Društvo

PREDSTAVLJANJE POETSKOG STVARALAŠTVA BOŠNJAKINJA CRNE GORE (XV)

Apr 07, 2023 1 Komentara

(15 riječi)

Priredio: Božidar Proročić, književnik i publicista

 

 

U sklopu pripreme projekta predstavljanja poetskog stvaralaštva Bošnjakinja, Crne Gore i pripremljenje knjige-panorame “Lirske hedije” koja se ostvaruje u okviru Fonda za zaštitu i ostvarivanje  manjinskih prava predstavljamo vam: Amina Kuč je rođena 2000. godine u Rožajama. Pisanjem se bavi od ranog djetinjstva. Njena poezija je često nagrađivana i zastupljena je u knjigama: „Stihom govorim 5“, „KOD“ časopis za kulturu, književnost i nauku, Podgorica 2016. godine, zatim u knjizi „TU SU“- izbor iz mlađeg pjesništva Crne Gore, Podgorica, 2016. Objavila je zbirke pjesama „Duša od stakla“, 2015. godine, „Izgubljeno pletivo“ 2017. i „Sve(mir) na papiru“ 2018. godine. Amina je osvojila brojne nagrade kao što su: Druga nagrada za poeziju na Osmom međunarodnom festivalu poezije i priče na konkursu „Joan Flora“ u Novom Sadu. Na XXIV poetskom konkursu Desanka Maksimović u Valjevu dobila je nagradu „Desanka Maksimović“. Dobitnica je i nagrade „Mladi heroji Crne Gore” 2017. godine. Na književnoj manifestaciji „Pjesnička riječ na izvoru Pive” 2015. dobila je nagradu za najelegičniju pjesmu. Dobitnica je druge nagrade na Nacionalnom takmičenju „Mladi eko – reporteri“ 2016.

 

 

PROCES

 

Krugovi zivota šire se oko nas

Radujemo im se sve dok se jednoga dana dugog

Naša bića ne umire pred sumrak (umoran i težak)

Kao kad napune svoje torbe tugom

I odu u izmaglici berači novembra

Da li su to daroviti pjesnici ili slikari

Na umjetničkom platnu prelili crnilo i čivit

Da uklešu trag na nebeskom smaragdu

To ljudske oči kojima se prašta i voli

Nose svoju mutnu jesen u sebi

O, vremena puna sunca

Plam sjećanja namotava nam strunu

O, utjeho kojoj se krišom priklanjam

Ugledah pod nebom gdje cvjetasmo skupa

Naše kosti kako zajedno trunu.

 

PONENTE

 

Neko je sjećanje nazvao blijedim snoviđenjem

U kojem tlo postaje magma

A ja želim daleko od svijeta koji je vatra

Sva moja ljeta mlađa su i bolnija

Stvarnija od tvojih

Žurim da spasim tužni odraz

Da podignem parčard ogledala sa stola

Gdje modra jabuka krvari sjajnije od mladosti

Oklop je sigurnost kad život dogori do nokata

Ove šume će narasti do neba

Stvari će džinovski da urlaju

A čovjek kao pas da cvili

Plašim se da će tada prstima daleko biti sunce

I oku more ukradeno od svijeta.

 

KRUG

 

Na rubovima zjenica rasle su trešnje

Tamo su svitanja jarke boje

Prožeta su našim traganjima

U kojima smo uprljali svoja ozebla stopala

Da pronađemo mostove

Za koje će nas objesiti ruke jednoga dana

I izdati naša rođena tijela

Na rubovima pomiješane su boje

Tamo se leluja sjenka onoga ko me je stvorio

Ako se zagledaš u nutrinu ovog prstena

Nazrećeš kristale leda

Pod kojim je sahranjeno sunce

I ugledaćeš čovjeka ogoljenog i samog

Zarobljenog u začaranom krugu kretanja.

 

PUTEM NESHVAĆENIH

 

Ne čitaj ako nijesi vjerni obožavatelj Gi de Mopasana i

Žorž Sandove

Ako ne voliš francusku i talijansku književnost i grčku

mitologiju

Ako mrziš sokolove i ako pak nijesi pošla u Banjsku

Jer iz Banjske je Strahinjiću Bane

Ako nikad u životu ne poželiš da umreš slavno poput

Markovog Šarca

Ako u vojsku nijesi išla jer nijesi hrabra i čim zineš lažeš

I ako si se bojala kada si lažno priznavala

Da voliš nebo kada ti je kao plafon blisko i isto toliko

daleko

Rekla si da te ljudi nijesu shvatili kada si ćutala

A ti ne želis da te shvate

I ne želiš da znaju tvoje izbore

Maštala si o Danskoj i dalekim zemljama

I onda si rekla da je ovdje najljepse

I da su sve to tuđa brda i tuđe rđe pod aristokratskim

sjajem

I obradovala si starije i napaćene mudre glave sa istorijom

na plećima

Ali si prestala da razmišljaš o ljubavi i prestala si da pišeš

Rekla si da su to dokonluci

I ubrzo počela da kopaš kao rudar

Po knjižurini koja nikome ne znači

Koju pažljivo nosiš kao dijete u naručju

I kriješ od kiše ispod novog kaputa

I kriješ od prašine iza televizora

A ti nijesi od izabranih i nijesi odvažena

I tebi nakon čitanja knjige ne znače ništa

I zato te niko ne razumije

Ali ti i ne želiš da te razumiju

Jer ti znaš zašto su tvoje police prazne

I znaš zašto ti se ne ide u Dansku