Piše: Božidar Proročić, književnik i publicista

Rat u Ukrajini i dalje traje deset mjeseci okupacije, progonja, stradanja, genocida, pljački, ubistava rušenja i paljenja materijalnih i kulturnih dobara od strane imperatorske Rusije i njenog mračnog lidera Putina. Ovih deset mjeseci su nama na prostorima Zapadnog Balkana, ali i svima drugima u Evropi pokazali i posjetili nas kako je rat najsurovji obračun sa ljudskom civilizacijom. Rat je pokazao i humanost brojnih država i naroda koji su stali na strani Ukrajine da je podrže na različite načine i da prime više miliona izbjeglih. Ukrajina je pokazala veliku hrabrost u odbrani integriteta, identiteta i suverenosti. Brojni Ukrajinci su pali na toj svetoj zemlji polažući svoj život u odbrani svoje zemlje. Borbe se vode smanjenim intezitetom, a velikih operacija nedeljama nema. Vremenski uslovi ne dozvoljavaju velike pokrete trupa i snažne napade na tako širokom frontu. Danas nakon deset mjeseci ruskog rata u Ukrajini i činjenice da se ne postoje jasni pokazatelji koji bi upućivali na postizanje političkog rješenja ili mogućnost kompromisa kojim bi se sukob okončao u kratkom roku, obje zaraćene strane, Moskva s jedne i Kijiv i njegovi zapadni saveznici s druge strane, usmjerili su napore na mobilizaciju kapaciteta i snaga neophodnih za poraz vojske na suprotnoj strani. Ponovno preuzimanje kontrole nad više strateških područja, prije svega u Hersonu, koju je ostvario Kijiv usmjerio je rat u nepovoljnom pravcu za Vladimira Putina, usred zabrinutosti od opcija koje su ostale u rukama ruskog predsjednika kojem vrijeme polako ali sigurno ističe popout pješčanog sata.

Odavno je poznato da rat pokaže ono najbolje i najgore u ljudima. Evidentno je da su brojni narodi Evrope otvorili vrata svojih domova da prime izbjegle iz Ukrajine, da prime one koji su silom prognani sa svojih vjekovnih ognjišta. Humanost i saosjećanje sa narodom Ukrajine je prirodan način podrške svih nas. Volodimir Zelenski predstavlja heroja koji nije želio biti ni postati Putinova, marioneta sa kojom bi on vodio svoje političke igre po Ukrajini. Stalni napadi Rusije na energetsku infrastrukturu Ukrajine ugrožavaju živote civilnog stanovništva, uključujući skoro sedam miliona đece.

U okviru posjete Vašingtonu, 21. decembra tekuće godine predsjednik Ukrajine Volodimir Zelenski obratio se u srijedu uveče na zajedničkoj sjednici oba doma Kongresa SAD, gdje se zahvalio američkim zvaničnicima i narodu na podršci svojoj zemlji. „Privilegija je što sam ovdje“, rekao je na početku obraćanja Zelenski, kojeg su članovi Kongresa dočekali gromoglasnim aplauzom. „Ukrajina nije pala. Ukrajina je živa i zdrava“, poručio je predsjednik Ukrajine, uz napomenu da se ukrajinska odbrana drži i da se nikada neće predati. „Ruska tiranija je izgubila kontrolu nad nama“. Govoreći o ruskoj agresiji, Zelenski je naveo da su ulozi u tom konfliktu mnogo veći od sudbine ukrajinske nacije, dodajući da je riječ o testu za demokratiju širom svijeta. „Ova bitka ne može biti zamrznuta ili odložena, ne može se ignorisati, nadajući se da će okean ili nešto drugo pružiti zaštitu“, rekao je Zelenski, koji se obraćao na engleskom jeziku. „Ova borba će definisati svijet u kojem će živjeti naša djeca i unuci“.

Ni Evropa ni svijet ni SAD ne smije posustati u borbi ne protiv Rusije ovo je borba protiv pošasti koja se zove fašizam XXI vijeka. Neki fašizmi nikada ne umiru i nikada ne nestanu, samo pritajeno poput zvijeri stoje u svojim jazbinama iz kojih čekaju svoj plijen i svoje žrtve. Buđenja naroda očigledno su teška narod Rusije ćuti nesvjestan posljedica koje će decenijama trajno ekonomski ali i politički oslabiti Rusiju. Posle završetka ovog rata Ukrajini će izaći nesumljivo kao pobjednik, dok će Rusija i njena mitomanska dogma biti prikazivana i predstavljana kao nacistička Njemačka kao okupator koji nije imao milosti vječito i vječno željan krvi. Ruska zima je tokom II Svjetskog rata slomila njemački fašizam, sada je situacija drugačija zima u Ukrajini ako i ne slomi snage okupatorske Rusije, znatno i značajno će umanjiti njena dejstva. Ne smijemo zaboraviti da je od početka agresije na Ukrajinu još od 2014. godine Rusija je prekršila oko 400 međunarodnih sporazuma, uključujući Budimpeštanski memorandum, Povelju UN i niz drugih konvencija, Helsinške sporazume, kao i Sporazum o prijateljstvu, saradnji i partnerstvu između Ukrajine i Ruske Federacije. Ovo nam potvrđuje politiku ruskog nacional-šovinizma i lažnog odnosa ne samo prema Ukrajini već prema čitavom svijetu.