Društvo

Obilježena 77. godišnjica 30 strijeljanih rodoljuba pod dno Ljubovića

Živote ugradili za vječnost Crne Gore

Jun 25, 2020 0 Komentara

(15 riječi)

Podsjećanje na slobodarske žrtve ima za cilj da ponovo ukaže na značaj doprinosa boraca NOR-a i rodoljuba savremenim dostignućima Crne Gore i njenom demokratskom preobražaju i uključivanju u evropske i evrotlantske procese i integracije.I 30 strijeljanih rodoljuba u podnožju Ljubovića , kao i svi pali borci i rodoljubu Crne Gore u II svjetskom ratu dio su te veličanstvene priče...

I ovg ljeta, Spomenik pod dno Ljubovića bio je zborište članova  boraca i antifasta Glavnog grada.Polaganjem cvijeća i minutom  ćutnje odata je pošta rodoljubima, strijeljanim 25. juna 1943.godine.

 ,,Njih trideset žitelja Podgorice, Danilovgrada, Cetinja i Budve  - zemljoradnici, učenici, studenti, prosvjetni radnici -  bili su dio grupe od 180 logoraša zloglasnog barskog logora čiju je egzekuciju hladnokrvno naredio po zločinima poznati ratni komandant okupacione fašističke vojske Aleksandro Pircio Biroli’’- kazao je potpredsjednik antifašista Podgorice Zoran Bobo Raičević ističući:

Tog 25. juna prije 77 godina , usnuli grad pod Rumijom  probudili su rafali kojima je pogubljena prva grupa od 30 logoraša.  Istog dana, istu sudbinu doživjelo je preostalih 150  interniraca na strelištima u Podgorici, pod Ljubovićem, u Andrijevici, Beranama, Danilovgradu, Nikšiću i Cetinju. Zabilježeno je da su hrabri rodoljubi napuštajući logor u lancima pjevali : „Oj slobodo, sunce sreće, ko za tebe mrijet neće“.

Ukazujući  na velike žrtve koje je narod Grne Gore dao tokom četvorogodišnje borbe za slobodu, Raičević je podsjetio da su sudbinu barskih logoraša doživjele   hiljade  zaroblejnih i uhapšenih boraca, članova njihovih porodica, rodoljuba Podgorice i Crne Gore.

,,Više od 5000 podgoričana, kao i još oko 12000 stanovnka Crne Gore iz drugih krajeva,  strahote rata i okrutnost fašističkih dzelata  podnosili  su  i u  podgoričkim zatvorima Lamarin, Jusovači i Kući Rogošića  i logoru na Zabjelu,kao i  logorima u Albaniji i Italiji. Okupator, uz pomoć kvislinških formacija, vršio je nasilje nad stanovništvom, naročito poslije povlačenja partizanskih snaga iz Crne Gore za Bosnu u proljeće 1942.  U tom periodu izvršeni su masovni zločini strijeljanja uhapšenih i interniranih rodoljuba na Cijevni, Ribničkim vrelima, Čepurcima, Farmacima i drugim mjestima’’.

 

Italijanski oficir , humaniji od četničkog suda

Nakon spomenika u podnožju  Ljubovića , oko 40 članova podgoričkog udruženja antifašista posjetili su i spomen obilježje na Pobrežju. Taj spomenik stiješnjen , izmedju kuća , čuva uspomenu na stradanje  5-očlane  podgoričke porodice Dedić: oca Boška, kćerke Jelice i sinova Vuka, Vuksana i Radisava,   i Arsa Perića, osuđenih od Nacionalnog suda i kukavički strijeljanih 31. decembra 1942. godine. Na streljište je tada izveden i najmlađi Boškov sin 14-o godišnji Pero, kojega je, vidjevši da je još dijete, sa linije izvukao italijanski oficir.

,,Uz izraze najdubljeg divljenja,  želim da naglasim simboliku njihove neljudske likvidacije često primjenjivane od strane okupatora i njihovih domaćih saradnika’’, rekao je Raičević.

……………………………………………………….

Pobjeda snaga antifašizma u Drugom svjetskom ratu , opredijelile su razvitak Crne Gore, koja je ,zajedno sa ostalim jugoslovenskim   republikama ,doživjela    ubrzani rast i razvoj i  preporod u svim oblastima.

Ali ,krajem minulog vijeka, izbile su na površinu  brojne društvene protivurečnosti koje su iskoristile  retrogradne snage, koje su  svoja politička opredjeljenja zasnivale  na poraženim ideologijama, koje su 90-tih godina unazadile čitav jugo -prostor.I  ponovo oživljavaju i prijete - upozoreno je prilikom komemoracije strijeljanim rodoljubima.

,,Neki  kao da  nijesu naučili lekciju te i danas udruženi u neke javne političke i kvazipoitičke  strukture, uz svesrdnu podršku i liderske političke pretenzije  po svemu retrogradne i anticrnogorske  Srpske pravoslavne crkve, pokušavaju, srećom bez šansi da uspiju, da na svoj način  valorizuju nakaradno vrijeme i događaje iz 90-etih godina’’, ukazao je Bobo Raičević  i podvukao:

,,Naša Crna Gora prošla je težak period prilagođavanja na nove realnosti da bi sa uspjehom u primjernom demokratskom postupku praćenom i priznatom od cijelog demokratskog svijeta dočekala 21. maj 2006. godine kada je na referendumu obezbijeđena puna obnova njene nezavisnosti i vječnosti’’.

Predsjednik Udruženja boraca NOR-a i antifašista Podgorice Borivoje Banović kazao da je Crna Gora ,kroz istoriju , često spoticana u razvoju, a danas samostalna i demokratska, ponovo je primorana da brani najviše civilizacijske vrijednosti :slobodu, antifašizam i demokratiju.

,,Od državnih organa zahtijavamo da, zajedno sa onima koji su se izglasali  nezavisnost  Crne Gore, odbrane tekovine na kojima je ona izgradjena, kao organizovana zajednica ravnopravnih gradjana. Tada će i oni, čiji su životi , ugradjeni u temelje njene državnosti imati trajnu satisfakciju’’,poručio je Banović.