Kultura

Dušan Ičević

Vapaj građana

Sep 10, 2024 0 Komentara

(15 riječi)

            Podgoricu će zadesiti cunami blagostanja. Predizborna obećanja partija, pokreta i pojedinaca ispuniće sve želje birača. Podgoričani i Podgoričanke samo da zinu i ne trepću, čekaju sudnji dan istine.

            Ko su „usrećitelji“? Kome će da vjeruju?

Poznati su:

Izborna lista Vrijeme je za red – Stranka evropskog progresa – Duško Marković, čiji je cilj da pokažu da politika ne mora da satanizuje ljude. Zalažu se za bolju Podgoricu, o kojoj sanjamo. Primijetiću da je zavođenje reda nadležnost policije i briga svakoga građanina. Nosilac lista Vrijeme je za red Ilija Mugoša  odgovorio je na vapaj građana.[1]

Duško Marković, bivši potpredsjednik DPS, vjerovatno kivan što nije postao predsjednik, osnovao je stranku da pokupi otpale glasače DPS. “Zaslužan” je što je kao predsjednik Vlade vodio propale pregovore o novome Zakonu o slobodi vjeroispovijesti sa Poglavarom/Poglavnikom Mitropolije crnogorsko-primorske Amfilohijem (Radovićem). Praktično su bili međunarodni pregovori dvije države: zvanične Crne Gore i Srpske crkve, države u državi, što je nepoznato u svijetu. Nastupile su masovne parapolitičke litije koje su dovele do smjene vlasti na izborima 30. avgusta 2020. godine. Pjevalo se: Nema Mila, nema Tita, Vladika se sada pita”. I jeste: tzv. apostolska Vlada sastavljana je u Ostroškome manastiru voljom kadrovika gn Amfilohija.

Izbornu listu “Za bolju Podgoricu – Jakov Milatović”  formirali su Pokret za Podgoricu predsjednika države Jakova Milatovića,  Pokret URA, bivšeg premijera Dritana Abazovića, i Pokret za promjene. Pokret za Podgoricu čine bivši odbornici PES-a.

Podsjetiću: Budući prvobino najavljeni gradonačelnik Jakov Milatović u slavu pobjede na izborima 30. avgusta 2020. godine uzviknuo je: Podgorica je slobodna, došlo je oslobođenje! Doskora se mislilo da je oslobođenje od okupatora i domaćih izdajnika nastupilo 1945. godine pobjedom Narodno-oslobodilačke i antifašistićke borbe. Podgoričani su zapamtili kada su čednici Pavla Đurišića zaposjeli Podgoricu i porobili Zetu, i pjevali: Jurišlije i Tedeski biju kao grom nebeski. „Odstupili“ su zajedno sa Njemcima, pobjegli od suda naroda, kažnjavani do Zidanoga mosta, gdje su zaglavili. Desilo se da četnički vojvoda Andrija Mandić, nastavljač četničke ideologije, kao predsjesnik Skupštine uveliko gospodari Crnom Gorom.           Ponekad detalj kazuje o osobi više od obilja podataka. Milatović je na skupu u Pragu izgovorio da mi svi u regionu „praktično govorimo istim jezikom“, na što je Aleksandar Vučić dodao „...srpskim jezikom. Ti govoriš srpskim jezikom“. Milat je potvrdio da je „to praktično lingvistički isti jezik,... koji neki zovu drugačije... što nije problem“.[2] Zašao je nezanaveno u protivrječja četvoroimenoga jezika, zaboravljajući da je u posjeti Papi priznao da govori crnogorskim jezikom. Prenebreguje da je obavezan ustavnoj odredbi da je crnogorski jezik zvaničan. Istovremeno predsjednikovica sa ćerkom prisustvovala je molebanu za početak školske godine u Hramu Hristovoga Vaskrsenja, što je neobično u sekularnoj državi. Odala je time podvornost Srpskoj crkvi u Crnoj Gori. Valjda za predizbornu kampanju sinhrono „prizivaju“ pravoslavne i srpske glasače. Poznato je da je budući predsjednik prisustvovao hirotoniji mitropolita Joanikija II u Manastiru Svetoga Petra Cetinjskoga.

Dritan Abazović je kao premijer tehničke vlade potpisao Temeljni ugovor o predaji kulturno-duhovnih dobara i teritorije Crne Gore Crkvi druge države. Nazvao sam ga Ništavni ugovor, pošto je zasnovan na krivotvorinama koje je mitropolit Amfilohij proglasio za istinite. Abazović vjerovatno računa na istomišljenike ili i one koji bi prodali i Podgoricu. Nema nimalo stida... Izjava da je Ugovor koristan Crnogorcima označena je kao cinizam, tačnije je bez/obraz/luk-

Novu srpska demokratija (NSD) i Demokratsku narodnu partiju (DNP) predvodiće aktuelna predsjednica Skupštine Glavnoga grada Jelena Borovinić Bojović. Listi bi trebalo da se pridruže Socijalistička narodna partija (SNP), Ujedinjena Crna Gora, Prava Crna Gora i Slobodna Crna Gora.                                                                            Podsjetiću: Pošto je pala apostolska Vlada, pojedinačno i združeno, obećanjima o bogatijem i lagodnijem životu, privukli su brojne pristalice i zaposjele vlast u Podgorici. Apostolice su postale gradonačelnica i predsjednica Skupštine. I prvom odlukom vladajuće većine izabrani su novi direktori, predsjednici i članovi savjeta i upravnih odbora javnih ustanova. Umjesto najave da će odlučivati prema profesionalnoj sposobnosti na javnim konkursima, izbor su sveli na partijske podobnosti. Gradonačelnica je obavijestila da prema koalicionome dogovoru svako predlaže svoje povjerenike. Kulturu su tako posvojili „frontovci“, poznati mrzitelji i poricatelji svega crnogorskoga. Podgoricu će svakako htjeti da pretvore u zabačenu srpsku palanku. Apostoli su upravo ispunili želju onih koji su ih – glasali.                                                                                                            Očekivalo se da će nove izabranice u vršenju vlasti za razliku od mačo političara unijeti više femini čara i dara, a manje – ćara, Sada se pokazuje kako apostolke (kako ih nazivaju; apostolke su vrsta obuće) iz koalicije koju predvodi Pokret Evropa sad “muški” odlučuju i zapovijedaju. Možda je politika u primjeni nepolna, ne razdvaja i ne razlikuje polnu pripadnost. Predsjednica Skupštine opravdava partijsko zapošljavanje, smjenu svih dosadašnjih direktora, savjeta… Nastavlja se sječa koju je izvršila apostolica četvorostruka ministrica apostolske Vlade sa smjenom preko 150 direktora škola u Crnoj Gori.

Podgorica se posrbljuje.

Na otvaranju trećega Podgoričkoga festivala omladinske kulture “Nemanjin grad” predsjednica Skupštine Glavnog grada Jelena Borovinić Bojović saopštila je da je drevna Ribnica mjesto rođenja Stefana Nemanje - Svetog Simeona Mirotočivog, rodonačelnika dinastije Nemanjića, koja je, kako je kazala, ostavila snažan pečat u istoriji cijelog Balkanskog poluostrva”. Žali što “Podgorica još uvijek nema njegov spomenik...” Spomenik svakako “zaslužuje” ali srama,  pošto je u Duklji porušio sve gradove: Danj, Sardoniki, Rosaf zvani Skadar, Svač, Ulcinj, grad slavni Bar, osim Kotora.[3] Dokument nađen u manastiru Voljavči podno Rudnika svjedoči da je Stevan Nemanja „rodilsja vo grade Spuž“.[4] Ribnica je bila oblast a ne grad.

U tekstu Nije Nemanjin grad (Crnogorski portal,) osporio sam navedenu krivotvorinu.

Novi je predlog odbornika Koalicije „ZBP“/Za budućnost Podgorice: Urediti Nemanjin grad, kulturno jezgro Podgorice. (5. 12. 2023)

Patrijarh SPC Porfirije, povodom obilježavanja 10 godina od osvećenja Hrama Hristovoga Vaskrsenja sve je zasjenio izmišljotinama: “Ovdje je naš korjen… rodno mjesto svih pravoslavnih Srba gdje god se nalazili… u Podgorici je duboko zasađen naš početak, rođen je srpski župan Stefan i odavde dejstvujući ujedinio je Rašku i Zetu…“ I danas, nastavlja, iako smo rasijani po svijetu, nalazimo se u više država, postoji jedna crvena nit koje nas spaja u jedno, koja nas čini jednim, a to je Pravoslavna crkva i pravoslavna vjera…”. Diči se Njegoševim srpskim jezikom. Srbima je pripisao čojstvo i junaštvo.[5]         
"Za budućnost Podgorice - Grad svih nas". Jelena Borovinić Bojović

---

[5] Porfirije u Podgorici: Ponosni smo što govorimo srpskim jezikom, što smo dični pripadnici srpskog naroda i vjernici SPC, Vijesti, 14. 10. 2023.                                                                                    Ushućeno: “Ponosimo se što govorimo najčistijim srpskim jezikom Njegoševim, jezikom Stefana Ljubiše, što govorimo srpskim jezikom Marka Miljanova jer samo na svom, srpskom jeziku možemo izraziti ono najbolje u nama. Naravno, poštujući svaki drugi jezik i sve druge narode ponosni smo što pripadamo stradalom stradalnom, raspetom ali na putu vaskrsenja srpskom narodu.  Podržava ih da “… u svakoj prilici sa ponosom i dostojanstvom potpuno slobodno i odlučno ispoljavaju, i što je najvažnije da svjedoče svoj identitet i kao vjernici SPC i kao govornici srpskog jezika i kao dični pripadnici srpskog naroda kojii je u svim istorijskim iskušenjima blistao najprije čojstvom i junaštvom”. Patrijarh ne zna cjelinu, slojevitost čojjstva kojemu pripada i junaštvo.

Osnovana je Svetosavska gimnazija, uz obilatu finansijsku pomoć vlasti. Apostolice su predvidjele izgradnju sedam novih crkava i vjerskih objekata, raspoređenih prostorno da budu pogodne kad ustreba. Borovinić Bojović u šetnji sa svojom djecom iznad Sastavaka obećava: “Ovdje će biti podignut novi manastir”.

Koalicioni savez Pokret Evropa sad i Demokrate: Sa velikom energijom, entuzijazmom, sa sjajnim programima, sjajnim idejama, sa sjajnim ljudima ulazimo u izbornu trku Nosilac liste Saša Mujović očekuje da Podgorica postala evropska metropola. Gradonačelnica Olivera Injac je vjerovatno u sastavu liste.

Predsjednik Evrope sad Milojko Spajić ulaskom u politiku istrpio je mnoge kritike. Postao je apostol minister finansija i socijalnoga staranja, pa predsjednik treće “oslobodilačke” Vlade, nosilac i srpskoga državljanstva, kojega se odrekao,  sa manirom da za aktuelna pitanja kaže da ga ne “interesuju”. Sumnjive poslovne saradnje sa južnokorejskim biznismenom Do Kvonom, osumnjičenim za proneveru desetina milijardi dolara trgovinom kriptovalutama. Politička vrdalama koja se vješto pilagođavata trenutnim potrebama. Izvođač Vlade u kumbulj, kako sam naslovio u tekstu u Crnororskome portalu.

Partitokratija zamjenjuje demokratiju, sve U ime naroda.

Demokratija je uveliko u iskušenju da iščili pod pritiskom populizma, i vodi ka dnu, ako ga ima, u kome obitava ohlo-kratija/ološ-kratija.

Ne može svako, ko bilo, kako bilo da se nametne  silom ili milom, potkupljivanjem, ili varanjem da upravlja Podgoricom.

Građani svjesni svojih prava i odgovornosti  za grad u kojemu žive biraće, nadam se, promišljeno one koji su pripravni i sposobni da obavljaju poslove upravljanja Glavnim gradom.

Novi učesnik u izborima Pokret Naprijed nudi program u pet tačaka i rješenja za ekonomiju, infrastrukturu, socijalne problem, za probleme mladih i ekologiju”. Pitam:

A kultura? Bitna je za sve učesnike u budućoj vlasti. Kultura je u svemu. U savremenoj svakidašnjici kulturna slika, vrijednosti i potrebe kulturnoga razvoja čine osobenosti Podgorice. Građani svojim djelanjem, samostvorima, ponašanjem, vrednovanjem najboljega doprinose kulturnosti. Grad biva u iskustvu i po tzv. masovnoj kulturi. Pitam: Koliko građana učestvuje u kulturnome životu grada Kakve su i koliko kulturne ustanove otvorene za građane svojim programima, javnim priredbama? Ili su dovoljne sebi« Jesu li brojna udruženja slikara, muzičara, pisaca, sociologa, filosofa, politikologa, pravnika, arhitekata... samo u javnim nastupima ili su i neposredni učesnici u svakodnevnome životu grada.

Udar na kulturu čini novi zakon o povećanju PDV, kojim  poskupljuju  knjige, cijene ulaznica u  pozorište, bioskope, sve kulturne manifestacije. Poželjna Podgorica neće biti kultivisana nego – kurtalisana.                                                                                                       Zakon je izglasala parlamentarna većina koju čine Evropa sad - Demokrate- Još jače- prof. dr Saša Mujović” i

U konkurenciji su “frontovske” partije sa parolom “Za budućnost Podgorice - za grad svih nas” i Bošnjačka stranka “Podgorica svih nas”. Misle li, svako za sebe, da je Podgorica svih građana, ili samo onih koji oni predstavljaju. Apostolice su bile proglasile “naš grad”, koji su osvojile za upravu, ili su ga posvojile kao svoj posjed. Svaka vlast ustvari nastoji da nesmetano vlada svima.

 

Iskusni u upravljanju Podgoricom su DPS i Socijaldemokratija.

DPS:

“Zajedno možemo sve! Pogledajte kako je protekao sastanak partijske mreže u Podgorici i zvanični početak kampanje: I riječju i djelom! – dr Nermin Abdić. Do pobjede” Na izbrima u oktobru 2022. Pokret „Svi za naš GRAD - Ivan Vuković“ - 38,1 – 24, nije ponovljen 28. maj 2018. godine kada je ishod izbora bio:         „Za dobro građana Podgorice“, Milo Đukanović - 47,6%. Depeesovci bi mogli riječju da kritički prosude zašto su izgubili izbore u oktobru 2022. godine i da djelima potvrđuju ono što obećavaju.

Veče legendi narodnih pjesama za podršku Nerminu Abdiću proglasila je Borba, dežurno glasilo protiv svega što je izvorno crnogorsko, za islamizaciju Podgororice. List vodi vajni “Srbin poreklom iz Crne Gore”. Mnogi su osporili Borbin pamflet. Pridružio se i vojvoda Andrija Mandić, sa navodom da se urednik Borbe izvinio. Pridružio se i Edin Tuzović, nosilac Bošnjačke liste, koja vrši vrstu bošnjačkizacije Podgorice.

EZ:

Nosilac liste Evropskog saveza, koji čine Socijaldemokrate, Socijlademokratska partija i Liberalna partija, Boris Mugoša vode borbu za Podgoricu, koja može biti grad za primjer.                                         Na prinipima Socijaldemokratije: Sloboda, pravda i solidarnost i socijana država mogu privlačiti građane željne boljega života.

Koliko su građani pripravni za izbore?

Od dnevno-političke banalizacije života nema se vremena ni za što drugo. Obasuti, opsjednuti grajom, vikom, galamom, drekom, pogotovu u predizbornoj propagandi, svakojakim obećanjima obični ljudi samo trepću i čekaju što če da dobiju. A obećanja nijesu više samo ludom radovanje, nego i način da se vlada.

            Za opomenu: Podgorica je po anketi građana svrstana u 10 najgorih evropskih gradova za život.[6] Pitam: Hoće li nezadovljni građani izaći na izbore? Hoće li Podgoričani/Podgoričanke ponovo glasati koaliciju koja je srozala Podgoru?

Otvoreno je pitanje: Koliko i kako će nova postava vlasti mijenjati smjer razvoja Glavnoga grada. Hoće li nastaviti obećanu Evropsku putanju, ili zaokrenuti u Otvoreni Balkan, Srpski svet, pravoslavnu i pročetničku, i srpsko-rusku zavodnicu.

Podgoricom ne mogu upravljati kojekakve, domaće ili pridošle, Šuše i Maruše, kako bi rekli Podgoričani, nego osobe sposobne, voljne, vrijedne da se stvara uzorni grad.