Dr Goran Sekulović
VRIJEDNOST NACIONALNOG I SOCIJALNOG IDENTITETA CRNOGORSKOG ANTIFAŠIZMA (XIV)
Crnogorski antifašizam baštine i brane uglavnom (ne isključivo svakako, ali dobrim dijelom i većinski svakako!) pripadnici domicilnog crnogorskog građanstva, multivjerskog, multinacionalnog i multikulturalnog, ali rekli bi pretežno pripadnici crnogorskog naroda i oni koji se osjećaju u nacionalnom smislu kao Crnogorci, čak i bez obzira kojeg su vjerskog ili čak i etničkog porijekla!, jer su u brojčanom smislu najviše zastupljeni u crnogorskom stanovništvu ako se ono posmatra kroz prizmu nacionalnog i vjerskog sastava. Zbog drugačijih istorijskih iskustava, dijelom čak i iz Drugog svjetskog rata, a dijelom svakako i iz svježijeg perioda, tj, vremena u posljednjih tridesetak godina kada se na tlu bivše SFRJ desio novi oružani građanski sukob i u biti međuvjerski i međunacionalni rat, jedan
dio novopridošlih današnjih stanovnika i građana Crne Gore koji su iz drugih sredina i bivših republika SFRJ
izbjegli u našu zemlju, imaju unekoliko ili i u znatnijem stepenu, pa i posve drugačiji pogled – koji
ne rijetko seže čak i do ekstremizma – na ideju i vrijednosti antifašizma, osobito
onog na balkanskom tlu, a time i u Crnoj Gori.
U ovom smislu crnogorski antifašizam već sada jeste, a biće i ubuduće, na udaru svih ovih i njima sličnih pojedinaca i
društvenih i političkih snaga, što je u sadejstvu sa organizovanim – kojima
ovi prethodni zapravo služe kao ''topovsko'' meso i građa-materijal za
populističko i neokonzervativno uobličavanje i usmjeravanje za njih željenih
istorijskih tokova – i ''modernim’’ (ali u
svakom slučaju vrlo prilagodljivim i spremnim na ideološka i svaka druga
šminkanja da bi se zadobio što veći broj birača i glasača), tj. aktuelnim političkim
velikosrpskim šovinističko-asimilatorskim strankama i njihovim ne samo aspiracijama već
nažalost i stvarnošću da vrše državnu vlast u zemlji, izuzetno toksično i vrlo opasno za budućnost Crne Gore i uopšte njenu realnu održivost kao nezavistan međunarodno priznati državni subjekt i kao harmonično, građansko, laičko, antifašističko, sekularno, interkulturalno i multietničko i multikonfesionalno društvo. Crnogorski antifašizam nije nikako jednom za vazda dat i osiguran, već njegov opstanak, očuvanje i razvoj, njegovo utkivanje i u kulturu sjećanja i u kulturu svakodnevnog saživota u zemlji, zavisi i zavisiće od snage i upornosti, borbenosi, organizovanosti i uspjeha progresivnih i slobodoljubivh snaga, odanih Crnoj Gori i demokratiji, slobodi i pravdi, jednakosti, ravnopravnosti građana i svih njihovih pogleda na svijet i političkih , vjerskih, nacionalnih i svih drugih opredjeljenja.
Crnogorski antifašizam, dakle, jeste i biće još i više na udaru poraženih, kvislinških, klerofašističkih i nacionalističkih, šovinstičkih i inih retrogradnih snaga poraženih u Drugom svjetskom ratu, ali i ne samo njih, već i mnogih drugih, novijih i sve aktuelnijih političkih snaga umivenih u nove kostime tzv. neokonzervativnih i narodnih pokreta i stranaka, koje baštineći u suštini ideje fašističkog usmjerenja i sadržaja, velikodržavne i asimilatorske, imperijalne i antihumanističke ideje, pod plaštom modernih pojavnih javnih politika i brige za ukupni društveni, socijalni i ekonomski status građana, zapravo u biti podrivaju
perspektivu i njih, i zemlje, i države, kao i svih javnih institucija i opštih
društvenih i državnih resursa u cjelini, povodeći se za svojim partikularnim interesima, od kojih je svakako jedan najopasniji danas, a to je onaj koji čak i otvoreno kao unionistički svesrpski pokret želi da ponovo vidi Crnu Goru kao dio velikodržavne srpske zajednice/tvorevine. Jednom
riječju: u ime slobode uništava se sloboda sama!? Pri tome, sa opet neskrivenom
i jedinstvenom, zajedničkom i složnom željom – i pored svih drugih, u biti
perifernih, ideoloških i političkih razlika, ova želja ih zapravo i drži na
okupu!? – svih tih retrogradnih snaga da i Crna Gora i ta velika jedinstvena
(sve)srpska država budu što je više moguće etnički i vjerski, nacionalno i
kulturno homogeni, odnosno ''oslobođeni'' i ''očišćeni'' od svih anacionalnih i
drugačijih, različitih elemenata, natruha i naroda/vjera u odnosu na
projektovanog stožera i hegemona te nove države, a to je dakako srpstvo i
pravoslavlje, preciznije rečeno svetosavlje, koje se ne ispoljava u
univerzalnom hrišćanskom, ponajmanje otvorenom, kosmopolitskom i tolerantnom
vidu i diskursu, već kao ksenofobični svetosavski nacionalizam i šovinizam,
zapravo u biti kao klerikalizam i klerofašizam. U ovom kontekstu treba reći da
je svetosavski mit po svojoj suštini anahron i retrogradan kao i svi krajnje
politički desni mitovi. ''Svetosavski nacionalizam je ekstremno desna ideologija, kombinacija srpskog nacionalizma i klerikalizma. Taj nacionalizam karakteriše odbacivanje demokratije, socijalizma, ljudskih prava... Svetosavska struja je dominantna unutar Srpske pravoslavne crkve. Koncept svetosavlja inaugurisao je Nikolaj Velimirović, koji je veličao Hitlera… Srpski nacionalizam je najstariji u Evropi, tvrdio je
Velimirović. Svetosavski nacionalizam je violentno nacionalistička, u nekim
elementima profašistička ideologija, a sam Velimirović se zalagao za stalešku
monarhiju. Hitler može donijeti svetosavsku Srbiju, tvdio je Velimirović.’’[1]
Svi
politički desni mitovi su sa svojim teorijama i nažalost i praksama! o ''homogenim'',
''rasno čistim'' društvima, o ''manjinama kao remetilačkim faktorima'', posebno
opasni i destruktivni po razvoj čovječanstva. ''Imaću još mnogo puta priliku da
pomenem taj perverzni mit o homogenosti – verskoj, etničkoj, lingvističkoj, rasnoj
ili drugoj – kojim su namamljena tolika ljudska društva. Sada bih hteo posebno
da se zaustavim na pitanju populacija koje su percipirane kao 'alogene', i na
funkciji koju one mogu da vrše u društvima u kojima žive.
Manjine
su često oprašivači. One obleću, letuckaju tamo-amo, skupljaju med sa cveća,
što o njima daje sliku profitera, pa čak i parazita. I tek kada nestanu,
postanemo svesni njihove korisnosti.''[2]
Već smo u Crnoj
Gori bili svjedoci i zahtjeva za podizanjem spomenika istaknutim kvislinzima i
slugama fašizma i nacizma u Drugom svjetskom ratu, negatorima Crnogoraca kao posebnog naroda i nezavisne crnogorske države, kao i negatora i genocidnog ubijanja manjinskih naroda u Drugom svjetskom ratu, a viđeli smo da se ta praksa nažalost ponovo desila i u najnovijem ratu na prostoru bivše SFRJ. Crnogorski antifašizam će imati prilike i uslova da pobjeđuje u svakodnevnoj životnoj borbi jedino i samo ukoliko bude jačala crnogorska samobitna i nezavisna nacionalna i državna ideja,
u sadejstvu sa svim ostalim nacionalnim afirmacijama, dakle, afirmacijama drugih naroda u zemlji, zatim ukoliko bude jačala
građanska kulturna orijentacija, tolerantnost, kosmopolitizam, ali prije svega i iznad svega, kao uslov svih uslova, s obzirom da su njihovi preci stvarali
milenijumski hod ove zemlje sve do savremenosti, ukoliko bude jačao nadasve civilizovan razvoj Crnogoraca i u nacionalnom i građanskom smislu,
naravno, podrazumijeva se i načelno, principijelno i pojmovno, ali čini se i
osobito za Crnu Goru – udruženih, dakle, to uvijek ponavljamo i treba ponavljati!, sa pripadnicima svih ostalih naroda u Crnoj Gori.
Svi ovi nacionalni i tzv. manjinski sukonstituenti – ovaj termin čini se više odgovara po svojoj
sadržinskoj kompatibilnosti pojmu interkulturalnosti od termina bez prefiksa
''su'', dakle, termina ''konstituenti’’, koji je
bliži suštinskom određenju pojma multikulturalnosti, a samim tim i dijeli sa njim
sve njegove danas već u savremenoj društvenoj i političkoj teoriji uveliko
prepoznate slabosti, ograničenja i opasnosti od upućivanja ka etničkom i
nacionalnom getoiziranju – moderne Crne
Gore i njenog savremenog društva i ideala, standarda, potrebe, zahtjeva, želje,
ali svakako već danas i realnosti
saživota, tj. zajedničkog a ne života jednih pored drugih, baštine i nasljeđuju
sve ono istorijski pozitivno u njenom milenijumskom trajanju. No, ovo nije
automatski i spontani proces, on se mora stalno iznova živjeti i razgorijevati,
gajiti, prepoznavati i njegovati, čuvati, ojačavati i razvijati,
osavremenjavati i podsjećati novije generacije na permanentno, vječno!,
preuzimanje od naših predaka iz različitih epoha ogromnih obaveza, odgovornosti
i zadataka da svo to raznoliko, bogato, civilizacijsko trajanje i
kosmopolitizam, uz sav sopstveni autentični identitet, da dakle sav taj
istorijski korpus koji nam je predat u ruke baš mi nikako ne smijemo prekinuti
i uništiti, već da ga kao takvog, a po mogućnosti i kvalitetnijeg u smislu
njegovog osavremenjavanja, predamo – i kao kulturu sjećanja i kao živo vrelo
savremenosti i aktuelnom uslovu naše elementarne opstojnosti i postojanja –
novim generacimama građana i patriota Crne Gore.
Na ovaj način razmišljajući treba svakako gledati i na
samoupravljanje kao jednu
od istorijskih vrijednosti našeg crnogorskog antifašizma, koji ga je na neki
način i porodio, jer se samoupravljanje kao proizvodni i društveni odnos u Jugoslaviji pojavilo kao izraz i posljedica razvoja i
afirmacije najprogresivnijih i najslobodoljubivijih snaga svih (kako se to tada
zvanično kategorisalo) njenih naroda i narodnosti. Samoupravljanje je sa svoje strane, pak, antifašizam i obogatilo i
učinilo ga još kompleksnijim i prepoznatljivijim kada je Crna Gora u pitanju –
jer suštinsko značenje samoupravljanja: uzeti i
imati svoju sudbinu u vlastitim rukama, bez ikakvih sa strane ''pomagača'',
tutora i posrednika, okupatora nota bene!, to je sama srž crnogorskog
sveukupnog identiteta – a to znači crnogorskijim u najplementijem smislu te
riječi. Više decenija je samoupravljanje bilo i
trajalo kao jedan od najsloženijih i najkompleksnijih, najoriginalnijih i najautentičnijih društvenih preobražaja i fenomena savremenog svijeta.
[1] Prof. dr Aleksej Kišjuhas: ‘’Svetosavski nacionalizam je ekstremno desna
ideologija’’ (predavanje u CANU), portal ‘’Standard’’, 22/11/2022.g.
[2] Amin Maluf: ''Brodolom civilizacija'',
''Laguna, Beograd, 2020.g., str. 47
4 Komentara
Gbanjo Reyes Postavljeno 11-07-2023 12:26:37
Discover the ultimate betting guide for Filipino online sportsbooks!
Odgovori ⇾OKBET Postavljeno 07-02-2023 10:49:29
Very nice post. I just stumbled upon your blog and wanted to say that I have really enjoyed browsing your blog posts. In any case I will be subscribing to your feed and I hope you write again soon! my homepage : okbet 2023
Odgovori ⇾Fanito Postavljeno 06-02-2023 15:01:40
Antifašizam- otpor svemu što ponižava ljudski rod. Nijesam sklon stavljati u neku bliskiju vezu antifašizam i samoupravljanje. Naravno, može se i to teoriski razmatrati na način da čak djeluje uvjerljivo i smisleno da je tako nešto opravdano. Što potvrđuje i sugestivan, osoben osvrt gospodina Sekulovića u vezi s tim. No, ostajem pri tvrdnji da je, u osnovi, samoupravljanje kao model upravljanja u dužem roku neodrživ, bez obzira u kakvim se uslovima razvija. Antifašizam je vječna, univerzalna vrijednost koju baštini čovjek humanističkog, civilizovanog pogleda na svijet. Naravno, ovo je drugi, da kažem običniji, "životniji" ugao gledanja na povezanost antifašizma i samoupravljanja u odnosu na filozofsko-naučna razmatranja čiji je cilj dublje sagledavanje stvari s često upitnim rezultatima u realnom životu.
Odgovori ⇾baccaratcommunity Postavljeno 06-02-2023 07:44:43
Your writing is perfect and complete. baccaratcommunity However, I think it will be more wonderful if your post includes additional topics that I am thinking of. I have a lot of posts on my site similar to your topic. Would you like to visit once?
Odgovori ⇾