Da je “kritika religije pretpostavka svake društvene kritike” kako je zborio Marks, potvrđuje teolog i publicist fra Drago Bojić govoreći o zloupotrebi religije u nacionalne svrhe kazavši da je “ jedan od najvećih, najjačih medija oltar ” problematizujući u tom diskursu suočavanje s prošlošću, odnosno poništavanje sjećanja i negativnu ulogu vjerskih zajednica “kada je riječ o zlu u vlastitim redovima”.

Uticaj i snagu tog medija o kome govori Bojić, inače autor knjige „Kraljevstvo Božije i nacionalizam“ prostori Zapadnog Balkana od devedesetih pa do danas žestoko osjećaju na svojoj koži.

Odstupanje od univerzalnih načela slobode, humanizma, tolerancije, vjere i poštovanja različitosti postali su užasnim svjedočenjima mržnje, zla, diskriminacije, rata i zločina počinjenih u ime svojih „istina“. Tek, oltar kao medij govora mržnje zasijenio je sve ostale tradicionalne medije a dobar dio njih instrumentalizovao u funkciji protežiranja, nametanja i ućerivanja „istina“ svog etnosa. Problem je tim veći što u današnjem instant svijetu „tiranije trenutka“ ljudi nemaju vremena pažljivo kritički pročitati duži analitički tekst, te često iz tog (i ne naravno samo tog) razloga postaju dobrovoljne žrtve religijskog poziva na „slobodu izražavanja“ koji upravo u ime te „slobode“ rasplamsava mržnju, neprijateljstvo ili predrasude o drugima.

Svjesna i planska proizvodnja takvog smisla porodila je civilizacijski besmisao u kojem se batrgamo, bezuspješno pokušavajući da izađemo iz ralja predmetnog medija govora mržnje, posredstvom kojeg se dominantno plasiraju političko šovinističke poruke. Svjedočenja i tragovi su mnogi, no ne i dovoljno opominjujući na posledičnom iskustvu takvog svijeta u kome nema mjesta za druge.

U svijetu, oltar medija, religiozna doktrina i vjera kao glavni kriterijum ljudske svijesti, zamijenila je empirijsko znanje, kritičku percepciju i individualno-realnu samospoznaju svijeta u i oko sebe. Dodatno i prije svega ova vrsta medija živi u paradoksu, jer vjerovanje u Boga i besmrtnost duše mora imati uporište u moralnom zakonu koji očito ne važi u prakticiranju djelatne strane oltar medija, te samim tim na taj način propada i moralna strana konfesionalnih vjerovanja koja tako postaje samo puka formalnost spoljnih obzira.

Na ovaj način gube se univerzalni religiozni principi, sveta načela i istinski duhovni sadržaji, gdje se iza religiozne ideje Boga često krije bezdan „dubina iracionalnog i nadracionalnog“, kako bi to rekao Berđajev.   fokalizator.me