DA SE SRAMNO NE PONOVI KOLO

Polaganjem
cvijeca na spomen obiljezje u zaseoku Tusupi na Podima,kao i na spomeniku
"Bezmetkovicu" na Savini ,odata je posta poginulima 21. januara 1943.
Toga
dana preko 300 okupatorskih vojnika i domacih izdajnika opkolili su borce za
slobodu,koji su bombama u rukama pokusali proboj iz fasistickog obruca.Veseleci
se likvidaciji cetvorice partizana,sluge okupatora su na glavnom gradskom trgu
u Herceg novom, zaigrali sramotno kolo oko poginulih boraca.Novljanin ,Luka
Cirigovic , fotografisao je tu scenu kvislinga,koju je narod nazvao
"krvavo kolo".
Baš
to i simbolizuje ovaj spomenik, neobičnog imena "Bezmetković", koji
prikazuje oskudno odjevenog partizana koji bez metaka, srcem i kundakom juriša
na neprijatelja.
Dvadesetog
hladnog januarskog dana 1943. godine nedaleko odavde, u zaseoku Tušupi na
Podima, održan je sastanak mjesnog Komiteta KPJ za Herceg Novi.
Na
inicijativu Nikole Đurkovića su se sastali politički i vojni dio KPJ za Herceg
Novi i pripadnici Orjenskog partizanskog odreda, kako bi se dogovorili o
preduzimanju budućih vojno-političkih aktivnosti za ovu oblast.
Po
završetku sastanka, u toku noći, članovi vojne komande su otišli u svoju jedinicu,
na obližnji Sušćepan, a četvorica organizatora ustanka su ostala da prenoće u
skrovitoj štali kako bi pred zoru pošli prema Risnu.
Nepoznate
goste je primijetila jedna mlađa sugrađanka i bez razmišljanja o posljedicama
prokazala to lokalnom popu.
A pop
ko pop, kako sada tako i tada, miliji mu tuđin od svojega, pa prošpija to
četničkom starješini.
U
akciji je učestvovalo stotinak italijanskih fašista, sa pedesetak svojih sluga
iz grahovsko dragaljskog četničkog bataljina kao i 150 nacionalista
antikomunističkog bataljona “Orjen”. Saradnika okupatora koji se ni po čemu
nijesu razlikovali od četnika, ali su sebe ipak prikrivali pod drugim imenom,
što mnogo podsjeća na neke današnje političke grupacije.
U
neravnopravnoj borbi od stotinu na jednoga, poslije više pokušaja proboja iz
obruča, potrošene municije i paljenja političke dokumentacije, na Podima su za
slobodu budućih generacija živote dali narodni heroji:
Dašo
Pavičić, rođen u Skadru, student filozofskog fakulteta u Beogradu i
Stijepo
Šarenac, rođen u Mostaru, student medicine i sekretar mjesnog komiteta
SKOJ-a.
Nakon
nekoliko dana u logoru srce Nikoline sestre Ane je prepuklo od bola za
bratom.
Ne
možemo govoriti o antifašizmu u Boki, a ne pomenuti divne heroine pet Danica,
od kojih ni jedna dvadeset i petu ne napuni, a svoje živote uzidaše u slobodu
nama namijenjenu.
Možda
nam se istorija ponavlja.
Ponovo
su popovi duboko u politiku zagazili.
Opet
se najgore ljudske osobine predstavljaju vrlinama.
Koliko
trebaju biti mali i bezumni oni koji odlaze u drugu državu nazivajući je svojom
maticom, iako mu u toj, nazovi matici, nikada ni jedan predak nije rođen.
Hvale
se onim od čega bi se pametni zastiđeli.
Mašu
tuđim zastavama.
Navijaju
za druge reprezentacije.
Svoju
istoriju i kulturu drugima pripisuju.
Svoju
narodnu nošnju tuđom nazivaju i nacionalni instrument drugom predaju.
Svoju
drzavu bi rado na doboš dali.
Potpisuju
milione kvadrata zemlje na najboljim lokacijama i stotine vjerskih objekata
drugoj drzavi. Gaze hiljadugodišnju istoriju crnogorskog građanskog društva, s
ciljem da ponize i potru sve vrijednosti za koje smo se vjekovima borili.
0 Komentara