FAHREDIN ŠEHU PJESNIK,SLIKAR, ERUDITA, KULTURNI POSLENIK KOSOVA
Piše: Božidar Proročić, književnik
i publicista
FahredinŠehu (alb:Fahredin Shehu)
je rodjen 1972 u Orahovcu, Kosovo.Fahredin Šehu
je pesnik, književnik, esejist i nezavisni naučni istraživač na polju svjetske
duhovnebaštine i sakralne estetike. Diplomrao je na katedri za orijentalistiku,
imazvanje profesora orijentalnih studija na Prištinskom univerzitetu.Autor je
20 knjiga, poezije, romana, eseja, naučnih radova u oblasti sakralne umjetnosti,
antologije, i prevoda. Vrstan je majstor kaligrafije i stalno je u traganju za
novi medij i izraz u toj oblasti likovne umjetnosti. Bavi se i
slikanjem.Objavljen je u znacajnim Svjetskim Antologijama i drzavama. Preveden
je na jezicima Južnoslovenskih naroda 2014, dok ga je Balkanski Književni Glasnik je
prvi predstavio i otkrio njegovu eruditnost.Njegova poezija je prevedena na
više od dvadeset jezika.
Šehu je dobitnik mnogih književnih nagrada
medju kojima u Filipinima, Italiji, Iranu, Švajcarskoj.Nominovan je za Pulitzer-a
2018. Direktor je za van Američku poeziju pri Inner Child Press u NjuDžerzi.Doctor
Honoris Causa Universum Academy Lugano i stalni akademik pri toj
Instituciji.Direktor je Medjunardonog Knjizevnog Festivala koji se odrzava
svakog Septembra od 20015.Osnivač i Direktor je Fonda sa Kulturno Obrazovanje i
Nasljeđe.
Poezija Fahredina Šehu-a svojim
vandimezionalnim filozofskim pristupom donosi poesebnu poetsku ljepotu na momente
misticizma i neobjašnjivog. Dakle, posebno je ovaj pjesnikov vapaj ili usklik
aktuelan jako prezentovan u pjesmi ,,Bljesak.”Da li
je to lični (autentični) autorov bljesak patnji koje prožimaju ne samo njega
već čitavu civilizaciju i društvo. Da li je ta zemlja samo stvorena da po njoj
lutaju melanholični stradalnici koji upravo poput bljeska postoje samo tren na
Planeti. Egzistencijalizam i mogućnosti usamljenog
stvaraoca koji pokušava da održi zlatne niti poetske slobode i pokušavajući
izbjeći emocionalnu prazninu. U pjesmi ,,Ne mjesto” sam stvaraoc želi da
zakorači u vječnost. Da li je život paradigma, i jedan putopis u kom se ljubav
prepliće a sam autor želi da svoja biografska iskustva pretoči u pismo
nepoznatom primaocu, jer na taj način se oslobađa tajne (ispovjesti) koja je
karakteristična za mnoge stvaraoce. Fahredin Šehu svoju poeziju ne mijenja ali
je usmjerava ka svojim sagovornicima makar oni bili njegov unutrašnji glas . I
iz tog novog imaginarnog likanastavlja svoju metamorfozu, koja je nenametljivo,
asocijativno umrežena, usklađena i sa mjerom. I to procesom slika koje se
pojavljuju iz samog života.
Pjesma ,,Povratak” daje jak emotivni naboj
samog autora, u ovoj pjesmi. U vremenu kada dijelom svijeta pojavljuju se razni
religijski proroci, a ljudi stradaju zbog svojih vjerskih ubjeđenja, čekajući
da Bog bude milostiv dok praze duše vape za životom.Šaljući na kraju pjesme
suštinsku snažnu poruku ne samo čitaocu nego i čovječanstvu. Iako svako nosi na
svojim leđima (polumjesec, ili krst) ma koliko bio težak moraš ga sam nositi.
Autor filigranski precizno razotkriva i demistifikuje vjerske dogme sa vječitim
pitanjem: ,,Đe je povratak.” U pjesmi ,,Logos”
arhitepski prikazujući ,,novi pristup” pjesnikove filozofije pokazuje njegov
princip da u ovoj pjesmi naznači specifičnu modernost pokušavajući da spoji
tačke Istoka i Zapada baš kao u pjesmi ,,Tačka.” I ma koliko ova dva
(religijska i civilna ) svijeta za neke pjesnike bila (nespojiva), Fahredin
Šehu pokušava da ih spoji u jednu tačku i novu ličnu dogmu prevazilazeći
pjesničke principe, dajući im izuzetnu autentičnost u poređenjima vrta
,,Božanskog” ili onog sopstvenog nastalog često u polumračnim sobama koje kriju
sve autorove tajne. Kroz ovu inspirativnu lirsku poeziju dolazimo do zaključka
da suštinske (životne dogme)podstiču pjesnikada svojom poezijom izazove ali i
izađe van postojećih pjesničkih klišea prepiuštajući se putanji sudbine. Autorove
imaginacije o savremenom svijetu, koji stvara ideološku ali i ličnu pobunu želeći
da prevaziđe sva nasljeđa i relikte prošlosti. Fahredin Šehu pripada jednim od
značajnih savremenih pjesnika čije stvaralaštvo će sa vremenom dobijati i već
dobija na značenju i u van evropskim razmjerama. Što govori o kvalitetu samog
autora i nejgovom neumornoj posvećenosti i poeziji i kulturi.
BLJESAK
I gle bljesak
u tami stvorenoj
nesuvislo
Taj hod po slomljenoj srči
života
Čadj i budj odnijet
od vjetrova svih boja
Miomiris isparava
iz dna zemlje
nataloženoj ljudskih
patnji stazom
da se postane
Ja
NE-MJESTO
U Ne-Mjestu boravak
u toj vječnosti ima još koji dan više
od življenja mi ostade do-življenje
i mlaz svih boja i njijansi dok
se u svjetlost istope. Revno
zavolih da pisem tirkiznom bojom
debelom kao smola četinara
Tamo sto je pak Ovdje i Sada
ostaviše me kao kad vjetar
raspršuje leteće sjemenke
maslačka da po ko zna koji put
padnem na tlo patnje ili rijeku ljubavi
da zaplovim
a ja papirnat brodić nisam
Gle kako se suze u emulziju pretvaraju
i da ih još sunce ispeče pa u sedef
da se pretvore- taj biserni residuum
sto se vjerno čuva u plišanoj kutijici
Majčinih vjenčanih mindjuša
Eto sada ja progovorih ili neka
ovo bude samo
razglednica koju nisam
pravovremeno poslao
neznanom primaocu.
POVRATAK
Puna usta
praznih duša
toliko mržnje- ovdje
Vidim ljudi ginu
i celu Firdusijevu Šahnamu
u zgusnutim oblacima na nebu
Vidim svjetlost u čovjeku
u najtamnijim kutcima
njegovog bića
i suze njihovih majki
i tespihe za veličanje Boga
boga priglupih i slijepih vernika
neko je donio zlatnu kutiju
Belgijski Truffles i slane
Holandske bombone
okusa sladića
bio sam tada odsutan
vratio se da usmrtim
strah.
LOGOS
Pregršt udova
u čvor svezan
Zar se tako
čovjek postaje
Iznad tla i ispod
bijelih oblaka koji
stvaraše utvaru
cjelodnevnog epa
Još čemo mi pisati
i to kao na samom
početku kad su isprepletene
peptidne veze na potki života
Kortizol smo zvali Đavo a
Endorfin, Andjeo
Bjehosmo se mi zanijeli
ljepotom Vrta
koji bješe
samo prilika.
TAČKA
Još jedan nam poj
trebaše
tad kad bijah
u dvosunčevnom svijetu
ustaneš lijevo-
vidiš sunce
ustaneš na desno
drugo
U srcu sazvježđe
kad raspleta
svoja krila
Gdje je sad Istok
a gdje Zapad
u toj tački
našeg bitisanja.
0 Komentara