Politika

Zoran Vulević: SAMO SRAMOTNI SINOVI MOGU BITI NEPRIJATELJI SOPSTVENE DRŽAVE

Nov 30, 2020 1 Komentara

(15 riječi)

Svako čudo nas snalazi od domaćih izdajnika, kako onih koji žive u Crnoj Gori, tako i onih naših izroda koji sa tuđeg pljuju na svoj prag, na zemlju svog porijekla, zemlju svojih predaka. No, da samo u naznakama, jer je i to sasvim dovoljno, zavirimo u nešto dalju prošlost, pa će nam ova i mnoge druge naoko teško objašnive socio-psihološke anomalije postati bar dijelom razumljivije.

Dakle, riječ je o Garašaninovom Načertaniju, srpskom imperijalističkom programu osvajanja tuđih teritorija i susjednih država u cilju stvaranja velike Srbije. Napisao ga je 1844 godine za kneza Aleksandra Karađorđevića, tadašnji ministar unutrašnjih dela  Ilija Garašanin.

Tog Programa se otvoreno, kao nedavno Slobodan Milošević, ili prikriveno drže svi srpski režimi, Srpska pravoslavni crkva i Srpska akademija nauka i umjetnosti, Njihovo udruženo djelovanje  je često bilo uzročnik netrpeljivosti među narodima Balkana i, kao što dobro znamo, glavni razlog nedavnog krvoprolića na ovim prostorima. I što posebno zabrinjava, taj klerofašistički projekat će i dalje biti suština agende srpske spoljne  politike. Do kada, zavisiće prije svega od građana Srbije i njihove spremnosti da raskinu  sa ekspanzionističkom politikom srpskih vlasti koja je nanijela dosta zla regionu, a ponajviše samoj Srbiji.

U najkraćem, u tom dokumentu se, između ostalog, kaže da Crnogorce na sve načine treba pridobiti i približiti Srbiji. Vremenom Izvršiti njihovu asimilaciju i crnogorski narod utopiti u brojniji, srpski etnički korpus. I to se zaista pokušava sprovesti do dana današnjeg, upornim i perfidnim marifetlucima i mahinacojama. Uz to, kako se u tom dokumentu naglašava, uvijek ćemo tamo imati 10.000 pušaka najhrabrijih slovenskih ratnika koji će ginuti za naše interese. Toliko o iskrenosti prema Crnoj Gori i tobožnjem doživljavanju njenog naroda kao posebno  bliskog.

Svi znamo ko je bio  Njegošev učitelj i kakav je uticaj i s kojim ciljem izvršio na njega. Takođe znamo s kakvim namjerama su pojedini srpski Intelektualci tog vremena pohodili Crnu Goru. Mnogi od njih samo s ciljem da je pridobiju za srpske interese, kako je Načertanijem i zacrtano.

Elem, u tom imperijalističkom dokumentu stoji da mlade Crnogorce treba dovoditi u Beograd da se školuju i kao školovane ljude vraćati u Crnu Goru đe će se zalagati za srpsku stvar, njeno nestajanje kao samostalne države. Dalje, da se svim budućim generacijama Crnogoraca omogući dobijanje značajnih funkcija i radnih mjesta u Srbiji i tako stvori  njoj najlojalniji sloj društva  koji će služiti ostvarivanju srpskih velikodržavnih ciljeva. Mora se priznati da su ti crnogorski janičari, u svim generacijama, do dana današnjeg, ostali vjerni svom nečasnom zadatku. Gotovo svakodnevno slušamo njihove pokliče iz druge države kojima blate i ponižavaju državu svog porijekla, samo da bi udovoljiti tuđim interesima i zadržali privilegije koje tamo uživaju. Da li se te  prodane  duše ikada i makar na trenutak zastide pred samima sobom zbog svoje izdajničke uloge. Ne, to su ljudi s nedostatkom časti i ponosa, beskičmenjaci koji puze pred svojim nalogodavcima. Sirotinja moralna i duhovna. Nesrećnici koji vode život nedostojan  čoveka. Moralna trulež i poslednji otpad svakog naroda. Bijednici bez elementarnih obzira i moralnih načela. Dno i talog svakog naroda. Žgadija grdna bez imena i prezimena. Sram i zastiđe za sva vremena.

Takvih izdajnika, nažalost, itekako ima i u samoj Crnoj Gori. Svakodnevno slušamo njihovo neprijateljsko  arlaukanje s medija, govornica, s ulica i trgova. I opet s istim ciljem kao i ovi prvi koje smo opisali. U službi tuđih interesa i  nestajanja Crne Gore, države hiljadugodišnje tradicije i nesumnjivog međunarodnog ugleda s istorijskim trajanjem.

Nije se lako odbraniti od ta dva udružena zla, te dvije iskežene ale čije čeljusti vječito zjape otvorene, spremne da svoje otrovne zube duboko zariju u tkivo sopstvene države. Ta dva zla iza kojih stoji okupatorska mašinerija oličena u već pomenutim svjetovnim i crkvenim Institucijama države Srbije.

I da se razumijemo:ne pada mi na pamet  da nekome osporavam  pravo na njegov nacionalni osjećaj. Nikakav problem nemam da se neko osjeća Srbinom, ili pripadnikom nekog drugog naroda. To je intimno  pravo svakog građanina. Ali imam nesavladiv  problem da progutam izdajstvo sopstvene države! I uvijek ću ga imati!

Moramo biti svesni da nam predstoji žestoka borba svim demokratskim sredstvima za odbranu građanskih i sekularnih vrijednosti koje baštini Crna Gora. Neće to biti ni malo jednostavan put. Pogotovo to neće biti lako učiniti nakon smjene dugodišnje vlasti koja je svojim mlakim reakcijama ili svjesnim zatvaranjem očiju pred sve bezočnijim nasrtajima na sve što je crnogorsko, omogućila klerofašistima da se organizuju osnaže i uzđipaju. Na taj način je bivša vlast dovela u opasnost sve ono dragocjeno što je učinila za Crnu Goru i njen evroatlanski put.  Zajedno sa narodom Crne Gore i naše dijaspore, sa svim prijateljima naše države, odvažno se izborila za vraćanje nezavisnosti Crne Gore, ali tu veličanstvenu pobjedu nije umjela da valorizuje na pravi način.  Zato se  sada, nakon samo petnaest godina nezavisnosti, ponovo moramo boriti za očuvanje istih vrijednosti. Sve nas je, pa  čini se i same višedecenijske vlastodršce, otrijeznila novonastala situacija koja je do srži ogoljela nedostatke takve vladavine. Pokazalo se da je svakoj vlasti  i  narodu, i  ne samo kod nas, neophodno povremeno moralno provjetravanje, vraćanje moralu kao krunskoj, vrhunskoj vrijednosti neuporedivoj sa svim drugim  doživljajima, pogotovo hedonističkog karaktera. Uz to, takođe se pokazalo  da je pravi i jedini orjentir našoj dosadašnjoj vlasti morao biti oslonac na provjrene ljude i kadrove koji iskreno vole svoju državu. Sigurno da je u njoj bilo takvih ali, više nego očigledno u nedovoljnom broju da bi se obezbedio onaj neophodni nivo patriotskog naboja koji obezbeđuje nesmetano funkcionisanje svake države.

Zato se sada, svi kojima je Crna Gora u srcu, bez obzira kojoj partiji, narodu ili vjeri  pripadali,  ujedinimo i sve svoje snage i resurse usmerimo na odbranu naše države od sve otvorenijih i drskijih  nasrtaja njenih istorijskih neprijatelja. Stvarajmo i izgrađujmo  Crnu Goru po ugledu na sve demokratske i napredne države svijeta. A da bi to postigli moramo imati vlast srcem i dušom okrenutu  svojoj državi. Vlast kojoj će biti  prevashodni, neprikosnoveni cilj odbrana i očuvanje državnih interesa i stvaranje što boljih uslova za život njenih građana.

I još nešto, Načertanije Ilije Garašanina treba da uđe u školske programe i bude obavezna lektira za buduće generacije učenika, ne da bi se razvijala mržnja i netrpeljivosti prema bilo kome, već da bi se za svagda razbile mnoge naše zablude koje su bile i opet mogu biti pogubne za Crnu Goru.