Povodom dana državnosti Ukrajine koji se
obilježava svake godine 24 avgusta u izdanju Crnogorskog kulturnog foruma sa
Cetinja i nesebičnu podršku Ambasade Ukrajine u Crnoj Gori i Njene Ekselencije
Nataliye Fiyalko u prevodu moje malenkosti uz predgovor prof književnosti:
Veljka Đukanovića izašla je zbirka poezija Vasilja Stusa jednog od najvećih
boraca za ukrajinski jezički, kulturtni, identitetski i intelektualni preporod
i očuvanje u toj borbi on je dao onaj najvrijedni dio sebe život. Zbirka
poezije ,,Vrtlozi života” govori o tome da je njega upravo kao i sam naziv
zbirke život bacao na sve strane u njegovim teškim ali časnim borbama.
Vasilj Stus je rodjen 6. januara 1938. godine u selu
Rakhnivka, kao jedno od četvoro djece. Njegovo odrastanje vezano je za teško
djetinjstvo. Od ranog djetinjstva u njemu se razvijala ljubav prema Ukrajini. Odrastao je shvatajući da će biti
duboko emotivno povezan sa ličnim
pečatom svoje domovine koja je uvjek bila na meti imperijalističkih
težnji brojnih osvajača, a najviše pod jakim pritiskom sovjetske Rusije. U
periodu 1944-1954 godine Vasilj Stus je
učio u srednjoj školi u tadašnjem gradu Stalinu i bio jedan od najboljih đjaka.
U periodu 1954-1959 studirao je na Staljinovom pedagoškom institutu
,,Ukrajinski jezik i književnosti”. Već tada on postaje duboko svjestan da
jedino radom može da se sačuva identitet
ukrajinskog jezika i književnosti. Poslije završetka studija radio je kao
nastavnik ukrajinskog jezika u srednjoj školi u Tuizihniji u Gavoronskom okrugu
u Kirovogradu. Nakon ovoga dolazi tada obavezni period služenja vojnog roka
1959-1961 godine u redovima Sovjetske armije.Već tokom studija i služenja
vojnog roka na Uralu Stus je počeo pisati poeziju. U to virijeme na njega su
imali jak uticaj njemački pjesnik Gete i austrijski Rajner Marija Rilke. Preveo
je oko stotinu njihovih radova. Ti prevodi su kasnije konfiskovani i zauvijek
izgubljeni. Prve svoje pjesme objavio je 1959. godine u ,,Književnoj Ukrajini”. Od 1963. godine
postaje prvi urednik lista ,,Socijalistički
Donbass”, potom upisuje postdiplomske studije na Institutu za književnost
,,Taras Ševčenko”, Ukrajinske akdemije nauka u Kijevu sa tezom ,,Teorija
književnosti”. Tokom boravka u Kijevu na postdiplomskim studijama on je
pripremio i svoju prvu zbirku poezije ,,Krugovert”. Napisao je i više književnih članaka i
prevoda Getea, Rilkea, Lorke. Zajedno sa Les Taniukom, istaknutim ukrajinskim
stvaraocem, pripada ,,Omladinskom kreatvnom klubu”.
Stus je kroz svoj
književni rad osjećao duboke lične refleksije pripadnosti Ukrajini, i borbe za
jačanje intelektulanog integriteta ukrajinskih stvaralaca koji su bili
potisnuti sa svih književnih polja, jer jaka sovjetska propaganda nije
dozvoljavala bio koji vid autonomnosti i slobode pisane riječi. Sve je moralo
proći strogu cenzuru čime se svjesno gušio ukrajinski kulturni identitet. Stus
je bio zagovornik slobode pisane riječi i nije dozvoljavao da se Ukrajina i
njena književnost tako lako marginalizuje. On je dizao glas otpora, glas nade,
glas spasa za slobodu intelektualne riječi i misli. Njegov bol, vapaj i njegov
krik su krik za slobodom, krik jednog od
najbolnijih evropskih književnika, krik života, smrti i stradanja, krik protiv
dekadencije i bilo kog vida asimilacije književnog bogastva Ukrajine. U periodu poslije 1965. godine budi
se generacija hrabrih ukrajinskih intelektualaca koji predstavljaju žestok vid
otpora ne dozvoljavajući da se ukrajinska kultura asimiluje i utopi pod teškom
čizmom sovjetskog vojnog režima. Toj grupi, pored Vasilja Stusa, pripadaju
istaknuti stvaraoci Ivan Drač, Lina Kostenko, Dmitro Pavličko, Igor Kalinec.
Budi se onaj dio hrabre intelektualne elite Ukrajine, onaj dio koji snagom riječi i djelima želi da
probudi nacionalna osjećanja Ukrajinaca i vjeru za očuvanjem svog kulturnog
identiteta. U tom periodu nastaju kultna djela istaknutih ukrajinskih
stvaralaca u svim sferama kulture. Vasilj Stus, kao jedan od najhrabrjih
intelektualaca, istupa često dižući glas za odbranu najvećih kulturnih
vrijednosti Ukrajine. Budi se nacionalana i kulturna svijest brojnih
Ukrajinaca. U septembru 1965. godine
Stus, za vrijeme promocije filma Sergeja Paradzanova ,,Sjene
zaboravljenih predaka,, u ukrajinskom filmskom kinu u Kijivu, protestvuje
zajedno sa istaknutim stvaraocima Vjačeslavom Čarnovilom, Jurijem Bazdom i
Ivanom Dziybom. Protestvuje protiv hapšenja i represija nad ukrajinskom
inteligencijom. U tom vremenu to je bio prvi javni politički protest u
posleratnom SSSR-u što je izazvalo veliku pažnju javnosti. Zbog protesta koji je iskazao na pomenutoj
promociji filma, gdje je uzburkao
javnost SSSR-a, ali i probudio osjećanja mnogih za kulturni identitet,
biva isključen sa postidplomskih studija. Nakon toga Vasilj Stus prolazi teške
dane surove borbe za životnu egzistenciju, često mijenajući poslove, praćen od agenata KGB-a.
Svoju prvu zbirku pjesama
,,Vrtlozi života” u orginalu (,,Krugovert”) 1965. godine kao i zbirku ,,Zimsko
drveće” odbijaju izdavačke kuće znajući za aktivni angažman Stusa na svim
kulturnim poljima afirmacije i borbe za kulturni identitet. Kroz svu njegovu
poeziju prožimaju se razmisljanja o Ukrajini, o životu i smrti, o ženi i sinu,
patnja za izgubljenom domovinom. Njegov krik, njegov vapaj, njegov bol koji ga prožima, koji ga i opija i
ubija, čini ga umjetnički ospjednutim, a u duši samo gorke suze bola, suze za Ukrajinom, suze za slobodom, suze
istine pomijšane sa krikom, krikom koji je nadmašio Munkov “Krik”, i Ginsbergov
,,Krik.” Bol je vječiti pratilac
njegovog života i njegove hristovske
razapetosti u režimu koji nije prihvatao takva gledišta. Njegov vapaj seže van
granica Ukrajine i SSSR-a. U Briselu je
1970. godine objavljena njegova knjiga ,,Smiješno groblje”, u ,,samizdatu” su objavljena i ,,Zimska stabla”
Profesor književnosti
Veljko Đukanovič ističe sljedeće u svom predgovoru: ,,Sam naziv
zbirke „Krugovert”, što u prevodi znači
krugovi ili „Vrtlozi života“, kao da je predodredio sudbinu ovog
pjesnika i neumornog borca za Ukrajinu i očuvanje ukrajinskog jezika. Vrtlozi života su ovog uglednog profesora i
urednika književnih časopisa bacili u zatočeništvo, progonstvo i smrt.
U zbirci „Vrtlozi života“ centralno mjesto zauzima
zabrinutost pjesnika za sudbinu svoje domovine.
Stanje u kojem se ona nalazi okarakterisao je na sljedeći način: „Ti kao da postojiš. Ali
tebe nema.“ On osjeća kajanje zašto nije ništa učinio da se vrati stari sjaj i
slava voljene zemlje. ... Sramota me je – čime ću doprinijeti tvome
bogarstvu? / Uzalud prođoše mladi dani.
/ Žali zbog nedostatka umijeća da
razveseli srce rodne grude, ali kada bi mogao on bi rodnu grudu, zebnjama
izmučenu, preorao kao ugar i služio joj do smrti. Pjesnik ne gubi vjeru i nadu da će njegova
voljena Ukrajina ponovo biti nezavisna, a snagu pronalazi u dostojanstvu
kozačkih potomaka koje upoređuje sa starim hrastom kome ni zime ni mećave , ni
godine ni vjekovi ne mogu ugroziti njegovu postojanost.
Minuli snovi postaće
budući.
iako je davne duhove pomutila tuga.
Ti srce naoštri i misli
svoje očeliči.
Stus shvata da “vaskrsenja ne biva bez smrti”. Društveni
status Ukrajine doživljava kao ocrnjelo Prokletstvo koje se uzdiglo da bi
zagrmjelo Sjutra. A to Sjutra mora doći
jer ustreptalo srce nadima grudi. A mladost
u borbi neće pokleknuti jer je mladost
puna snage. Otuda i poziv da se kreće ka svjetlijoj budućnosti:
Ali energičnošću srca
očeličeni /… / u međusazvežje! / Ka dalekim lukama /
Krećimo! /
Iako je u zbirci najviše prostora posvećeno domovini, ne
mogu se zanemariti ni druga osjećanja kao očigledno divljenje prirodi. Motiv večeri, koji je čest
kod velikog broja pjesnika, Stus oslikava na sebi svojstven način:
…Kao jutarnja magla gasi se zapad. /… / I
energično obrve mršti dan. /
Sjenke koje nas prate
podsjećaju na gavranove, a veče kao
slijepac koščate ruke sve za mnom pruža. Veoma je zanimljivo i neobično kako
pjesnik doživljava jedan naoko nebitan detalj – nicanje visibabe. Ono što je za
običnog čovjeka nevidljivo kod pjesnika je to tresak, i to je ono što pjesnike
čini “čuđenjem u svijetu” kako reče jedan hrvatski pjesnik.
I šumom se prolama tresak. /
Nove niču visibabe. /
Kao kod svakog mladog
pjesnika , tako i kod Stusa, ljubav je nezaobilazna tema. Za njega je voljena i
cvijet čedni, ali i večernja sjenka. Dok gleda u njene oči, ljubavlju se puni,
riječi su suvišne; ljubav zna da donese radost, ali i muku.
Pjesnik govori i o
prolaznosti ovozemaljskog života , pa čak zavidi drveću koje se svake godine
obnavlja, a čovjek tome može samo da teži.
Ja ti zavidim, zabrinuto
drveće…
Vi se svake godine
obnavljate: Ja
Tome samo težim.
Sumnja u sposobnost čovjekovog spoznanja svijeta i zakona koji u njemu vladaju i kaže da
vremena vječne korake nikome dato nije razumjeti i spoznati. U prirodi se ništa
ne dešava slučajno, ništa nije vječno. Njegoš je rekao: “Posle kiše vedrije je
nebo, posle plača veselije poješ”. Slično Njegošu i Vasilj Semenovič Stus zna
da poslije noći mora doći dan, da njegova Ukrajina poslije višedecenijske
zavisnosti mora postati slobodna i nezavisna i zato alegorijski poručuje:
Kreći se olujo, / do
vesele duge! / ”
Odabrane pjesme:
LUTANJA
Nestaje daljina...
Plove i misli i oblaci...
Pij golube vino!
Zemlja se opi - pod
krilom
Kao talas se zaljulja,
Plovi, bježi i zvijezdama
obasjava
I na oku drži
Tebe, kao sina...
Zemljo! Moja otadžbino!
U plavkastoj izmaglici,
Tamo đe se istopi vezeni
rukav,
Ostade srce...
* * *
Ponovo očuvane radosti
staze -
Dolepršala si kao
plavetna ptica...
Sa prelivima zvonkim, kao
zraci razgovori teku.
Dobri horizonti ogrnuti
zlatnim suknenim ogrtačem
Uzdižu se, kao lastavica.
Sa zabrinutošću neznatnom
Jedino crnovransko krilo
para plavetnilo...
Naopako se ogrnula
vatrenom togom
I patnja u tamno-crne
zenice liježe.
U dječijim pupoljcima
donijela si vjetar -
Ti nijesi malena ptica.
Ti si primamljivi poriv!
Čim čujem cvrkut - jezik
ljubavi iskrenu.
Dosta mi je. I dovoljno.
I tragična sudbina iz mene progovori.
O Crnogorci!
O Crnogorci!
Tako vi svega što vi je najmilije
Tako vi ovoga i onoga svijeta
Tako vi duše i obraza
Tako vi jučerašnjice i sjutrašnjice
Tako vi dana današnjega.
Tako vi vaše djece
Tako vi neba i mora na njinim rukama
Tako vi dana na njinome licu
Tako vi sunca u njinome glasu.
Ne budite tudja metla i lopata
Ne lizite tudje šake
Ne obijajte tudje pragove
Ne dajte se varati
Ne dajte se kupovati
Ne budite tudja sreća
Vrćite se sebi i svome.
Tako vi ljeba i vode
Tako se lako sa dušom rastajali
Tako vi zemlje u koju ćete.
Ne rezite jedan na drugoga
Ne pijte krv jedan drugome
Ne kopajte jamu jedan drugom
Ne radite za svoju pogibiju.
E vi sve ponesoše
E vi mozak popiše
E vi strv poginu
E ve iskopaše iz amina
Da vi nema ni imena ni pomena.
Pod svoje nebo
Na okup oko svojega sunca.
O Crnogorci!
O Crnogorci!
0 Komentara