Društvo

Dr. sc. Goran Sekulović: ''GLOBALIZACIJA (DRŽAVA–MEDIJI

Globalizacija i kultura ili globalizacija i tzv. ,,Drugi’’ (XII)

(15 riječi)

Kada je riječ o odnosu globalizacije i kulture, primjećuje se da  globalizacija sama po sebi – po svom sopstvenom biću bez obzira na sve lijepe želje, proklamacije pa čak i htjenja – zanemaruje duhovnost i kulturu kao univerzalne kategorije i vrijednosti, a time i specifičnosti istorijsko-tradicionalnog habitusa i raznovrsno kulturološko bogatstvo pojedinih naroda i zemalja. Neki teoretičari tvrde da se globalizacijom ukida značaj nacionalnih, regionalnih i lokalnih, u svakom slučaju autohtonih kultura. Naglašava se bojazan da bi homogenost, univerzalnost i uniformnost globalizacijsko-modernističkih procesa mogli da budu pogubni za samostalan i autentičan razvoj pojedinih društvenih segmenata, posebno kada je u pitanju kultura i etnicitet. Ovo se naročito ističe u odnosu na manje države, odnosno na njihove relativno male – a, tvrdi se, samim tim i više ranjive, slabije i brojnim rizicima izloženije – kulturne, duhovne i nacionalne prostore, tj. dosege uticaja. Međutim, čuju se i teze da je, kada se radi o odnosu globalizacije i stanja i razvoja kulturne, etničke i nacionalne posebnosti i samosvijesti, riječ o dva komplementarna, nadopunjujuća i istovremeno egzistirajuća i djelujuća, a ne disparatna, suprotstavljena i isključujuća, procesa. Tako, američki antropolog Jonathan Fridman piše da ‘’etnička i kulturna fragmentacija i modernistička homogenizacija nisu dva različita argumenta, dva suprotstavljena pogleda na ono što se dešava u savremenom svetu, već je reč o dva konstitutivna trenda globalne realnosti.’’

Danas je u svjetskoj društvenoj nauci gotovo opšteprihvaćen stav da se u analizi društvenih procesa nijedan segment ne smije izolovati i nametnuti kao ‘’(naj)važniji’’ i ’’(naj)moćniji’’ u odnosu na sve ostale. Elemenat kulturne, etničke i nacionalne posebnosti i samosvijesti se u ovom svjetlu iskazuje kao osobito značajan i to naročito kada su u pitanju manje države i zajednice koje su spletom istorijskih okolnosti imale diskontinuitet u trajanju svog nezavisnog i međunarodno-priznatog državnog postojanja (sa tzv. ‘’punim kapacitetom’’ svog državno-teritorijalnog suvereniteta). Upravo kroz ovu kulturnu i duhovnu sferu manje i male političke zajednice mogu i moraju! (ako žele sačuvati svoj identitet) naći svoj modus vivendi u zajednici svjetskih naroda i zemalja.

Nema sumnje da je kulturni kontinuitet glavni obrazac i osnov ispoljavanja svake, pa i političke i ukupne društvene moći. Edward W. Said je dokazao da ‘’današnje strukture svjetske moći slijede kulturne i ideološke tragove evropske kolonijalističke moći.’’ Kulturna dimenzija imperijalizma je bila nesumnjiva i izuzetno značajna. To važi i za globalizaciju, s tim što se u njoj na drugačiji način postavljaju zadaci i kriterijumi razvoja kao i pristupi kulturnom i ukupnom identitetu. U imperijalizmu je dominantno sa stanovišta evropocentrizma i evropskog Zapada uobličavana slika tzv. ‘’Drugih’’, od kojih je bila najpoznatija ona o Orijentalizmu. Said piše da zapadnjačka vizura Orijenta, tj. da orijentalizam predstavlja ‘’zapadni način dominiranja, restrukturiranja i posjedovanja vlasti na Orijentu.’’

U globalizaciji tzv. ‘’Drugi’’ bi se morali predstavljati autentično, bez bilo čije dominacije, odnosno bez predrasudnih i iskrivljavajućih posredništava uobličenih zahvaljujući (pre)dominantnoj moći postkolonijalnog diskursa (političkog, vojnog, ekonomskog, kulurnog, ideološkog). Da bi se ovo ostvarilo neophodno je da kulturna politika bude potpuno ravnopravna sa svim drugim politikama (ekonomskom, naučno-istraživačkom, obrazovnom) određene države. Takođe, i da se razvoj zemlje na nov način definiše, ne samo u privredno-ekonomskom, već i u kulturno-duhovnom pogledu, kao – sloboda. Amartya Sen tvrdi da je razvoj zapravo ‘’uklanjanje različitih tipova neslobode koji ljudima ostavljaju malu mogućnost izbora i neznatne šanse za njihovo opravdano djelovanje. Uklanjanje supstancijalne neslobode konstitutivni je moment razvoja.’’

Kako se globalizacija ne može vezati isključivo za djelovanje najmoćnijih zemalja niti svesti i uokviriti čak ni onim obimom i sadržajem koji su proizvod njenih osnovnih ‘’proizvođača’’, tako se ne može ni svesti samo pa ni preovlađujuće na jedno jedino društve no polje djelatnosti i prakse, a to je onaj političko-ekonomskog karaktera. I upravo u ovako neadekvatnom sagledavanju savremene globalizacije imamo negativno posljedičan odnos u okviru ravnopravnog tretiranja mnogobrojnih aspekata unutar samog globalizacijskog bića. Nema sumnje da se u ovom smislu jednostrani i nedovoljno profilisani pristup najviše očituje upravo na planu odnosa globalizacije i sfere kulture. I to ne samo u okviru rasprava o globalizaciji koje najčešće pokušavaju da je definišu isključivo ekonomski. To se dešava i onda kada se značaj kulture zanemaruje prilikom objašnjenja globalizacije kao dominantnog odnosa političkih i vojnih snaga i potencijala između određenih država. U ovom smislu, svakako je nužno odbaciti stereotipe tipa tvrdnje da je globalizacija isto što i amerikanizacija. Naročito je ova teza prisutna u domenu kulture, medija, tzv. svijeta razonode i industrije zabave. Njome se izražava strah od kontinuiranog i vremenski već dužeg, ali i sve jačeg i ubrzanijeg širenja uticaja i prisutnosti američkog načina mišljenja i življenja u gotovo svim sferama ljudske opstojnosti. Neke zapadnoevropske, tradicionalno jake, države i nacije donose čak i zaštitne mjere za svoje kulturne, duhovne, ne samo materijalne, tržišne, proizvode. Radi se o tananim i sofisticiranim mehanizmima kojima nije cilj izolacija, već upravo suprotno – biti prisutan u svijetu sa punom sviješću o sopstvenom identitetu. Nijesu u pitanju protivrječni procesi. Oni su to samo naizgled. Uz modernu, civilizacijsku, tržišnu, standardnu unifikaciju i jednoobraznost, uporedo idu procesi kojima je prevashodni cilj zaštita vlastitih, specifičnih, nacionalnih, jezičkih, kulturnih, obrazovnih, pa čak i medijskih, posebno manjinskih, tradicionalnih vrijednosti, bogatstava i osobenosti.

Globalizacija ne može biti amerikanizacija. To pokazuje i činjenica da za rješavanje brojnih svjetskih problema u eri globalizacije više nije dovoljna vojna moć i prestiž bilo koje države – bez obzira na ideologiju i politički sistem – u ovoj sferi, što je bilo karakteristično i donekle korisno,  pa čak i u izvjesnom smislu i opravdano u ranijim razdobljima međunarodnih odnosa. Na primjeru današnje jedine supersile SAD-a i ‘’ostatka svijeta’’, ovo se najbolje očituje. Nesumnjiva unipolarnost američke vojne moći nikako ne poništava ekonomsku, tržišnu i svaku drugu međuzavisnost savremenog svijeta koja se potvrđuje u takođe nesumnjivoj ukupno-životnoj multipolarnosti naše Planete. Savremeni svijet je u tolikoj mjeri – u svakom pogledu: industrijskom, trgovinskom, finansijskom, političkom, bezbjedonosnom, nacionalno-etničkom, vjerskom, kulturnom, naučnom, sportskom, medijskom – povezanog, globalnog, umreženog, kompleksnog, slojevitog i heterogenog karaktera, da ovakve i slične ‘’postavke’’ mogu samo da nanesu štetu i stvore zbrku, i teorijsku i praktičnu.

Izuzetan značaj za realizaciju ovih i sličnih vrijednosnih principa i ciljeva, te njima odgovarajućih kulturnih politika i političkih kultura, ima obrazovno-vaspitni sistem svake zemlje usmjeren ka civilizacijskim i građanskim principima življenja, odgovarajuća mas-medijska sfera, ideologija, kultura, duhovnost u cjelini, te praksa ostvarivanja zakonske, ‘’ustavne’’ države i prava na ravnopravnost svih građana bez obzira na etničko, rasno, nacionalno vjersko, kulturno porijeklo, na dob, pol/rod, političko i svako drugo ubjeđenje, osjećanje i pripadanje.


Povezani članci...

0 Komentara

Ostavite komentar

• Redakcija zadržava puno pravo izbora komentara koji će biti objavljeni. • Komentari koji sadrže psovke, uvrede, prijetnje i govor mržnje na nacionalnoj, vjerskoj, rasnoj osnovi, kao i netolerancija svake vrste neće biti objavljeni. • Prilikom pisanje komentara vodite računa o pravopisnim i gramatičkim pravilima. • Nije dozvoljeno pisanje komentara isključivo velikim slovima niti promovisanje drugih sajtova putem linkova. • Komentari u kojima nam skrećete na slovne, tehničke i druge propuste u tekstovima, neće biti objavljeni, ali ih možete uputiti redakciji na kontakt stranici portala. • Komentare i sugestije u vezi sa uređivačkom politikom ne objavljujemo, kao i komentare koji sadrže optužbe protiv drugih osoba. • Objavljeni komentari predstavljaju privatno mišljenje autora komentara, i nisu stavovi redakcije portala. • Nijesu dozvoljeni komentari koji vrijedjaju dostojanstvo Crne Gore,nacionalnu ,rodnu i vjersku ravnopravnost ili podstice mrznja prema LGBT poulaciji.