GANIJA KUKAJ-ALBANAC KOJI GRADI MOSTOVE PRIJATELJSTVA U PLAVU

Piše: Božidar Proročić, književnik i publicista
Uvijek se na poziv dragih prijatelja
iz JU Centar za kulturu-Husein Bašić, Plav odazovem da promovišem moje knjige.
Ovaj put razlog više je bio izlazak panorame savremenog pjesništva Bošnjakinja
Crne Gore ,,Lirska hedija” koju sam pripremio ja i Dijana Tiganj. Topla
dobrodošlica direktora Vladimira-Vlada Kneževića ispred ove eminentne kulturne
i kultne ustanove i rukovodioca biblioteke u istom centru profesora Alije
Redžematovića je ono što svaki poslenik kulture može poželjeti, No ovu ustanovu
čine i oni brojni neimari koji svojom skromnošću ali i vrijednim radom
doprinose itekako ugledu ove ustanove.
Jedan od onih koji čini ovu ustanovu
posebnom a plijeni svojom dobrotom i gostoprimstvom je Ganija-Gano Kukaj,
Albanac koji svojim radom i posvećenošću gradi mostove prijateljstva sa svim
drugim narodima ne samo u Plavu i Crnoj Gori već i daleko van lijepih granica
naše države. Ganijino gostoprimstvo i
doček mene i profesora Veljka Đukanovića, u Plavu dugo ću pamtiti. Proveli smo
čitav dan u lijepim razgovorima o mnogim temama pa nam je Ganija otkrio i neke
lijepe detalje iz života i običaja Albanaca iz Plava i Gusinja. Ganija Kukaj je
odrastao u porodici u kojoj je bio jedinac zajedno sa svojim sestrama. Ganijin
otac sa prvom suprugom nije imao djece međutim, njegova vrijedna i časna žena
je oženila svog supruga kako bi stekao porodicu i potomstvo. Ganija Kukaj je
odmalena pored obaveza u školi zajedno sa sestrama pomagao sve u poljskim
radovima, ništa mu nije bilo teško: kosio je, obrađivao zemlju, nosio različite
terete, čuvao krupnu i sitnu stoku kao i mnogi njegovi vršnjaci duboko svjestan
da pored ovoga posla mora se posvetiti i obrazovanju kao jednom od puteve
napredka. Između ostalog o životu Albanaca u Plavu i Gusinju i okolini kaže
sljedeće: ,,Na ovim prostorima i samom sjeveru Crne Gore na granicama između
Prokletijskih planina i ustaljenih karavanskih puteva poštovali smo i pomagali
jedni drugima. Čuvali smo našu vjeru, jezik, običaje i kulturu. Koliko ste
spremni da poštujete i uvažite druge toliko će drugi biti spremni da poštuju i
uvaže vas. Čovjek je čovjek ma kom god narodu da pripada i nečovjek isto tako.
Tako smo se i odnosili kroz našu istoriju gledajući onu unutrašnju ljudsku a ne
identitetsku ili religioznu dimenziju kod svakog čovjeka.” Iako je dugogodišnji
službenik Centra za kulturu Husein Bašić u Plavu nije nikada zanemario ono što
je zavolio u svom djetinjstvu i odrastanju a to je proizvodnja zdrave hrane i
poljoprivreda kojom se Ganija u slobodno vrijeme bavi. Njegova su đeca završila
fakultete medicine i prava u Prištini đe se trenutno nalaze a u Prištini su
neke od Ganjinih sestara koje voli da posjeti ali i da boravi na susjednom
Kosovu.
MUSAFIR (GOST) JE SVETINJA
Dok ispijamo kafu utoliko nam stižu
i druga posluženja. Ne možete se ,,odgovoriti” Ganijinoj želji da nas ugosti i
dočeka onako kako to dolikuje onim Albancima koji itekako dobro znaju da je
musafir-gost svetinja. O običajima Albanaca u Plavu i Gusinju i o dočeku
gosta-musafira mi je ispričao brojne lijepe priče. Kuća i gost u njoj su se
uvijek smatrali svetinjom a u kraju u kom se dosta putovalo, trgovalo išlo ka
susjednom Kosovu, Albaniji, Srbiji, Makedoniji i drugim državama se moralo
pružiti sigurno utočište i konačište za svakog dobronamjernog putnikaa posebno
za onog koji je bio u nevolji ili bolestan. Ganija-Gano Kukaj je kroz svoju
matičnu ustanovu u kojoj je zaposlen sa širokim osmijehom i ljudskom
dobrodošlicom dočekao svakog poslenika kulture koji je dolazio u Plav. Kroz mnogobrojne
lijepe i kulturne manifestacije Ganija Kukaj je bio tu da sa svim dragim
prijateljima i gostima podijeli onaj najbolji dio sebe i da na taj način sklopi
brojna prijateljstva i da izgradi mostove dobrote koji povezuju narode i
njihove kulture. Godine su prošle mnoge ali Ganija-Gano Kukaj se nije mijenjao.
Ostao je onaj tihi, skromni i nenametljivi Albanac. Zbog ovako časnog čovjeka i
postoje te lijepe paralele koje vezuju brojne narode a to može i treba da
svakome imponuje u susretu sa njim. Ispričao mi je brojne lijepe anegdote,
priče, sjećanja i uspomene pokazavši mi i svoju mudrost ali i iskren stav prema
svemu onom dobrom što ima i treba da bude među ljudima na ovom svijetu. Kroz
njegov svijetli i časni primjer ali primjer mog drugog velikog prijatelja i
Albanskog brata Haxhi Lajçi volim da ove drage prijatelje pozdravim na
albanskom jeziku. Plav je grad koji čine mnogi moji prijatelji različitih
konfesija i etničke pripadnosti i upravo kroz prizmu ovakvih pojedinaca ja
doživljavam ljepotu kraja kome pripadaju i koliko su svi zajedno bogatiji zbog
toga.
Vrijeme je polako prolazilo sati
neumitno teku ostalo je svega još sat vremena do promocije ,,Lirske hedije”
koristim trenutke da još ponešto zapišem iz Ganovih priča. Naravno on i nezna
da ja pripremam tekst o njemu a zaslužio ga je kao i brojni drugi dragi ljudi
iz Plavsko-gusinjskog kraja. Zapamtite da nema veće časti nego kada vas Albanac
dočeka i ugosti u svojoj kući jer kuća je posebno mjesto u kome se
gostoprimstvo ukazuje samo onima koji su vam po mnogo čemu i bliski ali i
časni. Ganija-Gano Kukaj je veliki profesionalac, odan i vjeran saradnik, osoba
koja treba biti uzor svim mlađim kolegama, a posebno Albancima. On je zaista
posebna ličnost kakvih je danas sve manje blage naravi, popustljiv prema
prijateljima, pun razumijevanja za tuđe i brige i probleme.
Među danas
sve rjeđim ljudima Ganija-Gano Kukalj je sinonim za ljudskost, humanost,
toplinu, nesebičnost i pozitivan pogled na Crnu Goru i njenu ljepotu
različitosti koja nas krasi. Svojim primjerom nam nesebično pokazuje da dobri
ljudi treba da su otvorenog uma i srca, spremni da čitavog našeg života učimo,
pomognemo ali i da nesebično dajemo sebe. Zato ovaj tekst o njemu je samo mali
znak pažnje i podrške da ovakve ljudske i moralne gromade zaslužuju poštovanje.
Pozdravismo se nakon uspješne promocije sa Ganijom-Ganom Kukajom i pozva smo ga
da bude naš gost na Cetinju da doživi naše gostoprimistvo i prijateljstvo. Zato
ću ga pozdraviti na mom crnogorskom ali i na njegovom maternjem albanskom
jeziku: Živio moj dobri brat Albanac-Rroftë vëllai im i mirë shqiptar.
0 Komentara