Istorija

DA SE SRAMNO NE PONOVI KOLO

(15 riječi)

Polaganjem cvijeca na spomen obiljezje u zaseoku Tusupi na Podima,kao i na spomeniku "Bezmetkovicu" na Savini ,odata je posta poginulima 21. januara 1943.

Toga dana preko 300 okupatorskih vojnika i domacih izdajnika opkolili su borce za slobodu,koji su bombama u rukama pokusali proboj iz fasistickog obruca.Veseleci se likvidaciji cetvorice partizana,sluge okupatora su na glavnom gradskom trgu u Herceg novom, zaigrali sramotno kolo oko poginulih boraca.Novljanin ,Luka Cirigovic , fotografisao je tu scenu kvislinga,koju je narod nazvao "krvavo kolo".

 U saopstenju UBNORa Heceg Novog istice se "da se s ponosom prisjetimo velikana koji svoje živote dadoše za ideje za koje se i mi danas borimo".Prilikom odavanja poste poruceno je:

 "Ovo impozantno zdanje pored nas svjedok je vremena i borbe za istinske i prave vrijednosti, ali i podsjetnik i opomena da nikada ne zaboravimo da je sloboda najskuplja, jer je upravo ona plaćena životima i naših heroja zbog kojih smo se danas okupili. 

 Ovaj spomenik je tu, i prkosi zubu vremena, baš kao što su naši rodoljubi prkosili okupatorima i domaćim izdajnicima. Časni partizanski borci, u nedostatku oružja i municije, bijahu naoružani hrabrošću i odlučnošću da sačuvaju ovu teritoriju i ideju antifašizma, kako bi budućim generacijama obezbijedili mir i sigurnu budućnost. 

Baš to i simbolizuje ovaj spomenik, neobičnog imena "Bezmetković", koji prikazuje oskudno odjevenog partizana koji bez metaka, srcem i kundakom juriša na neprijatelja.

 

Dvadesetog hladnog januarskog dana 1943. godine nedaleko odavde, u zaseoku Tušupi na Podima, održan je sastanak mjesnog Komiteta KPJ za Herceg Novi. 

Na inicijativu Nikole Đurkovića su se sastali politički i vojni dio KPJ za Herceg Novi i pripadnici Orjenskog partizanskog odreda, kako bi se dogovorili o preduzimanju budućih vojno-političkih aktivnosti za ovu oblast.

Po završetku sastanka, u toku noći, članovi vojne komande su otišli u svoju jedinicu, na obližnji Sušćepan, a četvorica organizatora ustanka su ostala da prenoće u skrovitoj štali kako bi pred zoru pošli prema Risnu.

Nepoznate goste je primijetila jedna mlađa sugrađanka i bez razmišljanja o posljedicama prokazala to lokalnom popu.

A pop ko pop, kako sada tako i tada, miliji mu tuđin od svojega, pa prošpija to četničkom starješini. 

 Tokom noći se okupiše sluge okupatora, te sa okupacionim italijanskim fašistima, prije zore, opkoliše četvoricu rodoljuba.

U akciji je učestvovalo stotinak italijanskih fašista, sa pedesetak svojih sluga iz grahovsko dragaljskog četničkog bataljina kao i 150 nacionalista antikomunističkog bataljona “Orjen”. Saradnika okupatora koji se ni po čemu nijesu razlikovali od četnika, ali su sebe ipak prikrivali pod drugim imenom, što mnogo podsjeća na neke današnje političke grupacije.

U neravnopravnoj borbi od stotinu na jednoga, poslije više pokušaja proboja iz obruča, potrošene municije i paljenja političke dokumentacije, na Podima su za slobodu budućih generacija živote dali narodni heroji:

 Nikola Đurković, rođeni Rišljanin, koji je studirao pravo u Parizu, predratni predsjednik opštine Risan, revolucionar i organizator ustanka u svojoj 34 godini zivota. 

 Savo Ilić, rođen na Ledenicama iznad Kotora, dvadesetdevetogodišnji revolucionar, diverzant i vođa ustanka. 

 Kao i prvoborci i organizatori ustanka dvadesetčetvorogodišnjaci: 

Dašo Pavičić, rođen u Skadru, student filozofskog fakulteta u Beogradu i 

Stijepo Šarenac, rođen u Mostaru, student medicine i sekretar mjesnog komiteta SKOJ-a. 

 Nijesu bili dovoljni ovi mladi životi da se zadovolje monstruozni umovi domaćih izdajnika, koji njihova beživotna tijela donesoše na glavni gradski trg, nakon čega im skinuše odjeću i oko njihove krvave garderobe zaigraše kolo.

 Ovaj sraman čin u narodu se nazva “krvavo kolo”, a mjesni fotograf ga krišom slika i tako za vječnost sačuva sramotu jedne ideologije. 

 Zlobi, mučenju i ponižavanju tu nije bio kraj, pa su iz logora na Mamuli i Prevlaci doveli dvije sestre i brata Nikole Đurkovića da potvrde da su ubili onoga od koga su se najviše plašili. Vraćali su ih više puta, ali ovi hrabri mladi ljudi im nijednim gestom nijesu pokazali da ispred njih leži jedan od najboljih i najškolovanijih ljudi tog vremena u Boki Kotorskoj.

Nakon nekoliko dana u logoru srce Nikoline sestre Ane je prepuklo od bola za bratom. 

 Pominjanje imena njih cetvorice nikako ne umanjuje rodoljublje i hrabrost oko 300 žrtava, u čiju je slavu i podignut ovaj grandiozni spomenik. 

Ne možemo govoriti o antifašizmu u Boki, a ne pomenuti divne heroine pet Danica, od kojih ni jedna dvadeset i petu ne napuni, a svoje živote uzidaše u slobodu nama namijenjenu.

 Vrijeme prolazi, ali neke navike ostaju iste. U to vrijeme smo na sceni imali okupatora, saradnike okupatora, domaće izdajnike i vjersku zajednicu.

Možda nam se istorija ponavlja. 

 Ponovo je nekima milija tuđa država od svoje.

Ponovo su popovi duboko u politiku zagazili. 

Opet se najgore ljudske osobine predstavljaju vrlinama.

Koliko trebaju biti mali i bezumni oni koji odlaze u drugu državu nazivajući je svojom maticom, iako mu u toj, nazovi matici, nikada ni jedan predak nije rođen.

Hvale se onim od čega bi se pametni zastiđeli.

Mašu tuđim zastavama.

Navijaju za druge reprezentacije.

Svoju istoriju i kulturu drugima pripisuju.

Svoju narodnu nošnju tuđom nazivaju i nacionalni instrument drugom predaju.

 Sve čine da ništa dobro za svoju državu ne učine, podrivaju institucije i ruše Ustav.

Svoju drzavu bi rado na doboš dali. 

Potpisuju milione kvadrata zemlje na najboljim lokacijama i stotine vjerskih objekata drugoj drzavi. Gaze hiljadugodišnju istoriju crnogorskog građanskog društva, s ciljem da ponize i potru sve vrijednosti za koje smo se vjekovima borili. 

 Očešaše se od ovaj krš i vizantijci i španjolci i Napoleoni i osmanlije i panceri i fašisti, svi bijahu dočekani kako im dolikuje i odoše, a ovaj stameni krš ostade samo očešan, ponekad malo i zaljuljan, ali nikada osvojen i porušen, nikada porobljen.

 Ipak, sve je ovo prošlost i sve će ovo proći, samo je Crna Gora vječna! 

 Zato, slava svim stradalnicima Drugog svjetskog rata i neka je vječna antifašistička Crna Gora."

 UBNOR HN



0 Komentara

Ostavite komentar

• Redakcija zadržava puno pravo izbora komentara koji će biti objavljeni. • Komentari koji sadrže psovke, uvrede, prijetnje i govor mržnje na nacionalnoj, vjerskoj, rasnoj osnovi, kao i netolerancija svake vrste neće biti objavljeni. • Prilikom pisanje komentara vodite računa o pravopisnim i gramatičkim pravilima. • Nije dozvoljeno pisanje komentara isključivo velikim slovima niti promovisanje drugih sajtova putem linkova. • Komentari u kojima nam skrećete na slovne, tehničke i druge propuste u tekstovima, neće biti objavljeni, ali ih možete uputiti redakciji na kontakt stranici portala. • Komentare i sugestije u vezi sa uređivačkom politikom ne objavljujemo, kao i komentare koji sadrže optužbe protiv drugih osoba. • Objavljeni komentari predstavljaju privatno mišljenje autora komentara, i nisu stavovi redakcije portala. • Nijesu dozvoljeni komentari koji vrijedjaju dostojanstvo Crne Gore,nacionalnu ,rodnu i vjersku ravnopravnost ili podstice mrznja prema LGBT poulaciji.