Ne postoji efikasniji redosljed poteza od ovog naslovljenog za izlazak Crne Gore iz političke i sveukupne krize. Podlo, nedostojno, blefersko palamuđenje kandidata DF za premijera  koji, da ne trepne, još manje da se zacrveni, opravdava svu ovu zakonsku lakrdiju usmjerenu na nestanak Crne Gore, neodoljivo podsjeća na sličnu retoriku njegove koleginice, poslanice, koja ide i dalje, priznajući da nešto, iako nezakonito, treba usvojiti iz njoj znanih razloga. Užasno ponižavanje sopstvene ličnosti, koje njima ne smeta. Tamo neka im ga, da time ne ugrožavaju ono do čega je većini građana veoma stalo, a to je suverenitet i nezavisnost njihove države. Sve te trivijalne i mizerne elaboracije velike većine predstavnika zakonodavne i izvršne vlasti, s namjerom da nam zamažu oči su usmjerene na ostvarivanje istog cilja-izdaje države. Kao malo kada u istoriji Crne Gore, u njeno mirnodopsko vrijeme, je isplivao moralni gadluk onih koji za svoju životnu misiju, odnosno za svoj životni cilj, imaju izdaju domovine. Neljudska je, pa ako oćete i neprirodna, spremnost svih njih da zbog malo punijeg korita i nezajažljivih ambicija prihvate tako sramnu ulogu. I kao vrhunac besčašća oni, takvi kakvi jesu, oće da nas uvjere u opravdanost grozota koje sprovode po diktatu druge države. Nevjerovatno i nečuveno!

Iako svjestan uzaludnosti bilo čijeg nastojanja da se ti ljudi urazume i pokažu iskrenu privrženost svojoj državi, ipak bih im preporučio slijedeće: na nekoliko tv programa imamo veoma lijepe emisije o životu životinja. U tom smislu su izvanredno upečatljive one epizode koje govore o njihovoj odbrani teritorije na kojoj žive. I vidimo, svaki put i bez izutetka, njihovu spremnost da do smrti brane taj svoj prostor od raznoraznih napadača. Tada i pomislim, rukovodeći se onim što se u Crnoj Gori događa, da su se čovjeku, kao biću koje pripada životinjskom rodu, u njegovom evolutivnom hodu, tu i tamo, zagubila neka veoma važna svojstva i osobine do kojih životinje i te kako drže.