Kultura

Na Cetinju je predstavljena kniga Dragana Kovačevića ,,Viteški vijenac”

Epski spomenik crnogorske istorije

Maj 13, 2023 0 Komentara

(15 riječi)

Na fakultetu za Crnogorski jezik, predstavljena je knjiga epske poezije ,,Viteški vijenac”,autora Dragana Blagotina Kovačevića iz lješanskog sela Brežine.O toj knjizi , osim autora , govorili su dr Srdjan Martinović, Stevan Radunović, profesor mr Aleksandar Čogurić, a medijator je bio Maksim Filipović.

Za čitaoce portala donosimo izlaganje Stevana Radunovića, koji je i recezent knjige  ,,Viteški vijenac”:

 

Imao sam priliku da već dosta dugo pratim rad i stvaralaštvo Dragana Kovačevića. Van sumnje radi se o vrlo aktivnom i produktivnom djelovanju na polju čuvanja i afirmacije svega što ima vezu sa guslama, bilo da je u pitanju izrada i prezentacija gusala kao instrumenta, pjevanje uz gusle ili stvaranje guslarskih pjesama.

Kako to nerijetko biva na ovim prostorima, i o guslama je bilo, i sada se mogu sresti, veoma različita mišljenja i stavovi. Hvaljene su, veličana njihova umjetnička vrijednost, njihov značaj i uticaj, a naporedo sa tim, bilo je, i ima i sasvim suptotnih stavova, kojima se osporava njihova vrijednos i značaj, čak do optuživanja za vrlo negativan uticaj na ukupna događanja na ovim prostorima. 

Ono što se ne može i ne bi trebalo osporavati, jeste da su gusle bile dugo i jako prisutne u životu ljudi u Crnoj Gori. Vjerovatno da nije bilo kuće u kojoj nijesu bile prisutne, čuvane i korišćene. Za gusle se znalo kazati, to je ljudski razgovor. 

Guslarske pjesme su opisivale značajne istorijske događaje i njihove aktere, poznate junake koji su se isticali u čestim vojevanjima na koje su Crnogorci bili osuđen, a nekad su opisivana i neka predanja, prisutna u narodu a koja i nijesu morala imati utemeljenje u stvarnim događanjima. Pjesme su nekada, po pravilu stvarali daroviti stvaraoci iz naroda, čija imena često nijesu ni zapamćene. Pamtile su se i prenosile usmeno, pa su u tome moguće i mijenjane i dopunjavane, tako da su u svojoj konačnoj formi nastajale ,,iz glave naroda“. Usmeno predanje kao i gusle su jako dugo u Crnoj Gori bili jedini oblici čuvanja i prenošenja saznanja o događajima iz naše prošlosti i njihovim akterima. Bio je to način da saznanja o slavnoj prošlosti crnogorskog naroda budu sačuvana od zaborava i ostavljena za pamćenje budućim generacijama. Uz to, bio je to istovremeno i način da se utiče na formiranje tih budućih generacija i da se vaspitavaju na najljepšim primjerima njihovih slavnih predaka, da se pripremaju da, kada se ukaže potreba i prilika, i oni pokažu da su njihovi dostojni potomci. Vođeno je strogo računa da se ne stvaraju i pjevaju pjesme o nekome ili nečemu što nema takvih vrijednost i ne zavređuje da se opjeva i pamti. S toga se slobodno može ustvrditi da su gusle jako dugo imale u Crnoj gori veoma značajnu, gotovo nezamjenjljivu ulogu u čuvanju kolektivnog pamćenja o slavnoj prošlosti, ali naporedo s tim i u afirmisanju i razvijanju patriotskih osjećanja i ljudskih osobina kod narednih generacija. 

Dakle, nesporno je takođe da je njihova uloga i  uticaj na ukupne prilike bila i veoma  pozitivna.  

Međutim, u našoj  ne tako davnoj prošlosti, nastupilo je, dijelom i još traje, vrijeme velikih poremećaja i narušavanja odnosa među ljudima, narodima i vjerama na ovim prostorima, što je rezultiralo krvavim i nemilosrdnim obračunima i razaranjima. Oni koji su to izazvali i potsticali kao i njihovi pristalice i eksponenti, nijesu birali sredstva u realizaciji svojih opasnih namjera i planova. Tako su, nažalost nerijetko i gusle korišćene, bolje reći zloupotrebljavane, u te svrhe. Pojavile su se pjesme i pjevači kojima je bio cilj da potstiču i potstrekavaju na rat i krvave obračune. 

Kao reakcija na ove pojave, kod dosta velikog broja ljudi se razvila odbojnost i averzija, čak do mržnje, prema guslarima i guslama, smatrajući ih i proglašavajući jednim od krivaca za sva ta neprijatna dešavanja i zlodjela. Međutim, javio se i jedan broj iskrenih poštovalaca i podržavalaca gusala i guslarskih pjesama i pjevanja. Oni su ustali u njihovu odbranu i zdušno se i vrlo predano borili da gusle ostano ono što su uvijek bile u Crnoj Gori. 

Van sumnje Dragan Kovačević je jedan, rekao bih istaknuti, od tih časnih primjera ljudi koji su ustali u odbranu gusala od svih oblika njihove zloupotrebe. Davao je i dalje daje izuzetan doprinos pozitivnom i plemenitom nastojanju da se spriječi korišćenje gusala za potsticanje i širenje mržnje među ljudima i narodima kao i veličanje zlodjela i njihovih izvršilaca. 

Jako veliki bi bio spisak aktivnosti te vrste  koje je inicirao i organizovao ili makar učestvovao u njihovoj organizaciji.  Pored toga, a s istim ciljem, uredio je u izvornom crnogorskom stilu prostor u kojemu je izložio značajan broj najljepših primjeraka ovoga drevnoga instrumenta. Kao dio, i svakako kruna ukupnog angažovanja na zaštiti i afirmaciji gusala i guslarske pjesme, ovaj vrijedni, svestrani i  nadareni stvaralac, krenuo je i u pisanje guslarskih pjesama. Već kod svojih prvjenaca, pokazao je da mu ni ovaj oblik iskazivanja nije stran. Kao neko ko se svim svojim bićem i veoma savjesno posveti tome čime se bavi, i neko ko ima zavidan nivo poznavanja materije kao i talenta da sve to pretoči u skladan niz stihova tj. pjesmu, odma je pokazao da nije slučajno počeo da piše i da će uspješno nastaviti da stvara. Značajan broj njegovih pjesama je već nakon nastajanja i snimljen u izvođenju jako kvalitetnih guslara. 

Nakon njegovog višegodišnjeg stvaralačkog rada Kovačević je javnosti ponudio zbirku svojih pjesama, tako da svi oni koji se zanimaju i vole ovu vrstu poezije, imaju priliku i zadovoljstvo da čitaju ili, još bolje, da slušaju ove vrijedne i zanimljive pjesme.

O tome što su značile gusle i kako su se doživljavale, kako se i danas doživljavaju kod njega i njemu sličnih, Kovačević jasno saopštava kroz više stihova u svojim pjesmama, kao i da se pričom o viteštvu, uz gusle veliča čojstvo i hrabrost. 

          Na drugoj strani, on kroz pjesme ukazuje i na negativne pojave, a s ciljem, da se one predstave kao način razmišljanja i postupanja koji nije primjeren za časne ljude i junake.

          Već iz samih naslova Kovačevićevih pjesama, koje čine ovu zbirku, tj. iz odabira tema o kojima piše, vidi se da se opredijelio i sve vrijeme svog stvaralačkog rada, striktno držao principa da piše o događajima i ljudima koji svojim značajem zaslužuju da budu opjevani ili čak samo i pomenuti u pjesmi. To su uglavnom, istorijski poznati događaji i njihovi istaknuti akteri. Iz pjesama se jasno vidi, a meni je i lično poznato, da se ovaj autor, prije nego što počne da piše o nekoj temi, veoma ozbiljno priprema i potrudi da pribavi što više pouzdanih informacija o istoj. Početku pisanja uvijek prethodi ozbiljno proučavanje dostupnih mu tekstova, koje su o tome napisali pouzdani i kompetentnii autori, kao i poznatih usmenih predanja i informacija.  S toga, tvrdnje i zaključci koje saopštava kroz pjesme, imaju čvrsto utemeljenje, a tamo gdje mu nije bilo moguće pouzdano doći do toga, autor saopštava logične pretpostavke ili samo nagovještava pitanja koja traže odgovor. U svojim pjesmama, autor se ne zadržava samo na pukom iznošenju i opisivanju događaja i njihovih aktera, već veoma obilato, kroz pjesme saopštava i mnoštvo ocjena i promišljanja o vrijednosnim sudovima, pravilima ponašanja i moralnim normama, o ljubavi i mržnji, o unutrašnjim dilemama i nedoumicama, čak do raspolućenosti ličnosti i mnogo drugih pojava koje su rezultat ljudskih činjenja, ali koje nekad i povratno djeluju ili čak diktiraju ta činjenja. Pri tom ni jedan stih nije sam sebi cilj, već svaki nosi određenu informaciju, misao ili poruku, a svi zajedno čine zaokruženu i jasnu cjelinu.  Tim takvim pristupom opisivanju događaja i ljudi, autor uspijeva da sve to približi, gotovo bi se moglo reći, da čitaoca ili slušaoca dovede u vrijeme i na mjesto događanja i da ga ,,upozna” sa njegovim akterima.

Kroz svoje pjesme, autor je obradio puno tema, opisivao puno događaja iz različitih perioda slavne Crnogorske istorije i raznih krajeva Crne Gore pa čak i dijela Hercegovine. U jednoj od njih, ,,prošao” je kroz desetvjekovnu istoriju, predstavio sve Crnogorske dinastije i vladare i saopštio najznačajnije detalje iz njihove vladavine. Time je napisao, na sebi svojstven popularan i pristupačan način, Crnogorsku istoriju. U nizu ostalih pjesama obradio je i veoma približio veliki broj istaknutij ličnosti i opisao puno njihovih viteških podviga, kao i poštenih ljudskih djela. Čitavu jednu pjesmu, kao i dosta mjesta kroz niz drugih, autor je posvetio ženi, ističući njenu značajnu ulogu i doprinos za organizovanje života i opstanak, čak do neposrednog učešća u borbama. 

          Kod izbora ličnosti o kojima će pisati, autor je bio potpuno svjestan da to nije ni malo lako, obzirom da je jako veliki broj onih koji su svojim osobinama i djelima zasluživali da budu opjevani, a da ipak nije moguće sve njih ni pomenuti.  Uspio je ipak da opjeva ili makar pomene veliki broj njih. Sasvim je sigurno, da ako bi se i moglo govoriti da je tu bilo mjesto i još nekoj znamenitoj ličnosti, ne može se reći da je bilo ko od pomenutih tu nezasluženo. Uz to, autor  poručuje da rame uz rame sa onima koje je pomenuo, treba staviti i mnoge druge koji nijesu pomenuti.

Kovačević je u svojim pjesmama ipak posebnu pažnju posvetio kraju iz kojega potiče, tj. Lješanskoj nahiji. To je sasvim razumljiv iz više razloga. Radi se o nečemu što mu je najbliže pa prema tome i najpoznatije. 

Uz to, duboko je svjestan da Lješanska nahija, kao jedan, ne toliko veliki, ali van sumnje, po mnogo čemu, veoma značajan dio Crne Gore i njena prošlost, nijesu dovoljno istraženi i opisani. U svakom slučaju, znatno manje nego bi bilo primjereno njenom značaju i ulozi u stvaranju i vječitoj odbrani Crne Gore. Može se reći da je sve to učinio znalački, studiozno, požrtvovano, a i objektivno. Koristio je obimnu literaturu, a prikupio je i koristio veliki broj usmenih predanja i informacija.