Društvo

ZAPISI SA CAVTATA (I)

Apr 19, 2023 2 Komentara

(15 riječi)

Piše: Božidar Proročić, književnik i publicista

 

            Posle mnogo napornog intelektualnog rada objavljenih knjiga, eseja, osvrta i promocija odlučih se da vrijeme uskršnjih praznika od 14-17 aprila 2023. godine provedem na Cavtatu u Hrvatskoj.  U sjenci velelepnog Dubrovnika biseri južnog Jadrana su Cavtat i Konavli. Moja iskrena želja je bila da upoznam taj dio obale Jadrana u kome nisam nikada ranije bio. Napunih rezervoar goriva spremih neophodna dokumenta ali bez foto-aparata i moje bilježnice ne idem niđe. Mnoga svoja lijepa iskustva pretočio sam na tim pergamentima bijele hartije. Krenuh sa prvim zracima sunca od mog Cetinja ka Herceg-Novom i Igalu. Nakon Budve i Tivta đe popih prvu jutarnju kafu sa dragim prijateljem Zvonimirom Dekovićem i njegovom divnom suprugom. Nakon ispijene kafe nastavih svoj put ka Lepetanima đe se nebo naoblači i poče gradnonosni pljusak da pada po čitavoj okolini. Pređoh trajktom na drugu stranu zaliva to je omaleno mjesto Kamenari, poznato po brojnim kapetanima i ribarima. Nema gužve u saobraćaju pa polako i strpljivo vozim dok muzika sa DUX-radio stanice prati me. Prođoh Herceg-Novi i nastavih ka Igalu zapravo prema državnoj granici i graničnom prelazu Debeli Brijeg. Udaljenost od Igala do Cavtata je svega 30 kilometara. Odatle počinje EU tako blizu a tako daleko razmišljam u sebi. Granični policajci obje države ljubazni, brzi i profesionalni. Dok putujem ka Cavtatu prolazim kroz omalena pogranična mjesta vide se jasni ocrti planinarskih i karavanskih staza koje su vjekovima služili za trgovinu i suret mještana i stanovnika sa obje strane naših država kroz istorijju koja pamti svoje lijepe ali i one nažalost ružne momente. Prolazim pored tih omanjih sela i mjesta među kojima je i  Gruda inače čitav ovaj predio nosi širi naziv Konavle. Cavtat predstavlja sjediste opstine Konavle, Dubrovačko-neretvanska županija. Brojni vinogradi su podignuti a stari obnovljeni i sačuvani sve odiše mnoštvom mediteranskog bilja, rastinja i borovine koja plijeni svojom ljepotom ali i opojnim mirisima koji se šire Jadranskom  magistralom.

            Stižem do veoma frekventnog aredroma Ćilipi, odakle su najbliže veze sa Cavtatom svega 7 kilometara dok je do Dubrovnika 22 kilometra što veoma doprinosi jačanju turističke posjete prema Cavtatu. Ovom vijugavom stazom i prilično dobrim i bezbjednim putem stigoh do naselja Obod koje svojim imenom asocira na krajolik koji ide ivicom Jadranske magistrale odakle se pruža prelijepi pogled na primorsku podgorinu Cavtata, poluostrva Rat i Sustjepan i ostrva Mrkanom i Bobarom. Popodnevni su časovi smjestih se u svoj apartman. Odlučih se da se pripremim za naredni dan kako bih znao šta da obiđem kojim putem priobalja krenuti. Vidim u daljini malenu luku puna je barki, ribari u daljini izvlače svoje mreže i vrše. Tišina koja nikoga ne ostavlja ravnodušnim. Primjećujm goste strance koji razgovaraju na švedskom jeziku ali čujem druge jezike. April mjesec je zapravo i početak turističke sezone ne samo na Cavtatu nego na čitavom Hrvatskom primorju. Turistička sezona  traje 7-8 mjeseci što značajno doprinosi snaženju turizma ali i jačanju budžeta ipak je Hrvatska turistička velesila koja je decenijama mudro ulagala u svoje privredne kapacitete. Kuće u starom jezgru Cavtata napravljene od pravilno klesanog kamena da odolijevaju burama i olujama ali i dio kuća van užeg jezgra Cavtata je takođe od kamena. Posmatram kamenite plaže koje se oslanjaju na borove i hridi  jedna na drugu kao da šapuću priče drevnih mornara i ribara i mističnih morskih sirena.  Polako pada noć čuje se smiraj i šum talasa koji opuštaju, daleka svijetla maelnih ribarskih brodica lelulaju na morskoj pučini. Sjutra je novi dan valja odmoriti jer čini mi se da ću imati puno razloga zadovoljstva što sam posjetio Cavtat. Na Cvtattu živi nešto malo više od 2000. stanovnika iako je Cavtat prostorom prilično velik nije mnogo naseljen. Mještani se bave uglavnom turizmom, ribarstvom i trgovinom.

 

                                            LEGENDA O CAVTATU

 

            Budim se sa prvim zracima sunca izlazim na terasu dok se miris morske soli pruža okolinom. Cavtat, je antički jadranski Epidaurum; Civitas Vetus ali i srednjevjekovni je gradić. Cavtat se po urbanističkom planu izgradio na južnim padinama poluostrva, s dvije duboke pristupačne uvale. Vjekovima je građen po kanonima dubrovačke arhitekture i u svim je istorijskim razdobljima i epohama imao je značajne ličnosti čija su djela istinska kulturološka dimenzija kod Hrvata. Na mjestu današnjeg Cavtata nalazila se starogrčka kolonija Epidaurum koja 228. godine prije Hrista dolazi pod vlast Rimljana koji tu osnivaju svoju koloniju Epidaurus. Najstariji arheološki nalazi pronađeni na području današnjeg Cavtata iz VI vijeka prije Hrista. O Cavtatu postoje dvije intresantne legende i to je ono što mi je odmah privuklo pažnju. Ime Cavtat iz Civitus Vetus, veže se i uz priču o prelijepoj Cavtislavi, kćerki jedinici epidaurskog kralja Kodruna i kraljce Amruže. Kako su lijepu Cavtislavu dolaziti prositi mnogi prosci, kralj je odluči dati onome koji kroz najkraće vrijeme napravi jednu od četiri stvari: sagradi spoljno utvrđenje oko grada, veliki hram u gradu, sagradi vodovod ili dovede u grad brod pun svile. Najbrži je bio bogati konavoski vlastelin Vrsanin, koji je prvi doveo vodu u grad. Prilikom svečanosti otvaranja epidaurskog akvadukta, prelijepa Cavtislava trebala se prva napiti vode iz zlatne čaše, ali iz vodovoda je prije vode, pravo u skute prelijepe djevojke iskočio veliki gušter. Cavtislavu od straha izdade srce i ona na mjestu preminu. Narod je kazivao da je jedan od ljubomornih prosaca, želeći se osvetiti stavio guštera u vodovod. Na uspomenu prelijepe Cavtislave, nakon velikog zemljotresa koji je razorio grad, na istom mjestu nikao je Cavtat. Druga legenda kaže da je Cavtat dobio ime od starohrvatskog glagola ”captiti” – cvasti, i to baš iz žukve – često najomiljenje primorske biljke sunčanih areola žutih cvjetova. Legenda je sve to povezivala katastrofama nakon kojih se ponovno uzdizao neuništivi Cavtat.

           

                                       PUT KA  POLUOSTRVU RAT

 

            Nakon doručka krenuh obalom ka poluostrvu Rat put me vodi pored same obale. Svaki pedalj slobodnog zemljišta je pokriven cvijećem, mediteranskim biljem stablima borova i čempresa koji kao vojnici čuvari stoje na morskoj pjeni Cavtata. Malena plaža u uvali je pješčana na njoj mnoge barke privezane i usidrene. Na drugoj strani staza koja vodi ka poluostrvu Rat lijepo uređena kao i parking prostor. Restorani i ugostiteljski objekti na ovoj stazi se lijepo uređuju tu su i prvi hoteli na koje nailazim o kojima ću pisati posebno sve je u duhu predstojeće turističke sezone. Meniji restorana su sa uredno istaknutim cijenama u eurima dominiraju riblji specijaliteti koji i krase kuhinju Mediterana. Konobari i ugostitelji sve goste koji prolaze cestom kulturno i ljubazno pozdravljaju sa lijepim manirima. Tu je i Turistička organizacija Cavtata čija mi službenica u teget-plavoj uniformi ljubazno pruža sve informacije daje mi određene publikacije sa lijepo uređenog turističkog panoa na kome su izloženi i predstavljani brojni časopisi, flajeri, prospekti i karta Cavtata i sve ono što je neophodno za dobru informisanost svakog turiste sve na visokom nivou. Na starom jezgru Cavtata na samom raskršću ulica su postavljena dva velika panoa sa obilježenim brojevima i stazama svega onog što je vrijedno vidjeti i posjetiti. U neposrednoj blizini je lučka kapetanija Cavtat na kojoj je istaknuta zastava Hrvatske. Cavtat pruža obilje kulturno istorijskih znamenitosti bez kojih bi ste bili mnogo siromašnji da ih ne posjetite no krenimo redom: Arheološki lokalitet Rat; Arheološki lokalitet Zorina; Arheološka iskopavanja i muzej kuće istaknutog slikara Vlaha Bukovca; Arheološki lokalitet Sustjepan; Nadgrobni natpis Lartidije Recepte; Nadgrobni natpis Terciji; Knežev dvor i bogata muzejska zaostavština Valtazara (Balta) Bogišića; Antičko stepenište; Ostaci antičkog zida; Podmorska arheološka zona; Reljef boga Mitre; Slučajni nalaz antičkog groba; Rimska nekropola, brojne crkve, kapele i samostani.

 

                           MAUZOLEJ I  ISTORIJA PORODICE RAČIĆ

 

Moju istraživačku znatiželju najviše je privukao Mauzolej porodice Račić koji je uradio jedan od najvećih hrvatskih ali i svjetskih vajara Ivan Meštrović. Polako se penjem prostranim i širokim stepenicama i stižem na najveću tačku poluostrva Rat tu je groblje Svetog Roka đe je sahranjen i Vlaho Bukovac ali i mnoge značajne ličnosti Cavtata. Groblje lijepo uređeno sa jasno prepoznatljivim natpisima posvećenim brojnim kapetanima, pomorcima i trgovcima ogleda se tradicija i poštovanje prema mrtvima. Groblje gleda ka morskoj pučini koja donosi smiraj.  Predamnom se otvarara velelepni Mauzolej prekrasne ljepote ispred kojeg ljubazna službenica čita knjigu a ja joj poklanjam panoramu savremenog hrvatskog pjesništva ,,Razlog za pjesmu” koju je priredila dr Željka Lovrenčić i moja malenkost. Voli poeziju i prozu  i sama piše. Izuzetno je elokventna i od nje saznajem brojne istorijske detalje o porodici Račić. Glava porodice Ivo Račić rodio se 1845. godine u Platu u Župi dubrovačkoj, između Cavtata i Dubrovnika.  Bio je izuzetan vizionar ili ti čovjek ispred svog vremena sa jasnim zanjem što želi u životu. Sa svojim bratom Ilijom odlučio je da se posveti pomorstvu i pomorskoj trgovini u početku na malim a kasnije kako se posao razvijao na sve većim jedrenjacima. Sa jedrenjaka unaprjeđuje svoj posao sa dolaskom prvih brodova na parni  pogon. Postaje vlasnik jednog a kasnije više brodova koji mu donose ogromni profit i bogastvo. “Slobodna plovidba Ivo Račić & Co.” Neposredno prije Prvog svjetskog rata njegova je kompanija posjedovala više velikih prekookenaskih brodova velike nosivosti a bogastvo se mjerilo milionima. No bogastvo slava i poštovanje ovom velikom brodovlasniku nijesu donijeli željenu sreću i u porodici. Pred sam kraj Prvog svjetskog rata, 1918. godine, porodica Ive Račića, doživljava nekoliko porodičnih tragedija. Tokom šest mjeseci umrli su od španske groznice glava porodice Ivo Račić i njegovo dvoje djece: kćerka Marija Banac rođena Račić, njegov sin Edi, a Ivina udovica Marija Račić će slomljena ovim porodičnim bolom umrijeti nakon godinu dana. Posmrtni ostaci članova porodice Račić preneseni su 1922. u njihov cavtatski mauzolej. Bilo je to prvo arhitektonsko djelo Ivana Meštrovića, na kojem je radio dvije godine, a izvedeno je u najboljoj predstavi umjetničkog pravca art decoa. Intresantno je napomenuti da je Ivan Meštrović bio zaljubljen u Mariju Banac.

Ulaskom u sami Mauzolej porodice Račić doživjećete istinsku ljepotu davno prohujalih vremena i jednu epsku tragičnu sagu jedne porodice. Kako piše na zvaničnom sajtu Muzeja i Galerije Konavala prezentovani su sljedeći podaci: ,,Mauzolej porodice Račić (Gospa od Anđela) djelo je hrvatskog vajara Ivana Meštrovića iz 1922. godine. Smješten je na groblju sv. Roka, na najvišoj tački poluostrva Rata, iznad urbanog jezgra Cavtata. Prilazi mu se uz franjevački samostan Gospe od Snijega s južne strane, a nastavkom ulice Prijeko s istoka. Na mjestu današnjeg Mauzoleja nalazila se grobljanska kapela sv. Roka kojoj je, vjerojatno na istom mjestu, prethodila srednjovjekovna crkva posvećena sv. Tripunu. Mauzolej porodice Račić prva je realizovana arhitektura Ivana Meštrovića (1883. - 1962.). Građen je za brodovlasničku porodicu Račić od 1920. do 1922. godine. Na poziv Marije, udovice Iva Račića te prema ranije danom obećanju njenoj kćeri Mariji Banac, Meštrović otpočinje gradnju zavjetne grobne crkve posvećene Gospi od Anđela.

Različitim istorijskim stilovima eklektički gradi novi, moderni prostor art deco pravca gdje su arhitektura i skulptura u jednakopravnom položaju. Mauzolej je oktogonalnog tlocrta s istaknutim kapelama u obliku grčkog krsta. Interijer je bogat stilizovanim skulpturama i reljefima (Bogorodica s Isusom, anđeli svirači, glave anđela, sv. Roko, razapeti Hrist, portreti članova porodice Račić, florealni motivi, itd.). U samoj izradi Meštrovićevog projekta angažovani su vajaraski pomoćnici i klesari, a od 1921. godine u gradnju je uključen arhitekt Harold Bilinić, kasniji Meštrovićev stalni saradnik za arhitekturu. Gradnja Mauzoleja porodice Račić završena je 1922. godine, a Gospi od Anđela posvećen je 14. oktobar, kad su preneseni i posmrtni ostaci pokojnika. Meštrović je za ovu izradu 1925. godine dobio Grand Prix na Međunarodnoj izložbi moderne industrijske i dekorativne umjetnosti u Parizu. Sam mauzolej izgrađen je od bijelog bračkog kamena, a zanimljiva je činjenica da osim bronzanih vrata, Meštrović za gradnju nije koristio nikakav drugi materijal osim kamena. Čitav mauzolej prepun je simbolike koja predstavlja tri osnovne etape ljudske sudbine: rađanje, život i smrt. Na podu se nalazi biblijska istorija koja simboliše u četiri evanđelista, a svod je prekriven glavama anđela. Na zvonu, koje je saliveno po Meštrovićevim nacrtima, upisana je prekrasna misao: ,,Saznaj tajnu ljubavi, riješit ćeš tajnu smrti i vjerovati da je život vječan.”

            Nakon ovakvih impresija sjeo sam na obližnju klupu ispred mene i razmišljao o svemu onome što sam vidio i doživio o riječima i djelima velikih ljudi ali i velikana jednog vremena. Polako sam se spustio stepenicama sa druge strane poluostrva Rat i prošao gradskom marinom. U sklopu marine izvode se radovi na proširenju iste. Barže i druga pomoćna plovila eksploatišu sa morskog dna piesak mulj i drugo kako bi se marina proširila. Inače ovo je ulica-put dr Ante Starčevića i čini staro jezgro Cavtata.  Sjedoh u obližnu poslastičarnicu Paradiso Ice Cream gdje sam popio najbolji produženi espreso i ugostio se na najboljim sladoledom ovo mjesto nisam mijenjao ni u narednim danima tu sam jednostavno sva moja zapažanja prenosio u moju bilježnicu. Iz obližnjih restorana i picerija čuje se lijepa dalmatinska muzika koja daje posebnu harmoniju.  Tek sam počeo a o Cavtatu imam još mnogo toga reći i napisati...