Za Antenu M piše: Milena B. Martinović 

           Crna Gora živi u vremenu u kojemu joj se svakodnevno priprema nestajanje, odumiranje, nešto kao društvena autanazija. Oni koji njome vladaju evo treću godinu nemaju cilj da grade već da podrivaju i ruše. I najtvrđe međe padaju kad se dugo podrivaju i potkopavaju. Ima nesrećna crnogorska vlast razne mehanizme za rušenje države koju su preuzeli da njome vladaju. Lijepo su se u njoj rasporedili po funkcijama stečenim zaslugama i utrkivanjem ko će više štete i zla nanijeti zemlji kojoj pripada i koju bi po prirodi stvari trebalo da voli.

O ljubavi i mržnji kao antipodima mnogo je toga kazano, napisano, uobličeno u naučnim djelima i najvećim umjetničkim ostvarenjima. Ostaće, međutim, potpuno izdvojeno i sociološki jedinstveno kao fenomen kako se i zašto u Crnoj Gori pojavila tolika masa ljudi koji mrze svoju zemlju i obožavaju tuđu. Mnogo toga će u budućem vremenu biti zanimljivo i nauci i politici za proučavanje vremena i prilika u kojima trajemo i nekako izduravamo otkad smo „oslobođeni“. A oslobođeni smo svega vrijednog i humanog, svega što nas je povezivalo i preporučivalo svijetu kao jedinstvenu zemlju herojske slobodarske prošlosti, života temeljenog na moralnom kodeksu čojstva i junaštva, poštovanju različitosti, suživota. Uz to, za strance je Crna Gora bila egzotična oaza, čudo prirodnih ljepota, izvanredne hrane, lijepih ljudi...

Crna Gora danas je zemlja s urušenim institucijama države, neprijateljska sredina za sve građane koji misle drugačije od litijaša što padaju ničice po ulicama, trgovima i sahranama na zgražavanje civilizovanog i kulturnog svijeta. U Crnoj Gori poželjna je prepoznatljivost po nošenju brojanica oko ruke, drvenih krstova oko vrata i na retrovizorima automobila. Različitost nije dobrodošla. Slobodoumnost je hrabrost. I najčešće je kažnjavana: diskriminacijom na poslu, smanjenjem plate, mobingom, dobijanjem otkaza, javnim vrijeđanjem, ugrožavanjem sigurnosti, prijetnjama...

Danas Crna Gora je najsličnija kuli od karata. Kako je došlo do toga? Pred svima nama se od jeseni 2020. odvija sistematski destruktivni proces koji se temelji na lažima, prevarama, zakulisnim radnjama. Razuraju nas, a ništa u tom procesu nije sporadično, niti slučajno i neplanirano. Iza svega društveno vidnog i pojavnog stoji nešto zakulisno, prikriveno, smisljeno i planirano. Znamo i đe. Politika rušenja, razura, politika nestajanja svega crnogorskog. Dobro raspoređeni igrači sa svojim ulogama i preciznim zadacima služe ovoj misiji o kojoj god oblasti da je riječ: ekonomija, obrazovanje, kultura, zdravstvo...

Kad predṡednica Ustavnog odbora Simonida Kordić nastupa u kvazi intelektualnom stilu dajući poduke (s pet nizova bisera oko vrata!), nikome ne može promaći detalj da je kosu svezala u pletenice „po nevjestački“, kako su nosile stare Crnogorke. Nije ni to bez neke. Kao što nije slučajno Vesna Bratić, dok je namjerno uništavala obrazovni sistem, voljela da nosi i da se slika u crnogorskoj košulji sa zlatnim ošvicama. Na djelu je smišljeno, nedozvoljeno kulturno preuzimanje kojim se štošta poručuje. A najviše to da će se sve crnogorsko prisvojiti, asimilirati i smatrati srpskim.

Društveno-politički procesi kontinuirane destrukcije, osmišljeni do detalja, negdje iza kulisa vidljivog, odvijaju se zahvaljujući ljudima na sve spremnim, onima kojima ništa nije lagati, varati, obmanjivati jer je urotnicima sve dozvoljeno u naumu i politici za koju rade. Toliko o lažovima i prevarantima. Svi ih znamo. Pravdaju se i izvinjavaju kad bivaju uhvaćeni u tome što rade. Bez stida, bez kajanja. Izvinjenja su im samo prazne riječi. Jer se mora nastaviti dalje i dalje, sve u istom stilu...

A ko su neznalice? Oni koji su preuzeli državu misleći kako će sve znati sami i kako u državnom aparatu rade samo lijeni i nesposobni. Radeći po svome pokazali su koliko su neznaveni i nesposobni. Bezbroj pogrešnih odluka, rješenja, loših procjena, pogrešnih politika... Organi države uprave, ministarstva, ustanove, preduzeća puni su rukovodilaca najvišeg ranga postavljenih po političkim, najčešće litijaškim zaslugama. I sve po ključu i dogovoru, naravno. To su državni sekretari, direktori direktorata, direktori javnih ustanova, preduzeća... Najčešće osobe koje nijesu nikada radile u tim oblastima i nemaju ni znanja ni iskustva da rukovode i obavljaju tako važne društvene funkcije. Nemoguće je da takvi mogu donijeti napredak. Kao ni stotine i hiljade što su pozapošljavani u državnim organima. Neznalice uz neznalice, kuća s kućom. Nema tu sreće. Jedino ima političkog profita.

Potrajale li još ovo zlo, Crnoj Gori će, sva je prilika, doakati laž, prevara i neznanje.

Veleizdaja se podrazumijeva. Ona je na početku.