Društvo

Neustavnostima nema kraja

(15 riječi)

STAV: Može li Skupština da nastavi da radi nakon što je ukazom predsjednika raspuštena

Neustavnostima nema kraja

Skupština je zborni ili kolegijalni državni organ, izabran od naroda i predstavlja narod, pa kao takav radi i odlučuje u kolegijalnom, zbornom sastavu. Ako je raspušten, taj organ po prirodi stvari ne može ni da zasijeda, a time naravno ni da obavlja svoja ovlašćenja koja se samo u zasijedanju organa, ili njegovih radnih tijela, mogu obavljati

Političku, ustavnopravnu i institucionalnu krizu u Crnoj Gori, koja traje od posljednjih parlamentarnih izbora, dominantno izaziva uporno kršenje Ustava od strane najviših državnih organa pri donošenju pravnih i političkih odluka.

Valja podsjetiti da je ovaj saziv Skupštine Crne Gore od svog konstituisanja donio više neustavnih odluka koje su, zbog političke i pravne snage njihovog donosioca kao najvišeg zakonodavnog organa u državi, imale veoma negativne posljedice na ukupan društveni život.

VRHUNAC NEUSTAVNOG PONAŠANJA

U jednom trenutku se činilo da vrhunac neustavnog postupanja državnih organa predstavlja usvajanje Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o predsjedniku Crne Gore koji, najkraće rečeno, narušava ustavni koncept podjele vlasti, a istovremeno derogira i ograničava ustavne nadležnosti, prava i dužnosti predsjednika Crne Gore. No, dalja praksa je pokazala da to ipak nije bio kraj neustavnostima.

Skupština Crne Gore nastavlja da radi i nakon što je raspuštena ukazom Predsjednika Crne Gore. Kakav je, međutim, pravni status Skupštine koja je raspuštena; da li raspuštena Skupština može da vrši bilo kakve Ustavom utvrđene nadležnosti i u kom obimu ili, pak, njen rad mora biti zaustavljen?

Ustav Crne Gore, za razliku od pravnog statusa Vlade kojoj je prestao mandat gubitkom povjerenja u Skupštini, za koju jasno utvrđuje da nastavlja da radi do izbora Vlade u novom sastavu – kada je riječ o Skupštini nema neposrednih određenja. U toj situaciji mora se zauzeti stav da raspuštena Skupština ne može nastaviti da radi niti da obavlja

bilo koje poslove iz svoje nadležnosti. Raspuštanje je jedan od Ustavom utvrđenih načina prestanka mandata Skupštine prije isteka vremena na koje je izabrana. Skupštini je, dakle, raspuštanjem prestao mandat, ona više nije u mandatu, sa istim statusnim posljedicama kao i kada je isteklo vrijeme na koje je izabrana.

Skupština je zborni ili kolegijalni državni organ, izabran od naroda i predstavlja narod, pa kao takav radi i odlučuje u kolegijalnom, zbornom sastavu. Ako je raspušten, taj organ po prirodi stvari ne može ni da zasijeda, a time naravno ni da vrši svoja ovlašćenja koja se samo u zasijedanju organa, ili pak njegovih radnih tijela, mogu vršiti.

VLADA I SKUPŠTINA

Drugačiji je pravni položaj Vlade koja je izgubila povjerenje u Skupštini, zbog čega Ustav i utvrđuje da Vlada, kojoj je prestao mandat, nastavlja rad do izbora vlade u novom sastavu. Vlada u sprovođenju svoje osnovne ustavne nadležnosti – vođenje unutrašnje i vanjske politike Crne Gore – obavlja čitav niz operativnih poslova od značaja za funkcionisanje ekonomije i države u cjelini, zbog čega je neophodan nastavak njenog rada do izbora nove vlade.

Ustav, naravno, ne podrazumijeva ni rad Vlade u toliko dugom vremenskom trajanju kakav je slučaj sa sadašnjom Vladom kojoj je prestao mandat. Niti, pak, u cijelom obimu nadležnosti i poslova koji joj po Ustavu pripadaju, dakle ne u punom kapacitetu, već samo u vršenju tekućih poslova neophodnih za funkcionisanje države.

Za Skupštinu kao ustavotvorni i zakonodavni organ, upravo zbog drugačije prirode poslova koje vrši, Ustav ne predviđa mogućnost nastavka rada u bilo kom obliku.

Osim toga, budući da predsjednik Crne Gore, u skladu sa Ustavom raspisuje izbore prvog narednog dana po raspuštanju Skupštine, a prema Zakonu o izboru odbornika i poslanika od dana raspisivanja do dana održavanja izbora za poslanike ne može proteći više od 100 dana, jasno je da se ne radi o dužem vremenskom periodu u kojem Skupština ne bi funkcionisala, od dana njenog raspuštanja do dana izbora i konstituisanja novog saziva parlamenta.

Zbog svega iznijetog nije prihvatljivo tumačenje koje se ovih dana može čuti upravo iz Skupštine da Skupština može nastaviti da radi, jer ,,Ustav nijednom odredbom to ne zabranjuje“. Upravo obrnuto: ono što Ustavom nije izričito propisano ne može se smatrati kao dopušteno samo na osnovu toga što ga Ustav ne uređuje. Skupština nije trebalo da zasijeda, a posebno ne da donosi zakone, do odluke Ustavnog suda po podnijetom prijedlogu za ocjenu ustavnosti ukaza o raspuštanju.

Na prethodno iznijeti stav o nemogućnosti daljeg rada Skupštine nakon prestanka mandata raspuštanjem ne može uticati ni rješenje Zakona o izboru odbornika i poslanika prema kojem mandat poslanika prethodnog saziva Skupštine prestaje danom potvrđivanja mandata poslanika novog saziva parlamenta koje se vrši u roku od 30 dana od dana održavanja izbora.

STATUS PARLAMENTA I STATUS POSLANIKA

Nužno je razlikovati pravni položaj raspuštenog parlamenta od statusa poslanika koji ga čine. Iz odredbi Zakona o izboru odbornika i poslanika proizilazi da poslanik ,,raspuštenog“ parlamenta i dalje ostaje poslanik izabran od strane građana i njegov mandat ne prestaje raspuštanjem Skupštine, već izborom novih poslanika na neposrednim parlamentarnim izborima i potvrđivanjem njihovih mandata. Za razliku od toga, Skupština kao kolegijalni, zborni organ, raspuštanjem praktično prestaje da postoji u ranijem sazivu, ona je „raspuštena“ i zato dalje ne može da vrši bilo kakve nadležnosti u ustavnopravnom poretku.

Još jednom treba istaći da u aktuelnoj pravno-političkoj situaciji nije postojala mogućnost pravno valjanog i na Ustavu utemeljenog raspuštanja Skupštine od strane predsjednika Crne Gore, kao jednog od Ustavom utvrđenih načina prestanka mandata Skupštine, prije isteka vremena na koje je izabrana.

To ovlašćenje predsjedniku ne daje ni neustavni Zakon o izmjenama i dopunama Zakona o Predsjedniku Crne Gore. Član 92, stav 3, Ustava na koji se u Ukazu o raspuštanju Skupštine predsjednik pozvao utvrđuje samo na koji način, kakvim aktom i od strane koga se Skupština raspušta. Prema toj odredbi Ustava, Skupština se raspušta pisanim aktom koji ima formu ukaza. Ukaz donosi Predsjednik Crne Gore. Zato ta odredba nema samostalno značenje i dejstvo i ne može se posmatrati nezavisno od ispunjenosti jednog od dva uslova za raspuštanje Skupštine utvrđenih stavovima 1 i 2 istog člana Ustava.

Predsjednik, dakle, prema Ustavu, nema apsolutno i neograničeno pravo raspuštanja Skupštine već samo ako Skupština ne izabere Vladu u roku od 90 dana od dana kada predsjednik prvi put predloži mandatara (stav 1) ili ako Skupština duže vrijeme ne obavlja nadležnosti utvrđene Ustavom, u kom slučaju je može raspustiti Vlada (stav 2). U tim slučajevima ukaz predsjednika ima deklaratorni karakter, jer samo konstatuje ispunjenost određenog uslova za raspuštanje Skupštine.

Ukaz donijet bez ispunjenosti tih uslova dobija konstitutivni karakter akta kojim bi predsjednik države mogao uvijek raspuštiti Skupštinu. To ukaz automatski čini pravno nevaljanim, jer prema pravnoj prirodi koja se utvrđuje iz navedene ustavne norme on takvo dejstvo apsolutno ne može imati.

Umjesto raspuštanja Skupštine, s obzirom na neminovnost vanrednih parlamentarnih izbora kao jedinog valjanog načina za izlazak iz postojeće političke krize, trebalo je koristiti institut skraćenja mandata Skupštine kao drugi način prestanka njenog mandata prije isteka vremena na koje je izabrana. Prema Ustavu, Skupština može skratiti mandat na prijedlog predsjednika Crne Gore, Vlade ili najmanje 25 poslanika.

SNAGA UKAZA

Treba podsjetiti da je predsjednik Crne Gore u septembru 2022. godine podnio Skupštini prijedlog za skraćenje mandata, jer u tada aktuelnoj situaciji Skupština očigledno nije mogla da vrši svoje ustavne nadležnosti, tj. nije mogla na propisani način i u utvrđenim rokovima da izabere vladu, zbog čega se održavanje prijevremenih parlamentarnih izbora nametalo kao nužnost.

Skupština, međutim, nije našla za shodno da odlučuje o skraćenju sopstvenog mandata. Skupština je čak odbila da uvrsti u dnevni red vanrednog zasijedanja odlučivanje o prijedlogu predsjednika Crne Gore za skraćenje mandata Skupštine čime je povrijedila Ustav Crne Gore.

U javnosti je dosta diskutovano pitanje da li ukaz o raspuštanju Skupštine koji je donio predsjednik države može biti predmet ocjene ustavnosti i zakonitosti pred Ustavnim sudom. U raspravi se uglavnom zaključuje da je riječ o pojedinačnom pravnom aktu koji kao takav ne podliježe ustavnosudskoj kontroli.

Na prvi pogled, bez dubljeg uvida u suštinu stvari, moglo bi se eventualno zaključiti da ukaz o raspuštanju Skupštine predstavlja pravni akt za čiju ocjenu usaglašenosti sa Ustavom i zakonom Ustavni sud nije nadležan. Ali se, isto tako, odmah mora konstatovati i činjenica da to nije običan pravni akt kojim se stvara pojedinačna pravna norma koja izvire iz opšte norme i primjenjuje se samo na pojedinačan slučaj, a svoju snagu gubi činom primjene. Naprotiv, to je akt kojim je onemogućeno dalje funkcionisanje jednog od tri organa u sistemu podjele vlasti u državi, nosioca ustavotvorne i zakonodavne vlasti. Dakle: akt čija primjena izaziva duboke promjene i krupne posljedice u državi i pravu.

Sa druge strane, u članu 11 Ustava Crne Gore, mjesto i uloga Ustavnog suda kao vrhovnog državnog organa koji je u funkcionalnom smislu čuvar i garant integriteta ustavnog sistema i ustavnosti i zakonitosti u najširem značenju, jasno su utvrđeni određenjem da Ustavni sud štiti ustavnost i zakonitost. Ustavnost i zakonitost ne štiti se samo u postupku apstraktne normativne kontrole, odnosno usklađenosti pravnih akata niže pravne snage sa Ustavom i zakonom, niti u postupku individualne zaštite prava putem ustavne žalbe zbog povrede ljudskih prava i sloboda aktima državnih organa.

Ustavnost i zakonitost štiti se i od svih drugih akata i radnji državnih organa kojima se narušava ustavnopravni poredak ili vrijeđaju ljudska prava i slobode. Dakle, svaki akt ili radnja organa državne vlasti koji na bilo koji način mogu ugroziti ustavno uređenje i pravni poredak mora biti predmet postupka i ocjene pred Ustavnim sudom u ostvarivanju njegove ustavne uloge zaštitnika Ustava i ustavnosti.



Ostavite komentar

• Redakcija zadržava puno pravo izbora komentara koji će biti objavljeni. • Komentari koji sadrže psovke, uvrede, prijetnje i govor mržnje na nacionalnoj, vjerskoj, rasnoj osnovi, kao i netolerancija svake vrste neće biti objavljeni. • Prilikom pisanje komentara vodite računa o pravopisnim i gramatičkim pravilima. • Nije dozvoljeno pisanje komentara isključivo velikim slovima niti promovisanje drugih sajtova putem linkova. • Komentari u kojima nam skrećete na slovne, tehničke i druge propuste u tekstovima, neće biti objavljeni, ali ih možete uputiti redakciji na kontakt stranici portala. • Komentare i sugestije u vezi sa uređivačkom politikom ne objavljujemo, kao i komentare koji sadrže optužbe protiv drugih osoba. • Objavljeni komentari predstavljaju privatno mišljenje autora komentara, i nisu stavovi redakcije portala. • Nijesu dozvoljeni komentari koji vrijedjaju dostojanstvo Crne Gore,nacionalnu ,rodnu i vjersku ravnopravnost ili podstice mrznja prema LGBT poulaciji.