U sklopu Crnogorsko-Hrvatske saradnje povodom izlaska panorame savremene crnogorske i hrvatske poezije ,,Odlazak u stihove” i ,,Razlog za pjesmu” koautorskog projekta: dr Željke Lovrenčić iz Zagreba i književnika i publiciste Božidara Proročića sa Cetinja crnogorske pjesnike predstavljamo u hrvatskim medijima dok hrvatske predstavljamo u crnogorskim. Predstavljamo vam: IVANA BABIĆA

 Priredio: Božidar Proročić

 POGLEDI

***

Premda se činilo da je sve kao i prije, slutio je da

svjetlost nešto u sebi skriva. Još donedavno trajalo

je suglasje. Uvažavanje je bilo obostrano, kao i želja za uživljavanjem i osvajanjem. Pogledi su živjeli

i umirali u sveprozirnosti i povjerenju. Ne mareći

za početak ni za kraj. Bezbrižna mimikrija misli i

snova. Skrivanje i otkrivanje u dometima vlastitih

sjena. A sada, premda se činilo da je sve kao i prije,

jasno je slutio - nešto nepoznato u svjetlosti se skriva. I potajice proniče u nevidljivo.

***

Jutra i noći su se gotovo stopili, ostavljajući tek otvor

za škrto svjetlo i kratke udisaje. Sada kao da su sve

staze vodile do ruba istog proplanka. Više to nije

bila stvar njegove volje, nekakve želje, niti se pitao

zašto. Samo bi pritvorio oči i pustio da se pogled

rastvara, da ga neumoljivost podučava i tješi i da ga

vodi tamo gdje nikako ne dopiru suze.

* * *

Pogled s visoravni pucao je na oštro obrubljene planine u daljini. Slušao je uspavljujući fijuk vjetra i

šum borova. Neupitnost se prikradala i polako ga

osvajala kao neželjeni san. Kao da ga je nešto navodilo na isuviše pouzdane tragove, podmetalo sigurne odgovore. Nedostajalo je pitanje.

 ***

Pažnja kao da mu je zamirala već na trepavicama.

Gledao bi u noćno nebo i činilo se da vidi uvijek

isto zviježđe. Jutarnja svjetlost je sve do popodneva dozrijevala u zjenicama. Trebao je novi pogled.

Da se može zagledati u nulti trenutak preobrazbe, u

impuls same mijene, u zagonetku što traje duže od

treptaja. Trebao je novi pogled. Svjetlost što poput

dlana blago ali odlučno rastvara sva vremenita vrata

u njemu.

 * * *

Odjednom više nije bilo toga pogleda. Razlio se

život iz zjenica i stopio s nebeskim plavetnilom.

Sada netko usamljen sjedi kraj poluotvorenih škura

i promatra mlaz zrelog meda na škrtom prosinačkom suncu. Nešto smo zavoljeli i ne znamo prestati.

Ivan Babić (Imotski, 1961.), pjesnik je i prevoditelj. Povremeno piše kritičke osvrte i recenzije. Poezija mu je  objavljivana u najznačajnijim književnim časopisima, na internetskim portalima, uvrštena je u više domaćih i nekoliko međunarodnih antologija i prevedena na nekoliko svjetskih jezika. Sudionik je pjesničkih festivala u Hrvatskoj i inozemstvu. Objavio je 6 knjiga poezije. Za knjigu Koncepcija vrta dobio je prestižnu nagradu „Tin Ujević“ (2015.).

Živi i radi u Zagrebu. Profesor je filozofije i ruskog jezika i književnosti te diplomirani knjižničar. Voditelj je mreže Knjižnice Sesvete (KGZ). Osnivač je i voditelj tribine „Kulturni četvrtak u Sesvetama“, kao i masovnih okupljanja pjesnika „Sesvetskog pjesničkog maratona“ i „Stihotrona“. Član je Društva hrvatskih književnika.