Njegoš svjedoči...III
Rado se ponavlja za Njegoševo srpstvo navodna posveta: Ime mi je vjeroljub, prezime mi rodoljub. Crnu Goru, rodnu grudu kamen paše odasvuda. Srpski pišem i zborim svakom gromko govorim: narodnosti mi srbinska, um i duša slavjanska.
Dokaz
nije pronađen. Falsifikat je izveo dr Ljubomir Durković-Jakšić
u knjizi Mitropolija Crnogorska nikada nije bila
autokefalna, pozivajući se na svoj raniji tekst.[1]
Srpska
propaganda obilato je koristila takvu Njegoševu „zakletvu“.
Prepjevani
su ustvari stihovi Lukijana Mušickoga iz pjesme V. Stefanoviću Serbljinu od Serbljina: Ja Serbljin serbski čitam,
pišem, I duhom serbskim k Rodu dišem, Pa pesmom srbskom dižem Rod.[2]
Istoriografija nije uspjela da pronađe i kalendar na kojemu se nalaze
navodna Njegoševa posveta i stihovi.[3]
Što kazuju činjenice?
Naveo sam dovoljno podataka.
Nastaviću najprije sa samim Njegošem.
Simu Milutinoviću, prije
nego ga je punio Srpstvom, odgovorilo je đače, u prepirci Ko su bolji junaci Srbi ili Crnogorci?: Da je vječna Crna Gora u
svojoj nevolji i slobodi, i u slavi. Svjedoči učitelj:
„A da, čôče, božja ti vjera,
znam ja tu veselu Srbadiju; nu kud su
joj ti junaci sinovi bili dok joj nije Bog dâ Karađorđa? Ta svi vi tamo fastate
(hvalite se – p. n.) njega jednoga junaštvom, a kad vi Bog njega jednoga uze
između vas, a vi sunovrat u turski jaram opet! No kršna i siromašna Crna Gora ne haje ni za Nemanje, ni za
Murate, ni za Bunaparte, svi oni biše
i preminuše, i mač svoj o Crnogorce
đekoji opitaše, pa nestaše, a Crna Gora ostade dovijeka i Strašnoga suda, u svojoj nevolji i slobodi, a to ti je u
slavi“.[4]
(moji kurzivi, D. I)
Ako je Srbin, kako mu se
pripisuje, što odvaja Crnogorce od –
Srbadije. Zašto ne slavi Nemanju porobljivača koji „Povrati Dioklitiju… i u
njoj poruši sve gradove: Danj, Sardoniki, Rosaf zvani Skadar, Svač, Ulcinj,
grad slavni Bar, osim Kotora, u koji prenese svoj dvor“. (Stefan Prvovenčani u
„Životu Stefana Nemanje“), i bi proglašen za Svetoga Simeona Mirotočivoga. Crnogorci i Crna Gora su
ratovali i protiv moćne Osmanske Imperije i Napoleonove vojske, i pobjeđivali...
Strašni sud je doživljavala, i
preživljavala, okupacijom pod Nemanjićima, i Odlukom Podgoričke skupštine 1918.
Mlađani Rade Tomov je tek
„namjenskim učiteljam“mogao da se „puni“ srpskim velikanima. Tako, Miloševom
silom i harizmom kroz knjigu Jevta Popovića Milošijada
(1828) i osobito usmeno i pismeno knjigom Tragedija
Obilića Simeona Milutinovića/Sime Sarajlije. Dotada u Crnoj Gori nije bili
pomena o Milošu. U modi je bilo junaštvo Marka Kraljevića.
U crnogorskim epskim
pjesmama, koje je objavio Vuk Karadžić, nema Miloša. Nikad u svojim djelima i
pismima Njegoš nije spomenuo Savu Nemanjića!
Velike zasluge za unošenje
srpstva u Crnoj Gori ima baš pomenuti Simeon Milutinović, zvani Sarajlija.
Simeona je po zadatku poslao
knez Miloš na Cetinje da mladoga Vladiku
podučava. Došao je pripravan u Crnu Goru da ideologijom Srpstva zadahnjuje
Crnogorce. U Serbiankama (Lajpcig
1826. godine) pjevao je:
Crna Goro, naš Olimpe pravi,
Crna Goro, ubježište Srba!...
I malo vas, al’ možete mnogo...
Crnogorci! Otci Serbov pravi...
Moglo bi se podrobno
raspravljati o Sarajlijinim „slatkim prelivima“.
Čudni pesnik proslavljene
„Srbijanke“, kako ga oslovljava Ljubomir Nenadović, već ima stihove o Crnoj
Gori presvetinji srpskoj, rastiloderu srpskih Jugovića, „naš Olimp pravi“,
ubježište Srba. Najviše što se može:
Oderšci ste slave i ponosa!
Crna Goro l’ vrte Serpstva rajski![5]
Punio je mlađanoga Rada
Tomova veličinom Srpstva, slavnoga serpskoga carstva, kosovskim zavjetom i
Milošem Obilićem.
Bilo kuda Srbin svuda...
Njegoševo Srpstvo može,
naravno, da se pokazuje Njegoševim izjavama i stihovima; Crnogorstvo još i
više.
U razgovoru sa Matijom
Banom, koji je došao na Cetinje da propagira Garašaninovo Načertanije, Njegoš, nezadovoljan što Srbija ništa ne preduzima,
rekao je:
„Znate li što sam namjeravao
da nijeste došli i sve mi te stvari saopštili?“, zborio je Vladika. „Namjeravao
sam pregaziti tursko zemljište, ući sa Crnogorcima u Srbiju, narod pobuniti i
primorati Vladu na radnju.“
Za Gorski vijenac je rekao:
„On će se dopasti samo mojim Crnogorcima, zato što sam u njemu
iznio njihove običaje, njihov način mišljenja i govora, te se vide kao u
ogledalu“.(moj kurziv, D. I.)[6]
U svijesti naroda nijesu obitovali Srbi, srpstvo.
O štampanju Njegoševih djela
izvan Crne Gore, za Luču mikrokozma,
priređivač Gorskoga vijenca, Risto
Dragićević napominje da se „Njegoš, iako mitropolit, nije pridržavao ni
Biblije, ni crkvenih predanja...“, (Predgovor,
str. 35)
Koliko je Njegošev Gorski vijenac
pouzdan oslonac za događajnu istoriju?
U dramskome, i svakome,
književnome djelu pisac, pogotovu pjesnik, slobodan je da koristi sve „ukrase“.
Likovi, prizori, priče vjerni su koliko su umjetnički istiniti. Praviti od njih
zbilju, koja vrijedi zavazda, izvan je svojstvava literarnoga djela.
Koliko je Njegoš dovoljan za
etničko i nacionalno prepoznavanje i dokazivanje likova?
Oni koji sve posrbljuju,
doslovno prihvataju stihove gdje se spominju, osobito uzvisuju Srbi, srpski
junaci, najviše Miloš Obilić.
Pođimo redom. Spjev je
posvećen prahu Oca Srbije, Voždu
Karađorđu koji
... iz mrtvijeh diže Srbe, dunu život srpskoj duši,
Evo tajna besmrnika: dade Srbu stalne grudi,
od viteštva odviknuta u njim’ lafska srca budi!(Posveta prahu Oca Srbije,
stihovi 16-18)
Samo u Posveti, srpstvo se spominje devet puta, razumljivo.
Karađorđa uzvisuje u Oca Srbije, koja se nakon 400 godina
ponovo postepeno oslobađa Osmanskoga ropstva.
Slavna Srpska revolucija, koja je bila Buna
na Dahije, skončala je u okrilju Osmanskoga carstva, posvjedočeno slanjem u
znak pokornosti glave ubijenoga vožda Karađorđa na poklon turskome sultanu u
Stambolu.
Dokumenti kazuju da je
Srbija, i za vrijeme, i poslije Karađorđa, plaćala danak Turskoj.
U drugom Ustavu Srbije 1838. godine, koji je
ustvari Sultanski Hatišerif, zapisano je: da je Srbija turska provincija, da su
Serbi platežni podanici visoke Porte, da je sultan darovao jedno vnutrenje
Pravlenije i jedan nacionalni Ustav, da su Hristijani Zakona Grečeskog, Crkve
Vostočne, podčinjeni duhovnoj vlasti patrijarha sjedećeg u Konstantinopolju...[7]
Tako je, u vrijeme vladavine
Petra II Petrovića Njegoša u Crnoj Gori, izgledala samostalnost Srbije i Srpske
pravoslavne crkve u vrijeme Miloša Obrenovića (1815-1835) i Aleksandra
Karađorđevića (1842-1858).
Napominjem da su iz toga
vremena spisi štampani u Srbiji koji su dali osnovu da su Srbi narod najstariji. I Ljubomir Nenadović je dao plodno tle za
novije priče srpskih „novoromantičara“. Nasrbovao se u pismima iz Crne Gore
1878. godine: svuda je nalazio srpstvo, srpske careve, najviše Dušana, srpske
junake, najviše Obilića, sve u znaku Kosova.[8]
Njegoš se istrajno, i
svakovrsno, uveliko krivotvorno, svrstava u Srpstvo.
Brojni su dokazi, kako sam
naveo, da je izvorno, svjesno, djelom i mislima najviše – Crnogorac, bivstveno u
crnogorskoj naciji.
Kraj
[1] Dr Ljubomir Durković-Jakšić, Mitropolija Crnogorska nikada
nije bila autokefalna, Udruženi izdavači: Sveti arhijerejski sinod
Srpske pravoslavne crkve i Mitropolija Crnogorsko-primorska, Beograd - Cetinje
1991, str. 36.
Može
se samo zamisliti kako se sve „pomagalo“ mladome Njegošu, naročito u zahvalnost
za toliku „opsjednutost“ i „privrženost“ Srpstvu.
[2] Vojislav P.
Nikčević, Prepjevani stihovi Lukijana
Mušickog, Lučindan, 7, Cetinje,
str. 67-69
[3] Novak
Adžić, Tragom jednog podmetanja o Njegoševoj
narodnosti, Portal analitika, 22. novembar 2013.
[4] Dvoboj učenika i učitelja, „Golubica“, 3, 1843/44, str. 18-22
[5] Ljubomir P. Nenadović, O Crnogorcima, Srpska književna zadruga,
kolo XXXII, knj. 212, Beograd 1929, str.
123)
[6] Savremenici o Njegošu, Zbornik radova, Beograd 1951,
preštampani tekstovi Matije Bana iz „Preodnice“, 1844, str. 7-8
[7] Ustavi Kneževine i Kraljevine Srbije 1835-1903, Srpska akademija nauka i umetnosti, Beograd 1988
[8] Ljubomir P. Nenadović, O Crnogorcima, isto, str. 69-70
4 Komentara
Veritas Postavljeno 15-10-2023 01:03:01
Njegoš odvaja Crnogorce i Srbijance, bolje rečeno usporedjuje ih. Navodi razliku. A to dvoje jesu Srbi! Nemoguće je odvojit Srbijanca od Stbina kao ni Crnogorca od istog!
Odgovori ⇾xYxVmXNJ Postavljeno 18-08-2023 14:44:23
viagra super active AP Гў A Chinese- born chemist who worked for a decade for one of America s biggest pharmaceutical companies was a cold, calculating murderer who poisoned her husband rather than let him divorce her, a judge said Monday as he sentenced her to life in prison
Odgovori ⇾qFHIKsI Postavljeno 16-07-2023 02:37:07
best generic cialis Nearly, 1 million new cases are diagnosed each year
Odgovori ⇾emitySiny Postavljeno 04-05-2023 17:32:51
This reaction is catalyzed by a heterodisulfide reductase that unexpectedly contains an iron sulfur cluster propecia online
Odgovori ⇾