Novinar Budimir Bućin

                            Zatekli smo ga na "radnom mjestu". Odakle tolika ljubav pa i energija, da sve ovo radite. Nametnuli ste obavezu, svakodnevnu? 

           Ja sam rodjen u jednom bjelopoljskom  selu. Moja majka je voljela životinje, ptice, ribe. Imali smo guske, zečeve.... Kad god sam bio u situaciji donosio sam i golubove(pitome). I onda je u meni nešto proradilo, a i ljubav prema sredini gdje sam proveo lijepe godine, da nešto učinim. Ta botanička bašta je bila zapuštena, a ona datira godinu ranije nego što sam doselio(1965.). I danas je to slabo, eto održava se. Trebalo bi dosta uložiti, nije dovoljna samo ljubav. Znam da ovdje ima nekih neobičnih biljnih vrsta, ja vam sad ne mogu reć koje su to, ali rijetke su. Ima jedno stablo visoko nekoliko  metara sa neobičnim cvijetom i mirisom. Za njega baš kažu da ga nema negdje osim u ovom parku. Strah me da će i njega djavo ponijet.

                  A palme, što je sa njima ?

               U ovom parku ih je surlaš nagrdio, njih sedam, osam. Kakva je to štetočina. Imao sam ispred kuće jednu, prelijepa je bila. I za noć je praktično nestala. Decenijama su krasile ovaj grad, danas je to žalosno vidjet. Prskali su nekim sredstvima, ali nije bilo efekta. Ko zna što će u ovom gradu biti  sa onima, koje su zasad preživjele, sa nečim što je bilo decenijama, da ne kažem vjekovima, zaštitni znak grada, pa i čitavog Primorja.

                Što je sa ribicama u ovom vašem prostoru?

                Ja imam iskustvo u tom dijelu još iz vremena kada sam radio sa Djokom Drecunom iz Podgorice, sa pastrmkom. Ribi je potreban vazduh, ne samo voda. Sad ih je možda 10-tak, sakrivene  su ispod ovog  kamenja. To bi trebalo da se detaljno sve očisti. I da se krene iznova. To su one crvenkaste ribice, kako su lijepe. Ali, koga briga za te ribice, osim Mifta ?A i one su živa bića, traže njegu i pažnju.

             Koliko je situacija promijenjena kada je stavljena tabla upozorenja, da se ne baca smeće ?

            Skoro ništa. Normalnome ne treba upozorenje, ostalima džaba. Sjećam se situacije od prije godinu kada sam pokupio šišarke iz vode i spremio se da ih odložim u smeće. Došla majka sa djetetom dok sam ja nešto drugo radio  ono dijete skoro sve ih je ponovo ubacilo u vodu. Šta da uradite? Herceg-Novi je skoro uložio nekoliko hiljada eura da se ovdje popravi stanje. Treba znatno više i neko ko će ovo odražavati. A samo kakav je ovaj prostor, stepenast, gleda ka  Luštici, Njivicama....Meni su pomogli kupili opremu za čišćenje, ali ja ne mogu očištiti koliko neodgovorni bace tokom dana.

                 Hranite i golubove?

                 A to je priča za sebe. Svojevremeno su bila dva jata, skoro 200. I kako nijesam, zbog korone, dolazio neko vrijeme, nijesu me zaboravili. Kad su me vidjeli odmah su me okružili. To je bio nevjerovatan osjećaj, kao da im je neko javio kad ću doći. Sad ih ima blizu 50, tako su mi se obradovali a i ja njima. Brzo će se oni vratiti kod svog Mifta, sve ih je više. Komšije mi daju hleba, a kad se  zaborave podjem u pekaru i onaj stari uzmem.

               Koliko vam je kuća daleko od fontane ?

                Ja mislim oko 1200 metara. Ja to bez problema prevalim bez obzira na vrijeme i godine. Znao sam i po kiši vjetru, studeni. Stalno sam na "radnom mjestu". Mislim da se ne desi da odsustvujem 3 dana godišnje. I to je zaista kad se moralo. Ali kad preskočim  dan gomila smeća, kao da je u pitanju čitav mjesec. Eto vam potvrde naših navika.

                Razmišljate li što nakon Mifta, jer ste uhvatili dosta godina ?

               Sve dok budem mogao neću odustajati. Snaga popušta, a godine su velike. Teško da će me neko naslijediti. No, ko zna. Kad je svojevremeno umro poznati odžačar Njunjo, malo je ko očekivao da će se nać zamjena. Ipak Zoro Martineti se toga prihvatio, možda će tako biti i sa Miftom.

               Naš je komentar(predlog), je kada vidimo kako ovo održava, da je Mifto od Opštine zaslužio makar neku pločicu pažnje i zahvalnosti kod ove fontane, za ono što je  uradio za ovaj Park.