Dr Goran Sekulović
Kraj metafizike: Marks, Spengler, Hajdeger (IV)
Četvrto, i
Marks i Spengler su shvatili da su ''misli vladajuće klase u svakoj...epohi vladajuće
misli, tj. klasa koja je vladajuća materijalna sila društva, istovremeno
je njegova vladajuća duhovna sila''. (pod. K. M.) [1]
i da buržoaziji u okviru njene vlastite građansko-državno-demokratske vladavine
niko ne može stati na put sa protivnim, suprotnim zakonom, moralom ili pak
nekim drugim, sličnim idejama i normama. Vladajuće misli u građansko-buržoaskoj
epohi su misli te iste vladajuće, buržoaske, kapitalističko-poduzetničke klase.
Spengler to sagledava na sljedeći način: ''Privatne moći privrede hoće
slobodan put za svoje osvajanje velikog posjeda. Nijedno zakonodavstvo ne može
im stati na put. One žele donijeti zakone, u svom interesu, i stoga se služe
svojim samostvorenim oruđem, demokracijom, plaćenom strankom.'' (pod. O. S.)[2]
Peto, ''pravo
gospodarenje izvan svih novčanih koristi'' – to je ono što želi Spengler, ali i
Marks kao ''gospodarenje'' slobodnog i razotuđenog čovjeka-proizvoditelja bića
iz bitka (nad) prirodom. A evo šta po Spengleru može naspram kapitalističkog
otuđenog svijeta novca da uradi – pravo ili socijalizam kako ga on shvata, tj.
zasnovan na rasnoj volji za moć: ''Pravu je, da bi se odbranilo od tog napada
(napada privatne moći privrede – prim. G. S.), potrebna otmjena tradicija,
častoljublje jakih rodova, koja ne nalazi zadovoljstvo u gomilanju bogatstva
već u zadaćama pravog gospodarenja izvan svih novčanih koristi...U povijesti se
radi o životu, i uvijek samo o životu, rasi, trijumfu volje za moći, a ne o
pobjedi istina, pronalazaka ili novca.'' [3]
I Spengler kao i Marks ne želi novčano, materijalno, kvantifikovano bogatstvo,
to je znak otuđenja čovjeka i ono pripada kapitalističkoj, novčanoj epohi.
Šesto, i za
Marksa i za Spenglera svjetska je istorija jedan jedini, apsolutni sudija, a
izvršioci njenih presuda, njene volje za moć – u kojoj se slivaju sve javne i
tajne pojave i suštine, zakonitosti čitave Istorije i vremenskog hoda i
kretanja čovječanstva u cjelini, ljudskog roda, čovjeka kao čovjeka – jesu
proletarijat, odnosno rasa. Podsjetimo se Marksove misli: ''Historija je sudac,
a proletarijat je izvršilac presude.''[4]
Spengler je, pak, pisao: '' Svjetska je povijest svjetski sud: ona je
uvijek davala pravo jačemu, punijemu, samog sebe svjesnijemu životu, naime
pravo na opstanak, bez obzira na to da li je u pravu pred budnošću, te je
uvijek rasi žrtvovala istinu i pravednost vlasti i osuđivala na smrt ljude i
narode kojima je istina bila važnija od djela, a pravednost bitnija od
vlasti.'' (pod. O. S.) [5]
Ovim je Marks dao ideju za promišljanje i praktično začinjanje
ideološko-klasnog tipa, a Spengler ideološko-rasnog tipa totalitarizma.
Sedmo,
smatrali su da je upravo ovaj svijet, svijet novca, najmoćniji do sada otuđeni
svijet u ljudskoj istoriji, te da veće moći od njegove moći nema i ne može
biti. Spengler ističe: ''...Prema novcu nema druge moći.'' [6]
S druge strane, poznat je izuzetno atraktivan Marksov esej o novcu iz
''Ekonomsko-filozofskih rukopisa'': ''Izopačavanje i zamjenjivanje svih
ljudskih i prirodnih kvaliteta, bratimljenje nemogućnosti – božanska snaga
– novca leži u njegovu biću, kao otuđenom, ospoljenom, ospoljavajućem,
rodnom biću čovjeka. On je ospoljena moć čovječanstva.'' (pod. K. M.) [7]
Zato i može
ono što dolazi posle tog svijeta, poslije novca – proletarijat, odnosno rasa –
nužno, zakonito i definitivno ukinuti posljednje oblik svjetskog otuđenja
čovjeka, čovječanstva u cjelini, i isto tako nužno i prirodno! uspostaviti oslobođenje
ljudskog roda, a to znači ne-ovjekovječenje neke nove posebne, parcijalne,
proleterske (klasne) ili pak rasne otuđene vlasti, već vršenje vlasti,
upravljanje društvom, zajednicom i životom (pod. G. S), jer, upravo se o tome i radi, čovječanstva u ime i
za račun najvišeg dobra za svakog pojedinca, za svaki narod, za čitavi ljudski
rod. To je najdublji smisao i Marksove i Spenglerove teorije istorije. Oni su u
to apsolutno vjerovali i tome se plemenito nadali, jer su smatrali da ka tim
rješenjima vode istorijske, materijalne i duhovne zakonitosti koje su oni
svojim istraživanjima otkrili i formulisali kao teorijske i naučne izraze,
govoreći Hegelovim jezikom, realnih procesa objektivnog istorijskog duha ili
zbivanja.
Osmo, i Marks
i Spengler su izgubili svaku iluziju da ''vječite'' kategorije kao što su
princip, moral, istina, pravda, sloboda, i sl., mogu biti na
svjetskoistorijskom planu vodeći pokretači istorijskih promjena i igrati ulogu
sile i moći koja može oboriti neku drugu moć i silu. Marks nije tražio bolji,
humaniji svijet iz moralnih, istinoljubivih i pravdoljubivih pobuda već je
smatrao da taj novi, slobodni svijet nastaje zakonito i nužno (u najmanju ruku
kao realna, materijalno-ostvarljiva mogućnost) iz utrobe starog svijeta i
premisa razvoja dosadašnje stvarne istorije u cjelini. Samo sila pobjeđuje
silu, poručuju i Marks i Spengler: ''...Materijalna sila mora biti oborena
materijalnom silom...'' [8]
; ''Jedna moć može se oboriti putem druge, ne putem principa...'' (pod. O. S.) [9]
Deveto,
dosadašnja svjetska istorija po Marksu i Spengleru se bliži svom neumitnom
kraju, bez obzira da li će se nova istorija oblikovati kao afirmacija
suštinskih, kvalitativnih, duhovnih snaga čovječanstva sa svjetsko-istorijskom
misijom ideološko-proletersko-klasne ili pak ideološko-nacionalno-rasne volje
za moć. Razlika je samo u tome što je kod Marksa u osnovi tog nezadrživog
istorijskog procesa ekonomsko-materijalni, a kod Spenglera političko-duhovni
činilac.
U pitanju je
svojevrsni Spenglerov socijalizam, socijalizam na bazi rase, volje za moć, što
je teoretski moglo manje-više da doprinese afirmaciji onoga što se naziva
nacionalsocijalizam. Kod Marksa, sasvim suprotno, novo društvo proizilazi iz
svjetsko-istorijske perspektive realnog, suštinskog, praktičnog, materijalnog,
temelja svjetskog bića, posebno kapitalističkog, građanskog, otuđenog načina
proizvodnje života i realne mogućnosti, šanse za ukidanje tog otuđenja i
stvaranja razotuđenog, slobodnog pojedinca kao uslova za slobodan razvitak
društva u cjelini.
Kapitalizam,
odnosno imperijalizam, građanska epoha, i za Spenglera i za Marksa je
posljednji stadij razvoja i kretanja evropskog duha i čovjeka, evropske i
svjetske istorije na putu njenog preoblikovanja u novu svjetskoistorijsku
perspektivu i zajednicu proleterske ili pak rasne volje za moć. ''Ja ovdje
zagovaram da se imperijalizam ...shvati kao tipičan simbol svršetka.
Imperijalizam je civilizacija u čistom stanju. U tom pojavnom obliku neopozivo
je dana sudbiuna Zapada. Kultivirani čovjek usmjerava svoju energiju prema
unutar, a civilizirani – prema van...To vrijedi za Rimljane, Arape, Kineze. I tu
nema izbora. Tu nipošto ne odlučuje svjesna volja pojedinca ili cijelih klasa i
naroda. Ekspanzivna je tendencija kob, neka demonska i golema sila, što kasnog
čovjeka svjetskog stadija zgrabi, sili da joj služi i troši ga, htio on to ili
ne htio, bio on svjestan toga ili ne. Život je ozbiljavanje mogućeg, a za
čovjeka koji se služi mozgom dane su samo ekstenzivne mogućnosti. To je
možda bilo značenje važne Napoleonove riječi Goetheu: 'Što se danas hoće sa
sudbinom? Politika je sudbina.' Ma
koliko se današnji, još nerazvijeni socijalizam protivi ekspanziji, on će
jednog dana, sa svom žestinom sudbine, biti njezin najvažniji nosilac.'' (pod. O. S.) [10]
[1]K.Marks: ‘’Njemačka ideologija’’, Ibid., str. 393
[2] O. Spengler:’’Propast Zapada’’, ‘’Demetra’’, Zagreb, 2000, str.
497
[3] O. Spengler:’’Propast Zapada’’, II,‘’Demetra’’, Zagreb, 2000, str.
497/498
[4] K. Marks:
''Izabrana djela'', II, Kultura, 1949, str. 144
[5] O. Spengler:’’Propast Zapada’’, II, ‘’Demetra’’, Zagreb, 2000,
str. 498
[6] Ibid., str. 498
[7] K.Marks:‘’Rani radovi’’, ‘’Naprijed’’, Zagreb, 1978, str. 310
[8] Ibid., (‘’Prilog kritici Hegelove filozofije prava’’) str. 98
[9] O. Spengler:’’Propast Zapada’’, II, ‘’Demetra’’, Zagreb, 2000,
str. 498
[10] Oswald Spengler: ‘’Propast Zapada (Obrisi jedne morfologije
svjetske povijesti)’’, Svezak prvi: Oblik i zbiljnost, ‘’Demetra’’, Zagreb,
2000, str. 46/47
7 Komentara
MlwFOEtAt Postavljeno 04-09-2023 05:13:58
Ehrlichiosis Canine where to buy viagra connect usa
Odgovori ⇾eRlhTMTMr Postavljeno 04-08-2023 19:52:36
cialis tadalafil When administered to premenopausal women, aromatase inhibitors should be associated with LHRH analogs for ovarian inhibition
Odgovori ⇾VUbfSnAuY Postavljeno 30-07-2023 15:36:46
Otolaryngol Head Neck Surg 130 79 82 cialis online prescription
Odgovori ⇾emitySiny Postavljeno 18-05-2023 23:25:28
I am also stopping coffee cialis super active Use medication until symptoms significantly improve
Odgovori ⇾Fruinly Postavljeno 17-05-2023 15:46:23
Induction of apoptosis in human bladder cancer cells by green tea catechins cialis without a prescription As interesting is the question of the processes involved in the neo generation of endocrine cells
Odgovori ⇾Fanitio Postavljeno 19-01-2022 08:45:49
retka u svakom pogledu. No, čak i o tome se da diskutovati u smislu đe nas sve to vodi. Hvala Gorane na još jednoj inspirativnoj kolumni.
Odgovori ⇾Fanitio Postavljeno 19-01-2022 08:43:42
Ni Marks ni Spengler ne žele novčano, materijalno, kvantifikovano bogatstvo, navodi između ostalog, ugledni akademik Goran Sekulović, jer to je znak otuđenja čovjeka, i ono pripada kapitalističkoj, novčano epohi. U vezi sa ovim nameće se makar nekoliko pitanja: Da li. čovjek kao grešno biće ikada može postati bezgrešno, jer to je valjda uslov za stvaranje mnogo pravednijeg, idealnog društva? Da li čovjek kao grešno biće, ikada može izmijeniti suštinu svoje prirode i osloboditi se potrebe za dominacijom i voljom za moć? Da li ljudi, grešni po prirodi, to svoje otuđenje, nastalo kao posledica nagomlianog bogatstva, uopšte smatraju grijehom ili jednostavno kao svoju nadmoć u odnosu na većinu drugih, s naglašenom potrebom da budu bogatiji od drugih i moćniji u svakom smislu? Sva ova pitanja otvaraju i niz drugih koja, takođe, traže što egzaktniji odgovor. I tako to traje i traje od postanka čovjeka i sve nekako kao da smo na početku. I pored očiglednog i evidentnog čovjekovog nap
Odgovori ⇾