Goran Sekulović: Etos kao jedini etnos ili: Za koga bi bio Marko Miljanov danas?
Nedavno je Muharem Bazdulj, pisac i kolumnista, u komentaru pod naslovom
''Ovi i oni izbori u Crnoj Gori, za koga bi bio Marko Miljanov?'', konstatovao
da bi Marko Miljanov danas bio za – Zdravka, Aleksu i Dritana. I to je najvažnije
po njemu u svim crnogorskim podjelama. Ova pretpostavka i ''predviđanje'' nije
nikako u skladu sa Markovim zavjetom da je čovjek u svetoj ljudskoj obavezi da
brani druge od sebe samog. Sjetimo se svih prijetnji, uvredljivih poruka i
raznih ataka na pripadnike manjina nakon dolaska na vlast upravo Zdravka,
Alekse i Dritana. A to baš ne korenspondira sa moralom i etikom čojstva, onim
što je najvažnije kod Marka Miljanova.
Koji je (ne)vakat na ovom dijelu Balkana možemo viđeti i po tome kako i
koliko i najvispreniji umovi – nadamo se dobronamjerno no ne zato manje pogubno,
sjetimo se da i najbolje namjere mogu odvesti u pakao– znaju da srozaju i bace
u blato najsjajnije bisere i vječne vrijednosti ovog prostora. Zašto se onda
čuditi kako su plemenite i časne ideje Marka Miljanova, zloupotrijebljene od
strane velikosrpskog šovinizma i fašizma, završile ne tako davno kao vodilje vjerskog fanatizma i zločina nad
islamskim vjernicima čak i u dalekoj Australiji.
Elem, primjer našeg kolumniste pokazuje i kako se zapravo o suštini
ideja Marka Miljanova vrlo malo zna, ili površno i sasvim neadekvatno, što
pokazuje i sadržaj njegovog teksta. On govori o tome da je knjiga ''Primjeri
čojstva i junaštva'' čak i ''dnevno-politički proročka'', te u prilog tome
navodi da se u jednom od primjera spominju i ''arnaucki četnici'' (sasvim
uzgredno i apsolutno nebitno za njegov moralni, etički smisao i nauk), što je
po njemu dokaz da nema ništa sporno ni u sintagmi ''Albanac-četnik'' koja se u
javnosti vezuje za jednog od trojice crnogorskih političara ''za koje bi bio'',
''da je živ'', Marko Miljanov. Međutim, u pitanju su pomiješani lončići, jer su
i četnici i ustaše u tim vremenima bili ustanici i borci protiv Turaka.
No, slijedi ono što je mnogo bitnije. Marko je utopijski mislilac prvoga
reda, utopije o slobodi i sreći, pravdi i veličini, slavi i poštenju svih
balkanskih naroda i zemalja bez obzira na njihovo etničko, vjersko ili pak jezičko
i kulturno pripadništvo, osjećanje i porijeklo. On je znao samo za jedan etnos,
etnos etosa. Svi Markovi junaci živjeli su na jednom istom prostoru, manjem ili
većem, i u kučko-arbanaškim i ostalim krajevima Crne Gore, ali i drugim
pograničnim oblastima različitih država i carstava sve do Sandžaka i Stare
Srbije. Vjekovima su zajedno opstajali, bez obzira na sve nepovoljne istorijske
i životne okolnosti, ljudi različitih religija, etniciteta i kultura –
pravoslavci, katolici, muhamedanci (ili kako je Marko pisao: „Srbi”, „Latini” i „Turci'') – Crnogorci,
Srbi, Albanci i katoličke i muhamedanske (islamske) vjere, Muslimani, Turci. U
ovom smislu, svi današnji narodi i nacije koji baštine etičku tradiciju i pojam
čojstva (Crnogorci, Albanci, Srbi, Muslimani, Bošnjaci, Turci), nesumnjvo su
njegovi nosioci kao nematerijalnog kulturnog dobra, jednog od najuniverzalnijih
i najplodonosnijih u bogatoj povjesnici čovječanstva. A Crna Gora kao rodno tlo
čojstva učinila je od njega multinacionalno, multikulturalno i multietničko
kulturno i duhovno blago, odnosno pozitivno je inspirisala pojedince iz
različitih vjera i naroda da prevazilaze ne samo sopstvenu ličnu već i
ontološku i antropološku ograničenost ljudskog roda i da čine djela i primjere
dobročinstva i ljudske časti kojima gotovo da nema premca u uporednoj istoriji
naroda svijeta. Puno je primjera čojstva i junaštva kada njihovi protagonisti i
nosioci iz različitih etničkih i vjerskih grupacija – dakle, ne samo i ne
nikako samo Crnogorci – ostaju živi, tj. kada im Turci, koji se time i sami
upisuju u knjigu vječnosti, opraštaju život poslije njihovih etičkih podviga i
djela.
To je ona besmrtnost kao najviša etička, i u slučaju Crnogoraca i
etnička, vrednota i ideja, djelo i praksa, o kojoj tako mnogo i mudro,
podsticajno i autentično misli, piše i zbori Marko Miljanov. Njegova etičnost
kao apsolutna vrijednost iznad svake etnije je bila i jeste i danas srž
građanske, multinacionalne, multivjerske i multikulturalne evropske crnogorske
državnosti, suverenosti i nezavisnosti. Da je živ, ne bi Marko bio za ovog ili
onog po etnosu već po etosu, jer etos mjeri jeli neko čovjek ili nečovjek, soj
ili nesoj, etos a ne etnos određuje ljudskost, vrijednost i čovječnost nekog
pojedinca.
Marko piše: „Ali u zlo razgovora nema,
/ no ga valja od sebe daljiti / pa o dobru radit i zboriti.'' Kaže da je
čovjekova dužnost da se „traži da se svačije
pravo čuva i poštuje. Kad ne bi tako bilo, no svak sebe i svome, onda životinji
se približavamo, a na starešinstvo bogom dato nam zaboravjamo.” Podsjeća
i opominje da je „bilo i prije zlije
sebičnjaka, zvjerova kao Neron i Kaligula s njinom vrstom, no je Solona bilo s
njegovom vrstom kakvije nema sad’ a Nerona i Kaligula na svaku stranu... Sad ne
strada starešina manji ni viši, no sve narod… Govore da se napreduje u svačem. Kad
bi tako bilo, poštenje bi napredovalo i sloboda carovala, da napreduje što
treba za lju(d)stvo i čojstvo…Može bit u dosta je stvari napredak, no u ljuđe
se ne vidi toga, koji unapređaju što je sveto, kako je bog čojeku odredio. Jest
razne robe više, tek poštenije ljudi manje. Pa kad bi se od prije Hrista
nabrajali, eto, Atina, Sparta, Rim i mloga mjesta su rodila ljuđi koji su
izmučili sebe za narod, a sad muče narod za sebe. Čojstvo traži napredak
slobode, a ne druge robe.”
Marko naslućuje najezdu diktatora i diktatura u osvit XX vijeka – vijeka
modernog, najstrašnijeg zla, totalitarizama, i lijevih i desnih, različitih
vrsta genocida... Eto, takav je bio pisac i mislilac, filozof, i mudrac Marko
Miljanov Popović, prvi guverner-gradonačelnik Podgorice i jedan od osnivača
njene Narodne biblioteke-čitaonice. I nije nikako zaslužio i napisao ''Primjere
čojstva i junaštva'' i „Život i običaje Arbanasa” i druga djela
da se njegova misao uprošćava i upropašćava, unizuje i unakazuje, prilagođava
aktuelnom političkom trenutku, krivo i politikantski interpretira i
falsifikuje! Naprotiv! Ne zbog Marka – njegovo djelo je besmrtno, već zbog nas
samih i budućnosti ovog dijela Evrope.
1 Komentara
Fanito Postavljeno 31-03-2021 07:44:19
Veoma važna i vrlo ubjedljiva reakcija gospodina Gorana Sekulovića na nesuvisle pokušaje da se zloupotrebljavaju imena naših najvećih ljudi u dnevno političke svrhe. Hvala uvaženom filizofu i izuzetnom poznavaocu djela Marka Miljanova, akademiku Goranu Sekuloviću!
Odgovori ⇾