Komentar
Što ste na nas digli hajku…
Autor: Draško Đuranović
Čim je „sloboda“ osvojena, prije nego što je nova
vlast preuzela dizgine, oslobodioci su zbacili maske demokrata, poništili svaku
etičku distancu, krenuli da uprljaju ruke.
Krenulo je i prije izbora. Dvije novinarke Javnog
servisa – Tanja Šuković i Snežana Rakonjac – bile su na stubu srama, bičevane
lažima. Samo zato što su se drznule da podsjete kako je govorio Amfilohije
Risto Radović, zaštitnik ratnih zločinaca, rušitelj crnogorskih svetinja i
mrzitelj Crnogoraca.
Rođena medijska kuća nije ih zaštitila od
inkvizitora unutar same RTCG. Ćutale su nevladine organizacije, ćutala su
strukovna udruženja, ćutale su žustre borkinje za ženska prava i rodnu
ravnopravnost. Neće oni protiv crkve, može stić neka kletva, plod se ugasiti,
žito sasušiti...
Ne damo svetinje, bješe li tako?
Ćutanje nije dugo
trajalo, odmah poslije izbora zalarmala je jedna NVO-heroinica. Ali ne da
brani, već da napada. Šefica Sigurne ženske kuće krenula je u targetiranje –
žena. Prvo je novinarki Tamari Nikčević poručila da joj nema puta za Beograd, a
i ovđe će joj biti gusto ako ostane, ko zna? Pa se dohvatila i nekadašnje
novinarke, sadašnje poslanice Aleksandre Vuković, preporučujući joj da će od
sada moći samo da čuva tuđu djecu i da ih ,,podučava srpski“, jer Aleksandra,
je li, priča onim đavoljim crnogorskim jezikom.
Kad je razotkrivena, mirno je rekla da je njeno
crtanje meta bilo – šala. Biće da Raičević nije čitala Kunderu. Neke šale
razore mnoge živote, baš kao što je ,,Sigurna ženska kuća“ svjesno poželjela da
se Nikčević i Vuković osjete razoreno i nesigurno.
O, da – kolege i koleginice iz nevladinog sektora
nijesu ni zucnule, niti je mrko pogledale. A i valja se držati zajedno: u
pohodu na nove grantove koga briga za kolateralne žrtve.
Ne damo svete grantove, je li?
Onda se javio Crnogorac, samo prezimenom Crnogorac,
iz prosrpske koalicije. Savjetnik Krivokapića, onoga što danas rukoljubi
Amfilohija a juče teroristu Kavaju, smislio je jednostavan a efektan plan
rješavanja pluralizma medija. Jedan od političkih ciljeva koalicije koju śetuje
jeste – da ugase Dnevne novine. A onda, redom ide redica: Pobjeda, CDM, Antena
M, Analitika...
Pridružio mu se i politički partner, demokrata u
duši Dritan Abazović koji je, odmah nakon izbornog slavlja, požurio da potvrdi
već pomenute političke ciljeve. Ne – neće dirati himnu, grb, zastavu. O, da –
ukinuće ,,Statisov portal CDM“. A onda, pogađate, ispuniće i postizbornu volju
mentora iz Vijesti – Pobjeda, CDM, Antena M, Analitika... Nije nužno tim redom,
važno je da se niko ne preskoči. Čestitamo, nova vlast piše istoriju: prvi put
u dugoj tradiciji cenzure u Crnoj Gori dva političara otvoreno su najavili
gašenje nepodobnih medija.
,,Na gradove udariće trava/ i zavesti svoju
strahovladu/ svi cvjetovi ostaće bez glava/ da bi bili sa travom u skladu“,
kako to kaže nezaboravni Vito Nikolić.
Taj užasni princip ,,kidanja cvjetova“ spoznala je
nedavno i novinarka RTCG Duška Pejović koja je postala meta mizoginih,
profašističkih komentara samo zbog pitanja na koje je uporno i profesionalno
tražila odgovor. Novinarka kojoj je svojevremeno ukinuta emisija na
,,režimskom“ Javnom servisu preko noći je od nove vlasti, ali i dojučerašnjih
bliskih ,,nezavisnih“ kolega dobila žutu traku sa etiketom – režimski novinar.
A sve to uz amin Evrope koja se, je li, raduje promjenama i saradnji sa novom
vlašću.
Biće da je i njih obuzela sladostrasnost posmatranja
progona.
I, na kraju, kako to
obično biva, iz gliba je izmigoljio još jedan opskurni lik, zavisni medijski
tajkun i nezavisni kradljivac tuđih dionica, u suštini polupismeni intrigant
Željko Ivanović, crnogorski Aleksa Žunjić, samo sa manje intelekta, ali jednako
bez ikakvih skrupula.
Poput sitnih plaćenika novoj vlasti dostavio je
spisak za odstrijel i progon: Tamara Nikčević (hm, možda je to već opsesija
nedostižnim), Darko Šuković (to jeste opsesija manjeg prema većem), Andrej
Nikolaidis (mora da je paklena ta opsesija netalentovanih prema talentu),
Draško Đuranović (biće da je opsesivni kompleks niže vrijednosti), Viktor
Ivančić (opsesija nepoznatog porijekla) i mnogi drugi...
Da li se to Ivanović kandiduje za zatvorskog čuvara
i potkazivača ili je riječ o pokušaju ućutkivanja ili uklanjanja neželjenih
svjedoka njegove pohlepe, laži i nesojluka – manje je bitno. Hajkač najbolje
zna: sloboda progona neistomišljenika svih boja najveća je sloboda, jer nije
ograničena istinom ili moralom.
Permanentni Goli otok, što bi rekao veliki Boro
Krivokapić.
Progon i hajka, dvije tako crnogorske riječi, ponovo
su zavladale Crnom Gorom. Sve uz prećutnu saglasnost domaćih boraca i borkinja
za demokratiju i ljudska prava. I, što je važnije: znakovitu šutnju međunarodne
zajednice koja licemjerno okreće glavu da ne primijeti očigledne znake
fašizacije društva, vaskrsavanja četništva i stvaranje obrisa teokratske države
u kojoj popovi sastavljaju vlast, dok njihove medijske spahije – koje su EU i
SAD godinama obilato finansirali međunarodnim grantovima – crtaju mete na
grudima neistomišljenika.
I sad kao Evropljani jedva čekaju da vide korjenite
promjene u bliskoj budućnosti. Pa, eto, već imaju promjene, ali sve to više
liči na povratak u mračnu prošlost.
Samo što im neće proći. Dok ima nas. Zalud vika i
halabuka, hajke i crtanje meta – nema šutnje kad fašizam digne glavu. izvor: Pobjeda
0 Komentara