Pjevahu (ironisahu kroz pjesmu) svojevremeno inventivni Buksovci na račun stanja u državi Crnoj Gori. I naiđoše na simpatije i onih koji su podržavali tadašnju vlast. Njihova pjesma „Moja domovina“ je zaista bila hit neko vrijeme.  S više nego opravdanom humornom kritikom prema prilikama u državi.

Nedavno su nastupili s ništa manje simpatičnom i kritički intoniranom pjesmom „Zlatno more“, s istom tematikom-o aktuelnom trenutku u Crnoj Gori. I rekoše, otpjevaše, veliku istinu, ma koliko bila neprijatna, da bi Crna Gora bila srećnija država da je drugi iliti drugačiji njen narod. Kroz ove dvije pjesme sjajnih Buksovaca može se sagledati i put kojim se Crna Gora kreće. Stara, petnaestogodišnja vlast u suverenoj Crnoj Gori svojom priličnom nemarnošću prema nekim veoma važnim pitanjima kakvo je, prije svega crkveno, kao i nedostatkom državničke odlučnosti i hrabrosti da reaguje kako treba u prilikama ugroženosti njenih vitalnih interesa (Državni udar, na primjer), je umnogome pripremila dolazak  „oslobodilaca“, kako novi vlastodršci sebe nazvaše.

Istina nova pjesma Buksovaca nije dostigla popularnost prethodne, jer u značajnom dijelu „oslobođenog“ naroda nije naišla na simpatije. Takav odnos prema ovoj duhovitoj muzičkoj izvedbi odslikava stanje u kome se naše društvo nalazi. Opasan pravac  kojom se zaputilo. Retrogradni duh koji u njemu sve više jača. Krenusmo pravim putem,  stvorismo uslove za civilizacijski napredak, ali nedovoljna državnička zrelost i pomanjkanje iskrene, neupitne ljubavi prema svojoj državi pređašnje vlasti, odnosno neskriveni animozitet prema državi kojom upravlja aktuelna vlast, razlog su zastoja  na tom putu. Koji se danas već manifestuje kao ubrzano  kretanje unatrag. Sve više i sve brže se udaljavamo od cilja koji smo imali u planu da dosegnemo. Taj ubistveni bijeg natraške od tog jedino ispravnog, za budućnost naše djece prijeko važnog cilja vodi nas u civilizacijski ambis. Primitivizam i prostakluk haraju Crnom Gorom kao najopasnija epidemija. Kao nasilje nad građanskim duhom i zdravim razumom koji kani urušiti.  Zato je „Zlatno more“ Buksovaca manje popularno od „Moje domovine“, jer krećući se sve brže unatrag, svako društvo žuri u svoju konačnu propast.  Na progresivnim snagama našeg društva je da to retrogradno kretanje zaustave i usmjere na pravi put, prije nego dođe do „slobodnog pada“, jer tada mu više i za dugo, neće biti spasa. Zato nemamo više vremena za odlaganje svakodnevnog, demokratskog otpora vlasti koja sve čini da konačno urniše državu kojom upravlja.

A dragim Buksovcima želimo da nastave svoj izuzetno važan angažman na razotkrivanju anomalija i devijacija u našem društvu na način na koji su to i do sada činili.