Ekonomija

Magnus Linkvidst: Kako će nam izgledati život i posao za 10 godina?

Nov 10, 2022 2 Komentara

(15 riječi)

Biće dobro, ali i turbulentno, rekao je Magnus Linkvidst, futurolog i govornik u intervjuu za Telegraf Biznis. Govori nam kako će trendovi uticati na naš život, društvo i posao u budućnosti.

Kako bismo samo voljeli da znamo šta će biti sjutra, za mjesec dana ili čak 10 godina... Ima ta radoznalost i te kakvu pokretačku moć. U ova izazovna vremena, nečiji šapat da će sve biti dobro bio bi motiv i za posao i za život.

Biće dobro, ali i turbulentno, rekao je Magnus Linkvidst, svjetski poznat futurolog i govornik.

U intervjuu za Telegraf Biznis, na marginama konferencije ReThink the Status Quo gdje je pobrao sve simpatije publike, govori kako će aktuelni trendovi uticati na naš život, društvo i posao u budućnosti.

"Gledajte šta drugi rade i uradite suprotno. Ako svi budu kopirali jedni druge, nećemo stići nigdje. Eksperimentišite, poigrajte se pravilima, nemojte ih slijepo slijediti i ne uljuljkujte se u trenutnom uspjehu“, jedna je od glavnih poruka koje je poslao.

Magnus kaže da ne postoje samo optimizam i pesimizam, već i srednji put koji on zove "posibilizam". To su zapravo nove mogućnosti, ili razumijevanje svijeta na novi način.

Filip Moris na primjer pravi "svijet bez duvanskog dima", to je ujedno i  prva kompanija iz duvanske industrije koja je prije više od deset godina, postavila novi cilj i misiju.

A kada je riječ o biznisu danas, kaže: "Kod malih kompanija ne vidim pobunjenički način razmišljanja, radikalizam koji je karakterisao biznis ranije. Danas vidim mnoge ljude sa upitnim biznis planom i pitam se kako će ovo promeniti svijet?!

Slušali smo vas na konferenciji, govorili ste dosta o današnjim trendovima i tržištima. Na koji način aktuelni trendovi mogu da nam pomognu da predvidimo budućnost?

„Predviđanje je danas teško, da ne kažem nemoguće. Ponekad smo kao slijepi ljudi koji dodiruju statuu u mraku. Trendovi ne služe kao alat za predviđanje lekcija, prije bih rekao da su inspirativno oruđe. Kako s jedne strane ekonomisti, novinari, premijeri mogu sebi da priušte luksuz pesimizma, kompanije moraju da imaju dozu optimizma, bez obzira koliko krene po zlu. Ako dozvolite cinizam u društvu, brzo će da se uruši. Dakle, potrebni su neki izvori energije, osjećaj za mogućnosti, odnosno, nada. Ja to zovem "posibilizam“.

Ali kako to postići u ovo vrijeme kada svi govore o krizi, ekonomskoj, energetskoj...?

„Da, ljudi pričaju i o inflaciji, ratu, geopolitičkim sukobima, antiglobalizaciji. Sjetimo se prije dvadesetak godina kada je postojao samo optimizam - u toku je bila digitalna revolucija, fantastična globalizacija i Srbija je počela pristupne pregovore ka EU. Svega toga ima i danas. Ponašamo se nekada kao u situaciji kada se prejedemo i zaboravimo na glad. Slično, kada smo distopijski pesimisti, ne možemo da se sjetimo optimizma. Lično mislim da je inflacija uglavnom rezultat pandemije. I onda, naravno, da, ratove često pokreće manjina. Ne radi se o tome da morate da gledate dalje od naslova vijesti. Morate zapravo, u određenoj mjeri, raditi protiv, jer se novinarstvo često bavi vijestima, dramama... Morate ići dalje od toga i vidjeti šta se dešava na drugim aspektima. Pažljivo birati vijesti, biti oprezan sa glasinama, lažnim informacijama“.

Ova konferencija bavila se prije svega donošenjem zdravijih, odnosno manje štetnih odluka. Koje su vaše?

„Sjećam se da sam se pre 40 godina mnogo plašio starenja i smrti, mislio sam da se u mladosti sve dobro dešava, i da se za mene tu sve i završava. Onda sam stekao obrazovanje, i shvatio sam vremenom koliko je to bilo pogrešeno razmišljanje. Većina dobrih stvari se dešava kasnije u životu: Najzanimljivije ideje vam padaju na pamet kasnije. Najzanimljivije ljude upoznaš kasnije. U velikoj mjeri je isto gdje god da odete širom svijeta. Postajete osoba koja je i trebalo da budete. Za mene lično, to je bilo prihvatanje života, prihvatanje smrti. Danas na to gledam drugačije. Svi ćemo umrijeti iz nekog razloga, ali ne moramo aktivno da uništavamo svoja tijela. Možemo da vodimo računa o tome - da i prihvatamo neke stvari koje nisu nužno zdrave, ali nam omogucavaju manji rizik. Treba živjeti život tako da se vodimo time da smanjimo rizik (koji je svuda oko nas). Shvatam da ću živjeti još pet, deset, možda još 50 godina, ali ne zauvijek“.

Koliko je dobar govor važan za krajnju odluku koju će korisnik/slušalac donijeti? Vaša riječ svakako ima izuzetnu jačinu kada je u pitanju krajnja poruka, a i gledali smo vas na bini ovdje – publika umije da zanijemi?

„Većina ljudi ne voli da donosi odluke, zbog toga piju alkohol (smijeh)“.

Da li je zaista toliko teško?

„Jeste. Zaista, mnogi ljudi traže najrazličitije izgovore kako ne bi morali da donose odluke. Za nas lično, odluku moramo da donesemo sami, a kompanije teže da se odluka samo donese, nije važno ko i kada. Dakle, lična odluka je jedna od najtežih. Vjerujem da je jedanko teško suočiti se sa odlukom a zatim je i donijeti. Ono čšto ja radim kada držim govor jeste da pokušavam da preformulišem - na primjer dajem izbor između fosilnih goriva i obnovljivih izvora, da se uvide svi način proizvodnje električne energije.

Ukoliko mislite da je vaš život takmičenje gdje morate prvo da dobijete dobre ocjene u školi, onda dobar posao, zatim dobru platu, to je piramida u kojoj gubite perspektivu koju ja nazivam stvaranjem. To je ono gdje govorom mogu da doprinesem, ali nemam kompleks mesije. To je zanimanje kao i svako drugo. Neki od nas su dobri u postavljanju pitanja, neki u držanju govora, neki u pisanju knjiga. Svejedno, ukoliko mogu da postavljam nova pitanja ili postavljam ista pitanja, ali na nov način, onda sam na dobrom putu“.

Zbog čega su male ideje važne u svijetu velikih narativa?

„Živimo u svijetu u kojem je istok naspram zapada, islam naspram hrišćanstva, digitalni naspram analognog svijeta. Sve su to velike teme. Međutim, budućnost je često u malim, ličnim trenucima, kao što ga je stvorila Melita Benc, njemačka domaćica. Bila je pomalo frustrirana što joj prah od kafe pada u šoljicu pa je uzela malo papira od svoje djece koji je bio namijenjen za školske zadatke, prolila kafu kroz to i dobila je samo tečnost, bez zrnaca - tako je izmislila Melita filter. Lični trenutak, frustracija. Često se tako rađa budućnost - u duboko ličnim trenucima i pomalo neshvaćenim pojedincima. I to je za mene fantastična utjeha“.

Cijeli intervju pročitajte ovdje.

izvor: telegraf biznis