenjuje Jovović. 

Sagovornik Analitike kategoričan je u ocjeni da oporavak od civilizacijskog posrnuća neće biti ni brz ni jednostavan. 

“Izgubljeno vrijeme na edukaciji ne može se nadoknaditi, ali preko inovativnih formi komunikacije, koja će biti prilagođena mlađim generacijama, treba raditi na kreiranju kulturme politike, koja bi se više bazirala na vizuelizaciji bitnih markera crnogorskog identiteta, nego na dosadašnjim salonskim projektima. Začuđujuće da o svemu i svačemu imaju stav dežurni nvo aktivisti (osim pitanja klerikalizacije društva), a da su mnogi stimulisani umjetnici, književnici, univerzitetski profesori i akademici gotovo nijemi na negativne društvene fenomene, koji datiraju i prije promjene vlasti”, kaže Jovović.

Ubrzana asimilacija Crnogoraca u državama regiona 

Za razliku od njih, borbu za suverenu i međunarodno priznatu Crnu Goru i očuvanje kulture i nacionalnog identiteta crnogorskog ali i drugih naroda koji žive u njoj, Matica crnogorska vodila je istrajno i u saradnji sa ljudima i organizacijama našeg iseljeništva širom planete. 

“Opšte je poznata činjenica da je naša dijaspora bila onaj faktor koji ima istorijsku ulogu u obnovi nezavisnosti Crne Gore. Matica crnogorska je i u predreferdumskom periodu započela komunikaciju i saradnju sa crnogorskim iseljeništvom. Uspostvaljena mreža povjerenika Matice crnogorske u iseljeništvu otvorila je razne horizonte djelovanja. Radi se o profesionalno ostvarenim ličnostima, koji uživaju ugled u sredinama u kojima žive i rade, pa je na bazi njihovog angažmana Matica crnogorska započela ostvarivati komunikaciju s inostranim institucijama nauke i kulture. Uostalom, Matica crnogorska u izdavačkoj produkciji ima zasebnu ediciju posvećenu iseljeništvu, a ono predstavlja integralni dio crnogorskog nacionalnog i državnog bića Crne Gore”, naglašava Jovović.

Sagovornik Analitike ukazuje na još jednu urgentnu temu našeg iseljeništva – ubrzanu asimilaciju Crnogoraca u državama regiona, gdje je, podsjeća, na popisima stanovništva u zadnje tri decenije nestalo 126.000 Crnogoraca. 

“Dakle, mnoge relacije u odnosima matica - dijaspora imaju uzročno-posljedične veze, tj. sve ono što je prisutno na društveno-političkoj sceni Crne Gore na određeni način se reperkutuje, naročito, unutar crnogorske nacionalne zajednice u zemljama regiona. U pojedinim državama regiona, poput Kosova i Makedonije, Crnogorci nemaju status nacionalne manjine, dok su to pravo nedavno ostvarili u Albaniji, gdje je asimilacija Crnogoraca gotovo neopaženo izvršena. Posebnu vrstu pritiska doživljavaju nacionalni Crnogorci, a ne oni koji su to folklorno ili zavičajno, o čemu svjedoči nedavno prezentovano istraživanje od strane jedne crnogorske iseljeničke asocijacije iz Srbije, gdje se u srpskim medijima dominatno plasira pežorativni narativ o Crnogorcima, nazivajući ih Milogorcima, Montenegrinima i sl”, kaže Jovović.

Kvalitetom zaustaviti razgradnju kulture i nacije

U Proglasu osnivačke skupštine Matice crnogorske iz 1993. stoji: „U vrijeme kada je naš narod protjeran iz svijeta, kada je zlo među nama, odlučili smo da osnujemo pribježište svima koji Crnoj Gori žele napredak ili u njoj traže svoje izvore i nadu da sačuvaju samopoštovanje“. S obzirom na aktuelni turbulentni društveno-politički period u Crnoj Gori, interesovalo nas je što novi predsjednik Matice smatra njenom ključnom ulogom tri decenije kasnije.

„Drago mi je da ste ovom rečenicom iz Proglasa sa osnivačke Skupštine Matice crnogorske podsjetili javnost u kakvom je društvenom ambijentu nastala ova organizacija. Ljudi okupljeni oko Matice crnogorske, prije svega, njeno rukovodstvo bilo je svjesno da se samo ponudom kvalitetnih kulturnih programa i sadržaja mogu zaustaviti trendovi asimilacije crnogorske nacije i razgradnje autentičnosti njene kulture”, napominje Jovović.

U tom smislu, kako dodaje, za prethodnih 30 godina u okrilju Matice ili u saradnji s drugim institucijama i ustanovama nauke i kulture iz zemlje i inostanstva realizovano je više od 1.200 različitih programa, od okruglih stolova, naučnih skupova, zapaženih izložbi, koncerata, promocija knjiga, podrške autorskih projekata i dr. 

“U izdavačakoj produkciji Matice crnogorske do danas imamo objavljenih gotovo 200 naslova knjiga, 93 broja časopisa Matica, koji kontinuirano izlazi od 2000. godine, te 13 publikovanih Godišnjaka, što je upečatljivo svjedočanstvo o posvećenom radu ove kulturne ustanove u izgradnji savremenog crnogorskog identiteta. Važnost i doprinos Matice crnogorske za kulturu Crne Gore prepoznata je od strane najvišeg državnog organa – Skupštine Crne Gore, koja je 2008. usvojila Zakon o Matici crnogorskoj“, podsjeća on. 

To je, kaže, označilo novu etapu u razvoju ove ustanove, kada započinje intenzivna saradnja ne samo sa crnogorskim ustanovama i institucijama, već i brojnim kulturnim i naučnim ustanovama i institucijama u inostranstvu, poput Foruma slovenskim matica, Bugarske akademije nauka, Makedonske akademije nauka i umjetnosti, Nacionalnog muzeja Albanije i dr. 

“Sve ovo govori o ulozi Matice crnogorske, te referentnom broju ličnosti koje su bile učesnici u programskim djelatnostima ove ustanove. To je razlog što i danas mnogi intelektualci, uprkos svim društvenim izazovima s kojima se susrijeće naša zajednica, Maticu crnogorsku osjećaju kao prostor u kojem slobodno mogu da iskažu svoja stanovišta i da zahvaljujući dobrim medijskim konekcijama ove ustanove budu dostupna široj i stručnoj javnosti. O tome najbolje svjedoči serijal Śednik četvrtkom, koji je dostupan na youtube kanalu Matice, a štampan je i zbornik intervjua sa prve sezone ove tribine”, kaže Jovović.

Omalovažavanje crnogorskog jezika nastavljeno do danas

Kad je riječ o Matici crnogorskoj, nezaobilazno je i pitanje statusa crnogorskog jezika danas i ovdje, jer je nakon obnove suverenosti, zalaganje za kodifikovanje i naučno utemeljenje crnogorskog jezika jedno je njenih od imperativnih polja angažmana. 

“Upravo tako kako ste naveli, jedno od glavnih težišta borbe za oblikovanje savremenog crnogorskog identiteta bila su pitanja normiranja i upotrebe crnogorskog jezika u službenoj upotrebi. U Matici crnogorskoj smatrali smo neotuđivim pravom da se jezik kojim je oduvijek govoreno u Crnoj Gori nazove narodnim imenom – crnogorski. Iako je crnogorski jezik postao ustavna kategorija, te napravljen značajan iskorak u formiranju naučne ustanove Instituta, a potom i Fakulteta za crnogorski jezik i književnosti, politička trgovina koja je bila uslovljena navodnim ubrzanjem evropskih integracija Crne Gore, rezulirala je septembra 2011. dogovorom tadašnje vlasti i opozicije da se u skuštinskoj proceduri izvrše izmjene Zakona o obrazovanju”, podsjeća Jovović.

Na taj način, kaže, derogirano je ustavno rješenje da je službeni jezik u Crnoj Gori crnogorski, pa je umjesto imperatorne norme upotreba crnogorskog jezika dobila deklaratorni karakter.

“Ubrzo je po usvajanju takve izmjene zakona, Matica crnogorska pokrenula kod Ustavnog suda postupak za ocjenu ustanovnosti i zakonitosti čl. 11 Opšteg zakona o obrazovanju i vaspitanju, ali je sve ostalo mrtvo slovo na papiru. Izmjene ovog zakonskog akta dodatno su otvorile prostor za improvizacije u nastavnom procesu, a omalovažavanje crnogorskog jezika je nastavljeno od istih aktera do danas, bez bilo kakvih reakcija nadležnih državnih organa, iako to spada u korpus ljudskih prava i sloboda”, ističe Jovović. 

Matica iz budžeta dobija manje sredstava nego neke NVO

Osvrćući se na period od osnivanja Matice do danas, sagovornik Analitike ističe da tri decenije djelovanja u kontinuitetu neke ustanove u Crnoj Gori predstavlja značajan jubilej, s obzirom da Crna Gora nema dugu tradiciju čuvanja i njegovanja institucionalne svijesti. 

“Da li je potrebno napomenuti da su Slovenci, Srbi, Hrvati, Česi osnovali svoje matice još u XIX vijeku. Praviti poređenja sa navedenim slovenskim maticama u crnogorskom slučaju je sasvim nerealno. Činjenica je da je Matica crnogorska tek 2008. zakonski prepoznata kao ustanova od nacionalnog značaja. Pri tome, nivo finansijske podrške države stagnira cijelu jednu deceniju, što svakako utiče na kadrovske i materijalne kapacitete, prije svega, na programske aktivnosti, koje iz navedenih razloga moraju biti redukovane”, ukazuje Jovović.

Ističe da Matica crnogorska iz budžeta Crne Gore dobija manje sredstava nego pojedine nevladine organizacije ili neki od manjinskih savjeta u Crnoj Gori. 

“Kada ove činjenice uzmete u obzir, limiti su objektivni, a siguran sam da Matica crnogorska, shodno mogućnostima, uspješno ostvaruje zakonom i drugim aktima povjerene joj obaveze. Nadležna tijela Matice crnogorske uspostavila su kriterijume za finansiranje programskih aktivnosti, što će biti praksa i u narednom periodu”, poručuje njen novi predsjednik.

Preuzimajući funkciju, Jovović je nedavno poručio kako društveno-političke promjene u Crnoj Gori koje su nastupile prije nepune tri godine zahtijevaju od njih da nastave zadatu misiju. 

“Dužnost predsjednika Matice crnogorske predstavlja odgovornost ne samo prema članstvu i tijelima ove ustanove, već i prema građanima Crne Gore, koji Maticu doživljavaju kao vlastitu nacionalnu ustanovu kulture, koja programski njeguje i razvija kulturu sjećenja, što je fundament svih prosvijećenih zajednica. Zadatu misiju Matica crnogorska će izvršavati saglasno Zakonu, neodstupajući od autonomije u radu i djelovanju. Svakako da dometi ove ustanove zavise od saradnje i partnerstva sa ostalim crnogorskim institucijama i državnim organima, te očekujemo da konačno resorno ministarstvo odobri povećenje budžetskih sredstava Matici bar za 20%, kako bi mogli realizovati veći broj programa koji afirmišu crnogorsku kulturu”, naglašava Jovović. 

Unutrašnja konsolidacija - primarni zadatak društva

S obzirom na to da je svaka kriza i prilika za ozbiljno promišljanje i traganje za rješenjima koja vode iz lavirinta, pitali smo ga vidi li (i u čemu) izlaz iz društveno-političke krize kroz koju Crna Gora prolazi već duži vremenski period.

“Bilo bi pretenciozno iz ove perspektive ponuditi rješenja kada postoje još uvijek mnoge nepoznanice kojim će se putem kretati Crna Gora u narednom periodu. Dinamika društvenih zbivanja onemogućava da se zauzme konzistentan pristup u razmatranju ove tematike, tim prije što institucionalna kriza može potrajati još neko vrijeme. U svakom slučaju, slijedi nam period unutrašnje konsolidacije kao primarni zadatak, pri čemu treba intenzivno održavati konktakte s inostranim partenerima i pružiti im objašnjenje da obezličen kulturni prostor Crne Gore može voditi njenoj dezintegraciji, što zasigurno ne korespondira s dosadašnjom praksom i interesima zapadnih saveznika”, zaključuje Jovović. 

Rosanda Mučalica - portalanalitika