Istorija

Goran Sekulović: Etos kao jedini etnos ili: Za koga bi bio Marko Miljanov danas?

(15 riječi)

Nedavno je Muharem Bazdulj, pisac i kolumnista, u komentaru pod naslovom ''Ovi i oni izbori u Crnoj Gori, za koga bi bio Marko Miljanov?'', konstatovao da bi Marko Miljanov danas bio za – Zdravka, Aleksu i Dritana. I to je najvažnije po njemu u svim crnogorskim podjelama. Ova pretpostavka i ''predviđanje'' nije nikako u skladu sa Markovim zavjetom da je čovjek u svetoj ljudskoj obavezi da brani druge od sebe samog. Sjetimo se svih prijetnji, uvredljivih poruka i raznih ataka na pripadnike manjina nakon dolaska na vlast upravo Zdravka, Alekse i Dritana. A to baš ne korenspondira sa moralom i etikom čojstva, onim što je najvažnije kod Marka Miljanova.    

Koji je (ne)vakat na ovom dijelu Balkana možemo viđeti i po tome kako i koliko i najvispreniji umovi – nadamo se dobronamjerno no ne zato manje pogubno, sjetimo se da i najbolje namjere mogu odvesti u pakao– znaju da srozaju i bace u blato najsjajnije bisere i vječne vrijednosti ovog prostora. Zašto se onda čuditi kako su plemenite i časne ideje Marka Miljanova, zloupotrijebljene od strane velikosrpskog šovinizma i fašizma, završile ne tako davno  kao vodilje vjerskog fanatizma i zločina nad islamskim vjernicima čak i u dalekoj Australiji.  

Elem, primjer našeg kolumniste pokazuje i kako se zapravo o suštini ideja Marka Miljanova vrlo malo zna, ili površno i sasvim neadekvatno, što pokazuje i sadržaj njegovog teksta. On govori o tome da je knjiga ''Primjeri čojstva i junaštva'' čak i ''dnevno-politički proročka'', te u prilog tome navodi da se u jednom od primjera spominju i ''arnaucki četnici'' (sasvim uzgredno i apsolutno nebitno za njegov moralni, etički smisao i nauk), što je po njemu dokaz da nema ništa sporno ni u sintagmi ''Albanac-četnik'' koja se u javnosti vezuje za jednog od trojice crnogorskih političara ''za koje bi bio'', ''da je živ'', Marko Miljanov. Međutim, u pitanju su pomiješani lončići, jer su i četnici i ustaše u tim vremenima bili ustanici i borci protiv Turaka.

No, slijedi ono što je mnogo bitnije. Marko je utopijski mislilac prvoga reda, utopije o slobodi i sreći, pravdi i veličini, slavi i poštenju svih balkanskih naroda i zemalja bez obzira na njihovo etničko, vjersko ili pak jezičko i kulturno pripadništvo, osjećanje i porijeklo. On je znao samo za jedan etnos, etnos etosa. Svi Markovi junaci živjeli su na jednom istom prostoru, manjem ili većem, i u kučko-arbanaškim i ostalim krajevima Crne Gore, ali i drugim pograničnim oblastima različitih država i carstava sve do Sandžaka i Stare Srbije. Vjekovima su zajedno opstajali, bez obzira na sve nepovoljne istorijske i životne okolnosti, ljudi različitih religija, etniciteta i kultura – pravoslavci, katolici, muhamedanci (ili kako je Marko pisao: „Srbi”, „Latini” i „Turci'') – Crnogorci, Srbi, Albanci i katoličke i muhamedanske (islamske) vjere, Muslimani, Turci. U ovom smislu, svi današnji narodi i nacije koji baštine etičku tradiciju i pojam čojstva (Crnogorci, Albanci, Srbi, Muslimani, Bošnjaci, Turci), nesumnjvo su njegovi nosioci kao nematerijalnog kulturnog dobra, jednog od najuniverzalnijih i najplodonosnijih u bogatoj povjesnici čovječanstva. A Crna Gora kao rodno tlo čojstva učinila je od njega multinacionalno, multikulturalno i multietničko kulturno i duhovno blago, odnosno pozitivno je inspirisala pojedince iz različitih vjera i naroda da prevazilaze ne samo sopstvenu ličnu već i ontološku i antropološku ograničenost ljudskog roda i da čine djela i primjere dobročinstva i ljudske časti kojima gotovo da nema premca u uporednoj istoriji naroda svijeta. Puno je primjera čojstva i junaštva kada njihovi protagonisti i nosioci iz različitih etničkih i vjerskih grupacija – dakle, ne samo i ne nikako samo Crnogorci – ostaju živi, tj. kada im Turci, koji se time i sami upisuju u knjigu vječnosti, opraštaju život poslije njihovih etičkih podviga i djela.

To je ona besmrtnost kao najviša etička, i u slučaju Crnogoraca i etnička, vrednota i ideja, djelo i praksa, o kojoj tako mnogo i mudro, podsticajno i autentično misli, piše i zbori Marko Miljanov. Njegova etičnost kao apsolutna vrijednost iznad svake etnije je bila i jeste i danas srž građanske, multinacionalne, multivjerske i multikulturalne evropske crnogorske državnosti, suverenosti i nezavisnosti. Da je živ, ne bi Marko bio za ovog ili onog po etnosu već po etosu, jer etos mjeri jeli neko čovjek ili nečovjek, soj ili nesoj, etos a ne etnos određuje ljudskost, vrijednost i čovječnost nekog pojedinca.

 

Marko piše: „Ali u zlo razgovora nema, / no ga valja od sebe daljiti / pa o dobru radit i zboriti.'' Kaže da je čovjekova dužnost da se „traži da se svačije pravo čuva i poštuje. Kad ne bi tako bilo, no svak sebe i svome, onda životinji se približavamo, a na starešinstvo bogom dato nam zaboravjamo.” Podsjeća i opominje da je „bilo i prije zlije sebičnjaka, zvjerova kao Neron i Kaligula s njinom vrstom, no je Solona bilo s njegovom vrstom kakvije nema sad’ a Nerona i Kaligula na svaku stranu... Sad ne strada starešina manji ni viši, no sve narod… Govore da se napreduje u svačem. Kad bi tako bilo, poštenje bi napredovalo i sloboda carovala, da napreduje što treba za lju(d)stvo i čojstvo…Može bit u dosta je stvari napredak, no u ljuđe se ne vidi toga, koji unapređaju što je sveto, kako je bog čojeku odredio. Jest razne robe više, tek poštenije ljudi manje. Pa kad bi se od prije Hrista nabrajali, eto, Atina, Sparta, Rim i mloga mjesta su rodila ljuđi koji su izmučili sebe za narod, a sad muče narod za sebe. Čojstvo traži napredak slobode, a ne druge robe.”

Marko naslućuje najezdu diktatora i diktatura u osvit XX vijeka – vijeka modernog, najstrašnijeg zla, totalitarizama, i lijevih i desnih, različitih vrsta genocida... Eto, takav je bio pisac i mislilac, filozof, i mudrac Marko Miljanov Popović, prvi guverner-gradonačelnik Podgorice i jedan od osnivača njene Narodne biblioteke-čitaonice. I nije nikako zaslužio i napisao ''Primjere čojstva i junaštva'' i „Život i običaje Arbanasa” i druga djela da se njegova misao uprošćava i upropašćava, unizuje i unakazuje, prilagođava aktuelnom političkom trenutku, krivo i politikantski interpretira i falsifikuje! Naprotiv! Ne zbog Marka – njegovo djelo je besmrtno, već zbog nas samih i budućnosti ovog dijela Evrope.



1 Komentara

Fanito Postavljeno 31-03-2021 07:44:19

Veoma važna i vrlo ubjedljiva reakcija gospodina Gorana Sekulovića na nesuvisle pokušaje da se zloupotrebljavaju imena naših najvećih ljudi u dnevno političke svrhe. Hvala uvaženom filizofu i izuzetnom poznavaocu djela Marka Miljanova, akademiku Goranu Sekuloviću!

Odgovori ⇾

Ostavite komentar

• Redakcija zadržava puno pravo izbora komentara koji će biti objavljeni. • Komentari koji sadrže psovke, uvrede, prijetnje i govor mržnje na nacionalnoj, vjerskoj, rasnoj osnovi, kao i netolerancija svake vrste neće biti objavljeni. • Prilikom pisanje komentara vodite računa o pravopisnim i gramatičkim pravilima. • Nije dozvoljeno pisanje komentara isključivo velikim slovima niti promovisanje drugih sajtova putem linkova. • Komentari u kojima nam skrećete na slovne, tehničke i druge propuste u tekstovima, neće biti objavljeni, ali ih možete uputiti redakciji na kontakt stranici portala. • Komentare i sugestije u vezi sa uređivačkom politikom ne objavljujemo, kao i komentare koji sadrže optužbe protiv drugih osoba. • Objavljeni komentari predstavljaju privatno mišljenje autora komentara, i nisu stavovi redakcije portala. • Nijesu dozvoljeni komentari koji vrijedjaju dostojanstvo Crne Gore,nacionalnu ,rodnu i vjersku ravnopravnost ili podstice mrznja prema LGBT poulaciji.