U fokusu

Dr Goran Sekulović

BITKA ZA DRŽAVU

Jun 13, 2020 2 Komentara

(15 riječi)

Objelodanjivanje, od strane premijera, pregovora i ‘’dogovora’’ između države (Vlade i Predsjednika Crne Gore) i vrha SPC u našoj zemlji, te odgovor SPC, pokazali su da je bitka između legalnih i legitimnih političkih predstavnika države  i, samo nominalno, jedne od vjerskih organizacija, prešla u višu fazu, upravo u bitku za nju – državu. Ne zadovoljava se SPC u Crnoj Gori više da bude ‘’samo’’ i ‘’jedino’’ ono što je danas i već decenijama – država u državi ili država iznad države ili država mimo države, ona želi da bude država sama, tj. da ona i njene skutonoše budu sama vlast, što su i do sada djelimično bili, ako ne oficijelno a ono nerijetko stvarno, jer im se sve do sada nije diralo u njihovu istorijsku, identitetsku, kulturnu, vjersku, crkveno-službenu, ekonomsku i imovinsku uzurpaciju i okupaciju Crne Gore. Vrh SPC u našoj zemlji je već ranije jasno zatražio da se Zakon o slobodi vjeroispovijesti ili uvjerenja i pravnom statusu vjerskih zajednica povuče, a ako se to ne desi, da se povuku oni koji su ga donijeli. Zato i kažu da ni ovaj posljednji susret i sastanak u ‘’dijalogu’’ koji ‘’teče’’, nije bio konstruktivan, jer za njih ‘’konstruktivnost’’ je samo – i može biti samo – jedna: spremnost Vlade, na njihov ulitamutum, da se povuče zakon, u suprotnom, učiniće sve da Vlada padne i da onda ona, SPC, donese svoj zakon. Da vrh SPC ne želi dijalog, vidi se i po tome što još nijesu uputili zahtjev Ustavnom sudu Crne Gore da se preispita Zakon. Uostalom, oni su svoj ’’dijalog’’ pokazali na djelu još i tokom javne rasprave o nacrtu Zakona, pribjegavajući nasilju, fizičkoj sili i haosu, onemogućavajući svaki razgovor o njegovim odredbama. 

Po ko zna koji put crnogorska zvanična vlast je pokušala da ‘’odobrovolji’’ vrh SPC u našoj zemlji da prestanu, privremeno valjda!?, sa litijama (mada i u doba korone to se nije desilo, jer su išle ‘’internet litije’’ u organizaciji Radio-Svetigore), prijedlogom da se primjena Zakona o slobodi vjeroispovijesti ili uvjerenja i pravnom statusu vjerskih zajednica odloži (iako je ona počela zvanično 8. januara ove godine), do odluke o valjanosti Zakona i davanja mišljenja o njemu od strane Ustavnog suda Crne Gore i Evropskog suda za ljudska prava u Strazburu. Zna se da je Evropski sud za ljudska prava već odbio zahtev Advokatske kancelarije Radić iz Beograda o privremenoj mjeri kojom bi se državnim organima Crne Gore zabranilo sprovođenje Zakona o slobodi vjeroispovijesti, do donošenja odluke Ustavnog suda Crne Gore po podnijetim inicijativama za ocjenu ustavnosti i zakonitosti ili do zaključenja temeljnog ugovora između SPC i države Crne Gore. Crnogorska vlada je tada ocijenila da odluka Suda u Strazburu "predstavlja još jedan dokaz da su primjedbe koje se iznose na račun Zakona o slobodi vjeroispovijesti isključivo političke i ideološke prirode i da nemaju utemeljenja ni u domaćem ni u međunarodnom pravu".

I po ko zna koji put vrh SPC u našoj zemlji je pokazao da svaki gest dobre volje vlasti kao reprezenta države shvata kao slabost, nemoć, nejedinstvo, neefikasnost, neodlučnost, kompromiserstvo, spremnost na popuštanje i trgovinu, te kao priliku da ih (i vlast i državu), još jednom i još više unizi, omalovaži, izvrijeđa, lažno predstavi i marginalizuje. Ovaj put su u jednom imali pravo. Ono što su im ponudili dva čelnika države Crne Gore nije – ustavno. Niko nije iznad ustava i zakona i niko nema pravo na odluke (niti prijedloge) o suspenziji i nesprovođenju bilo kojih zakona koje je donijela Skupština Crne Gore. Na stranu to što bi se, da je vrh SPC pristao na prijedlog o odlaganju  primjene Zakona, istom u Parlamentu mogla obezbijediti, političkom većinom, ‘’zakonitost’’, privremenog ili trajnog karaktera u zavisnosti od odgovora i mišljenja pravosudnih institucija u Podgorici i Strazburu.  Ali, suština, svakako, nije u ovome. Suština je u tome da vrh SPC kada drži lekcije vrhu države da se po Ustavu zakoni moraju sprovoditi i poštovati (hic!), uopšte, naravno, ne misli na sprovođenje ni ovog, ni nekog drugog, ni bilo kojeg zakona ove suverene i međunarodno priznate države Crne Gore, već na neke sasvim druge zakone u nekoj sasvim drugoj državi Crnoj Gori, koje bi donosila i sprovodila sasvim neka druga vlast, a to znači njihova vlast, tj. vlast koju bi birala i postavljala SPC u Crnoj Gori. Vrh ove crkvene organizacije u našoj zemlji je, i ovog puta, potvrdio da su sve ocjene čelnika crnogorske države koje su do sada date o karakteru djelovanja SPC bile tačne i ispravne. Riječ je o tome da li će Crna Gora ostati suverena, građanska,  multivjerska, multietnička i multikulturalna zemlja, stabilan partner NATO i EU, garant mira i regionalne stabilnosti na Zapadnom Balkanu, ili će postati u suštini (privremeno, za sada) polusuverena zemlja (druga srpska država sa tendencijom gubljenja u potpunosti svog međunarodnog subjektiviteta), jednovjerskog predznaka, sa ogromnim i nesagledivim negativnim  i razornim potencijalom po sopstveni, ali i regionalni i ukupni evropski mir i stabilnost. 

Najnovijim odgovorom – i, uz njega, ovih dana porukom crnogorskim građanima koga da glasaju i još jednim zahtjevom da se povuče Zakon – vrh SPC je pokazao jasnu i nedvosmislenu želju da ne samo dalje bude (kao do sada) parapolitički, već  od sada i otvoreni politički subjekt koji hoće da vlada, a to znači, u ovom slučaju, da promijeni cjelokupnu državnu, unutrašnju i međunarodnu političku, društvenu, istorijsko-identitetsku, vjersku, kulturnu i svaku drugu strukturu i atmosferu Crne Gore, da ulije, u krajnjoj instanci – ne zavaravajmo se, jer tome više nema nimalo mjesta! –  temeljni i korijeniti razdor, nepovjerenje, mržnju i osvetu među njenim građanima, narodima i vjerama. I ako su se čelnici države pokazali ovog puta naivnim u odnosu na vrh SPC, a jesu, u našim prilikama to znači da je sama država u velikoj opasnosti da se ona na ovaj isti način odnosila, odnosi i da će se – možda, ili sasvim vjerovatno, što je izuzetno opasno i nedopustivo! –  i u budućnosti tako odnositi na djelovanje vrha SPC i same SPC u Crnoj Gori.  Jedini blagotvorni i efikasni lijek na ovo može biti istinska i iskrena posvećenost i zakonitost, profesionalnost i odgovornost državnih institucija Crne Gore. To, naravno, uključuje i dosljednu i potpunu primjenu Zakona o slobodi vjeroispovijesti ili uvjerenja i pravnom statusu vjerskih zajednica. 

U sudaru dvije političke volje, legalnih i legitimnih političkih predstavnika države  i SPC u liku tzv. Mitropolije crnogorsko-primorske i još dvije eparhije, radi se o bitci za državu, i to na svim poljima. Jer, u međuvremenu je SPC i pozivom na litije i divljom gradnjom još dodatno (ima li tome kraja, tj. hoće li se ovim ‘’dodacima’’ stati na kraj?!) pokazala što misli o ovoj državi Crnoj Gori. I to je njihovo pravo, koje uključuje čak i pravo na – nepravo (divlje gradnje), koje su do sada više puta iskazali. No, valjda i država ima, ne samo pravo, nego i obavezu da tome stane na kraj (nepravu), a da se pravo (na litije) zadrži u okviru tog stvarnog prava i ništa više od toga. Kako reče premijer, do nekog (valjda konačnog) dogovora između SPC i države, tj. ‘’do tada’’, vladaće zakoni za sve jednako, pa i za predstavnike SPC. Do sada tako nije bilo. A od sada bi moralo biti. I to trajno, a ne samo ‘’do tada’’. Jer, to bi moglo ličiti (i ‘’pomalo’’ liči) na spremnost države na još jedno popuštanje, u stilu popustite vi sa ‘’pritiskom’’ litija malo, pa ćemo i mi sa ‘’pritiskom’’ primjene zakona malo!?, a takvo i slično ponašanje nas je i dovelo do toga da se danas ne zna ko je jači – država ili SPC. Dakle, i ‘’do tada’’ i ‘’od tada’’, jer pregovorima i dogovorima o zakonima i njihovim (ne)sprovođenjima može biti mjesta samo u za to nadležnim državnim i političkim institucijama i za to osnovanim  odgovoržnim državnim organima i ustanovama. Sve ostalo liči na, manje ili više, cjenkanje, i jeste trgovina sa – državom. To je najopasnije. SPC-u se čini da je toliko moćna da se može upustiti u bitku za državu Crnu Goru. Njeno uvjerenje o tome je istinsko, stvarno, a da li je njena procjena svoje sopstvene moći lažna, precijenjena ili adekvatna i realna, pokazaće naredno vrijeme.